Blizu smo samog kraja regularne sezone, Miami je već osigurao prvom mjesto Istočne konferencije, Bucksi i Boston još samo teoretski moraju potvrditi nastupe u playoffu, a bitka se vodi za drugo mjesto, kao i za prednost domaćeg terena u prvoj rundi. Za razliku od toga malo se toga za sada zna na Zapadu. Spursi i Oklahoma bore se za čelnu poziciju, Denver, Clippersi i Memphis rasporedit će se od trećeg do petog mjesta, Warriorsi i Houston na dobrom su putu da se nađu među najbolji osam, dok za tu zadnju poziciju koja vodi u doigravanje imamo tri kandidata koji se imaju pravo nadati. Utah, Dallas i Lakersi odlučit će o zadnjem putniku, u sagi koja bi mogla trajati do zadnje utakmice sezone. U ovom članku analiziramo šanse Utah Jazza.
Utah se nalazi na omjeru od 39 pobjeda i 36 poraza i utakmicu su ispred Lakersa na osmome mjestu. Podigli su razinu igre i trenutno se nalaze u nizu od pet uzastopnih pobjeda, a do kraja sezone iščekuju ih dueli s ekipama sa Zapada protiv kojih u sezoni imaju negativan omjer 22-23. Težak raspored koji ih očekuje uključuje susrete s Oklahomom i Denverom, dvjema ekipama protiv kojih su već slavili na domaćem terenu, dok će morati na noge Memphisu i Warriorsima. Za očekivati je pobjedu nad Hornetsima, a maksimum bi trebali izvući i iz dva susreta s Minnesotom.
Glavni problem ove ekipe nastupi su na gostujućem terenu. Jedna od boljih domaćinskih ekipa s omjerom 27 pobjeda i 9 poraza, na gostovanjima ima 11 pobjeda uz 27 poraza. Također veliki je nesrazmjer kvalitete na vanjskim i niskim pozicijama u momčadi. Al Jefferson najbolji je strijelac i skakač ekipe i igrač oko kojega se vrti većina napada. Drugi strijelac i skakač je Paul Millsap, uz Jeffersona najkvalitetniji je igrač Jazzera, a više nego zavidne zamjene imaju u Enesu Kanteru, koji više nego očito napreduje i Derricku Favorsu, atletski moćnom igraču, za koga se već sada može reći kako je spreman biti starter u ligi.
Glavni igrač vanjske linije Mo Williams vraća se nakon ozljede, njegove su napadačke sposobnosti potrebne ekipi, a njegova igra u obrani potencijalan problem. Mijenja ga iskusni Jamal Tinsley, kojemu je kontrola tempa i žrtvovanje za suigrače glavna snaga i daleko je od kvalitete velikog djela lige. Na poziciji šutera starta je Randy Foye, koji na teren donosi isključivo šuterske sposobnosti. Njegov backup mladi je i talentirani Alec Burks. Krilni igrač Gordan Hayward jako je bitan za uspjeh momčadi, igra najbolju sezonu u trogodišnjoj karijeri, dok se od pojačanja iz Atlante, Marvina Williamsa puno više očekivalo. Muči se sa šutem, većinu posla obavlja u obrani, a izgubio je mjesto startera s početka godine.
Domaćinska ekipa prosječna u većini segmenata. Trinaesti u koševima i asistencijama, nešto lošiji u dozvoljenim poenima i skokovima. Imaju jako loš omjer s kvalitetnijim ekipama u ligi, koje pobjeđuju isključivo u Energy Solution Areni. Sistem koji preferiraju isti je kao i u vrijeme legendarnog Jerryja Sloana, u kojem se većina lopta spušta na post, puno je suradnje između visokih igrača i dosta vanjskih šuteva, a ne previše mjesta za prodore vanjskih igrača.
Prednost Utahe u odnosu na Dallas iznosi dvije utakmice, dok za razlike od Lakersa nemaju većih problema s ozljedama. Jedini izostanak neigranje je Enesa Kantera koji je u susretu sa Sunsima ozlijedio rame. Mogu li Jazzeri nastaviti pobjeđivati i još bitnije mogu li to raditi na gostujućem terenu odlučivat će o njihovom uspjehu. Ako se i domognu doigravanja, s ovakvim nastupima na gostovanjima i lošom obranom na vanjskim pozicijama nemaju nikakve šanse. Ipak s Favorsom, Burksom, Haywardom i Kanterom budućnost ove organizacije djeluje obećavajuće i za očekivati je da ćemo ih spominjati u kontekstu doigravanja i narednih godina.
Analize ekipa Dallas Mavericks i Los Angeles Lakers možete pročitati ovdje: Dallas – L.A. Lakers.