Trinaest sezona u dresu Detroit Pistonsa gledali smo uspone i padove jednog od najboljih razigravača koje je dala NBA liga. Nažalost zbog ozljeda je morao karijeru završiti s 32. godine i možemo ustanoviti da je 13 stvarno nesretan broj. Bio je vođa i najvažniji član Pistonsa koje su zbog drske, ponekad i pregrube obrane prozvali “Bad Boysi”. Kao što ste već sigurno shvatili, on je Isiah Thomas.
Isiah Thomas je rođen 1961. godine u Chicagu u državi Illinois. Bio je najmlađi član porodice koja ja brojila devetero braće i sestara. Odrastanje je bilo jako teško jer su živjeli u najsiromašnijem i najopasnijem dijelu West Chicaga. Njegova obitelj često je znala ostajati bez hrane ili grijanja, a imali su mali broj kreveta za spavanje što je dovodilo do situacije da su neki morali spavati na podu. Otac ih je napustio kada je Isiah imao samo tri godine, te je majka preuzela ulogu u odgajanju i uzdržavanju djece. Majka Mary Thomas je uložila velike napore da bi zaštitila svoju djecu od droge, nasilja i nezakonitog ponašanja koje se događalo u njihovom susjedstvu.
Jedan od najpoznatijih događaja koji se dogodio jedne večeri je bio kada je banda došla po Isiaha, a njegova majka je izašla sa sačmaricom ispred kuće i rekla: “Ovdje postoji samo jedna banda, a nju ja vodim i bolje bi vam bilo da se maknete iz dvorišta jer ću vas upucati”. Izjava pomoćnog trenera Marquettea Ricka Majerusa, koji je opisao susjedstvo u kojem je živio Isiaha: “Ako pričate o siromaštvu, ljudskom neuspjehu, patnji to sve možete naći u susjedstvu u kojem je odrastao Thomas. No Isiah je bio drugačiji od svih, optimistično i fokusirano dijete koje je uvijek sa sobom nosilo veliki osmjeh na licu bez obzira na to što je prošao kroz sve probleme i nedaće u životu.”
Sveučilišna karijera
Thomas je vodio svoju srednju školu St. Joseph do naslova državnog prvaka 1978. godine. Došlo je vrijeme da odabere na koje će ići sveučilište, te se odlučio za Indiana University Hoosiers i trenera Boba Knighta. Zanimljivo da mu je tada netko poslao poruku u kojoj je pisalo da trener Knight veže i tuče svoje igrače u slučaju loše igre, no Thomas nije vjerovao u te priče. Njegova obitelj željela je da pohađa DePaul University u Chicagu, ali on se ipak odlučio za sveučilište u Indiani kod strogog trenera Knighta. Godine 1979. bio je član američke ekipe koja je osvojila zlato na Pan-Američkim igrama u Portoriku. Na tom natjecanju trener Knight je toliko poludio na Thomasa te je rekao da će ga poslati kući prvim avionom zbog loše igre. Izjava trenera Knighta kakav bi trebao biti novak koji igra na sveučilištu u Indiani: “Trebao si ići na sveučilište DePaul jer budi siguran da s ovakvom lošom igrom nećeš uspjeti biti igrač Indiane”.
Na početku svoje sveučilišne karijere trener Knight je bio toliko ljut na Thomasa da ga je potjerao s jednog trening. Filozofija trenera Knighta bila je da niti jedan igrač, bez obzira koliko bio talentiran, nije važniji od njegovoga načina igre. Thomas je brzo nakon toga pokazao svoje košarkaško umijeće, te je postao miljenik trenera Knighta koji je zbog njega morao unaprijediti svoju filozofiju igre. Trener je Thomasa prozvao “Pee Wee” zbog njegove visine od samo 185 centimetara. U sezoni 1980/81 Thomas je postao kapetanom svoje momčadi, te su on i trener razvili snažan prijateljski odnos koji se posebno vidio na konferencijama za novinare kada je trener Knight odbio kritizirati Thomasa zbog isključenja protiv Iowa Hawkeyesa.
Te sezone je odveo svoju ekipu do osvajanja NCAA i osvojio je nagradu NCAA Final Four Most Outstanding Player, a u finalu je protiv North Caroline zabio 23 poena u pobjedi od 63:50. Bilježio je prosjek od 16 poena i 5,8 asistencija. Tako se odlučio preskočiti zadnje dvije godine na sveučilištu i odlučio je izaći na NBA draft 1981. godine. Kako su Detroit Pistonsi sezonu završili s omjerom 21-61 bili su posljednja momčad na istoku, dok su Dallas Mavericksi bili posljednji na Zapadu. Odluka tko će imati prvi izbor se donosila tako što su bacali novčić, a više sreće su imali Mavericksi koji su birali Marka Aguirrea (Thomasov prijatelj iz djetinjstva) sa sveučilišta DePaul. Pistonsi su izabrali mladu nadu Isiaha Thomasa kao drugog izbora na draftu 1981. godine.
NBA karijera
Sezone 1981/82 krenula je avantura Thomasa na NBA parketima. Prvu utakmicu odigrao je protiv Milwaukee Bucksa i ubilježio je 31 poena, a sezonu je završio s prosjekom od 17 poena, 7,8 asistencija i 2 ukradene lopte, te je ekipu Pistonsa zajedno s Billom Laimbeerom i Kellyom Tripuckom odveo do scorea 39-43 i trećeg mjesta u Centralnoj diviziji. Bio je uvršten u NBA All-Rookie Team i ubilježio je prvi od dvanaest uzastopnih nastupa na All-Star susretu, te je u prvom nastupu zabio 12 poena i pridodao 4 asistencije za pobjedu Istoka 120:118.
U drugoj sezoni došlo je do “eksplozije” Thomasa koji je predvodio Pistonse u asistencijama, ukradenim loptama i minutama provedenim na parketu, te je zabijao 22,9 poena što mu je ujedno bio i rekord karijere. Kao ekipa, Pistonsi nisu napravili nikakav napredak i ostvarili su omjer 37-45. NBA liga se tada u potpunosti upoznala s igračem koji je predvodio Pistonse s velikim osmijehom, on se borio od početka do kraja utakmice i bio je u stanju s loptom napraviti što je htio. Sredinom 1980-ih je uz Magica Johnsona i Sidneyja Moncriefa smatran najbolji all-round bekom u ligi. Pistonsi su imali velikih problema s napadom i sva napadačka igra pala je na leđa Thomasa koji je od sezone 1982/83 do 1986/87 bilježio prosjek od 20 i više poena, te je svojevremeno smatran jednim od najboljih kradljivaca s prosjekom od 2 ukradene lopte i uz Magica Johnsona najboljim asistentom lige.
Bez obzira na veliki broj poena uvijek je pronašao načina da svojim suigračima stvori dovoljno situacija za lako postizanje koševa, te je u sezoni 1984/85 postavio vlastiti rekord od prosječno 13,9 asistencija po utakmici. Thomas je svoje umijeće dodavanja volio pokazati na All-Star susretima, te je 1984. godine bio izabran za MVP All-Star susreta s 21 poenom i 15 asistencija u utakmicu koju je Istočna konferencija pobijedila nakon produžetaka 154:145. Osim Thomasa susret je obilježio Magic Johnson s ukupno 22 asistencije, od kojih je 13 podijelio u jednom poluvremenu što je i današnji rekord. Isti uspjeh ponovio je 1986. godine u Dallasu kada je ubilježio 30 poena, 10 asistencija i 5 ukradenih lopti, te je odveo ekipu Istoka do pobjede 139:132.
Početak netrpeljivosti između njega i Michaela Jordana krenuo je na All-Star susretu 1985. godine kada su obojica izabran u ekipu Istočne konferencije. Jordan je utakmicu završio sa samo devet upućenih šuteva. Mediji su napuhali priču da su Thomas kao vođa pobune i ostali veterani namjerno izbjegavali dodavati loptu Jordanu, a razlog je bio velika eksponiranost Jordana u tom trenutku. Jordan nikada nije demantirao tu priču, a Thomas je opovrgnuo glasine da je bio “vođa” te ideje jer je bio relativno mlad i u ekipi je bilo puno starijih igrača kao što su Larry Bird, Moses Malone i Julius Erving.
Kako Pistonsi u prve dvije sezone pod dirigentskom palicom Thomasa nisu uspjeli izboriti doigravanje, odluka je pala da se promijeni trener, te je tako Scottyja Robertsona zamijenio Chuck Daily. Odmah u idućoj sezoni su ušli u doigravanje i pružili odličan otpor Knicksima. Ispali su nakon što su poraženi u tada petoj odlučujućoj utakmici pred svojom publikom. Dotukao ih je Bernard King s 44 poena i 12 skokova, dok je s druge strane Thomas zabio 35 poena i podijelio 12 asistencija. Thomas je seriju završio s prosjekom od 21,4 poena, 11 asistencija i 2,6 ukradene lopte. Sezone 1984/85 su igrali odlično i ostvarili su omjer 46-36. U prvom krugu doigravanja glatko su porazili s ukupnih 3-0 ekipu New Jersey Netsa. U polufinalu je uslijedio obračun s velikim rivalima Boston Celticsima. Pistonsi su se lavovski borili, te su poraženi 4-2 od ekipe koja spada među najbolje u povijesti, a predvodio ih je veliki Larry Bird s “pomoćnicima” Kevinom McHaleom i Robertom Parishom. Thomas je opet bio jako dobar u doigravanju i bilježio je 24,3 poena, 11,2 asistencije i 2 ukradene lopte.
Navijači Pistonsa će sezonu 1985/86 pamtiti po dolasku velikog Joea Dumarsa koji je trenutno generalni menadžer ekipe Pistonsa. Opet su bili odlični u regularnom djelu sezone i ostvarili su identičan omjer kao i godinu prije od 46 pobjeda i 36 poraza. U prvoj rundi doigravanja su se susreli s Atlanta Hawksima koju je predvodio Dominique Wilkins s odličnim Docom Riversom. Thomas je bilježio 26,5 poena, 12 asistencija i 2 ukradene lopte. Godina je 1987., na draftu biraju ekscentričnog Dennisa Rodmana i ostvaruju omjer 50-32. Thomas je opet na double-double prosjeku s 20,6 poena i 10 asistencija, četvrtu sezonu za redom. Doigravanje su odigrali fenomenalno. U prvoj rundi su izbacili Washington Bulletse s 3-0 za koje je igrao Moses Malone. Nastavak doigravanja im je donio Hawkse kojima su vratili za prošlogodišnji poraz i izbacivanje u prvoj rundi. Thomas je dominirao u toj seriji s prosjekom od 27 poena, 8,6 asistencija i 3,4 ukradene lopte.
Slijedilo je jedno od najboljih i najgrubljih finala Istočne konferencije u povijesti košarke protiv Boston Celticsa. Moglo se vidjeti svega, od odlične košarke i nevjerojatnih poteza pojedinaca do trash talka i udaranja laktovima protivnika u kojima su prednjačili igrači Pistonsa, točnije poznati prgavac Bill Laimbeer. Thomas je u ovoj seriji doživio bolna iskustva, a jedan od najpoznatijih događaja u povijesti NBA ligi dogodio se u petoj utakmici serije na terenu Boston Celticsa, pri rezultat 2-2 u seriji. Pistonsi su imali vodstvo 107:106 i loptu sa strane, a semafor je pokazivao 5 sekundi do kraja. Loptu je izvodio Thomas, a Larry Bird je presjekao dodavanje i uposlio Dennisa Johnsona za lagano polaganje i veliku pobjedu Celticsa. Pravi rat je bio u sedmoj utakmici, Pistonsi su udarali Celticse iz svih oružja, no Celticsi su preživjeli i pobijedili 117:114 te su otišli u veliko finale koje su izgubili od Lakersa.
Thomas je nakon serije s Celticsi bio još odlučniji u naumu da odvede Pistonse do naslova, a imali su iznimno talentiranu skupinu igrača počevši s Thomasom, Laimbeerom, Vinniejem Johnsonom, Adrianom Dantleyom, Rickom Mahornom, Johnom Salleyjem, Dennisom Rodmanom i Joeom Dumarsom. Sezonu su završili na prvom mjestu u Centralnoj diviziji ispred Milwaukee Bucksa i Atlanta Hawksa. Thomasove brojke su pale na 19,5 poena i 8,4 asistencije, ali glavni razlog tome je bila odlično izbalansirana ekipa koja nije imala slabosti. Doigravanje su krenuli opet protiv Bulletsa koji su bili pojačani s Bernardom Kingom u odnosu na prošlu sezonu. Vodila se neizvjesna borba za prolazak dalje sve do posljednje, pete, utakmice u kojoj je Thomas preuzeo stvari u svoje ruke i odveo ekipu do pobjede 99:78. Utakmicu je završio sa 16 poena, 6 skokova, 11 asistencija i 5 ukradenih lopti, a veliku pomoć je imao u Dumarsu s njegovih 20 poena i Laimbeerovim double-double učinkom od 12 poena i 11 skokova.
Druga runda im je donijela zanimljivog suparnika, Chicago Bullse predvođenim Michaelom Jordanom. Seriju su Pistonsi brzo okončali s četiri pobjede iz pet susreta, te su ih u finalu čekali stari znanci, Boston Celticsi. Bila je velika borba za svaku loptu, negativna energija na parketu se osjećala u zraku, prošlogodišnji poraz je zvonio u ušima igrača Pistonsa, a Celticsi jednostavno nisu imali šanse za prolaz i Pistonsi su po prvi put u velikom finalu pod imenom Detroit Pistons (igrali su dva finala 1955. i 1956. godine pod imenom Fort Wayne Pistons) gdje ih čekaju Los Angeles Lakersi koje su predvodili Magic Johnson, James Worthy i Kareem Abdul-Jabbar. Prije starta prve utakmice Thomas i bliski prijatelj Magic Johnson razmjenjuju prvi on-court poljubac u povijesti lige.
Pistonsi su u šestu utakmicu ušli s vodstvom u seriji 3-2, a očekivala su ih dva gostovanja u Los Angelesu. Thomas je odigrao fenomenalnu utakmicu koju je igrao s ozlijeđenim gležnjem, zadobio je tijekom utakmice ozljedu oka i lica, no to ga nije sputalo da zabije 43 poena, podijeli 8 asistencija i ukrade 6 lopti, te je postavio rekord NBA finala od 25 zabijenih poena u jednoj četvrtini. Pat Riley je nakon utakmice izjavio: “Ovo što je Isiah Thomas napravio u drugom poluvremenu bilo je apsolutno nevjerojatno.” Na žalost ova utakmica ostavila je velike posljedice na gležanj Thomasa i nije bio u stanju pružiti igru kakvu su navijači navikli u odlučujućoj utakmici. Izdržao je do treće četvrtine, a Pistonse je predvodio s 10 poena u prvom poluvremenu i vodstvu od 52:47. Utakmicu karijere za preokret i pobjedu Lakersa odigrao je James Worthy s triple-double učinkom od 36 poena, 16 skokova i 10 asistencija, te je osvojio nagradu za MVP-a finala. Thomas i igrači opet izlaze pognutih glava s parketa i s još većom željom da se iduće godine osvete Lakersima za poraz.
Ligom su promarširali s omjerom 63-19, a kako bi povećali šanse za osvajanje naslova napravili su razmjenu na polovici sezone s Mavericksima i doveli su velikog prijatelja Thomasa, Marka Aguirrea koji im je dao još napadačkog potencijala za Adriana Dantleyja. Thomas se u potpunosti posvetio ekipi u kojoj je njegovom zaslugom čak sedam igrača bilježilo više od 13,5 poena u prosjeku. “Bad Boysi” su u doigravanju podignuli igru na neki viši nivo, “metlom” su počastili Celticse u prvom krugu i Buckse u drugom krugu. U finalu su ih čekali Bullsi koji su u seriji prije izbacili borbene Knickse. Ova serija nam je pokazala koliko je Thomas bitan igrač Pistonsa. Kada je trebalo odlučiti pobjednika tu je bio Thomas, u zadnje dvije utakmice ukupno je zabio 50 poena i pridodao 16 asistencija za ponovni susret u finalu s Lakersima. Ekipa Lakersa je bila u velikim problemima s ozljedama, Abdul-Jabbar je igrao posljednju sezonu, Magic Johnson i Byron Scott su imali problema s ozljedom koljena. Nadmoćni Pistonsi seriju su okončali nakon četiri utakmice za njihovu prvu NBA titulu u kojoj su u potpunosti dominirali nad ekipom Lakersa, a najbolji igrač i MVP finala bio je Joe Dumars. Thomas je u doigravanju bilježio solidnih 18,2 poena, 4,3 skoka i 8,3 asistencije.
Ekipa Pistonsa u iduću sezonu krenula je zastrašujuće na putu do drugog uzastopnog NBA naslova, te su postali prva ekipa nakon Celticsa da su osvojili back-to-back naslove i općenito šesta ekipa koja je to napravila u dosadašnjoj povijesti NBA lige. Sezonu su završili s omjerom 59-23 i ostvarili su prvo mjesto u NBA ligi, a sredinom sezone su imali odličan niz od 25 pobjeda i jednog poraza. Krenulo je doigravanje i do finala Istoka nisu imali nikakvih problema jer su Pacerse izbacili glatko s 3-0 Knickse s 4-1 rezultatima. Finale s Bullsima je bilo izrazito napeto i uzbudljivo. Imali su jedan cilj, a to je bio zaustaviti Michaela Jordana. Uspjeli su u tome, a trebalo im je čak sedam utakmica i prednost domaćeg terena koju su ostvarili kroz regularni dio sezone. Thomas je odigrao odličnu all-round seriju, a posebno je ostalo u sjećanju njegova sedma i odlučujuća utakmica kada je predvodio ekipu s 21 poenom, 8 skokova i 11 asistencija. U finalu NBA lige protiv Portland Trail Blazersa, koje je predvodio Clyde “The Glide” Drexler, a moramo spomenuti i našeg Dražena Petrovića koji je bio u nemilosti trenera. Thomas je bio nevjerojatan u finalu i bilježio je 27,6 poena, 5,2 skoka i 7 asistencija te je osvojio nagradu za MVP-a finala i pobjedu nad Blazersima s 4-1 u seriji. Izjava Thomasa nakon završetka serije: “Mi nikada ne odustajemo. Uvijek se osjećamo kao da ćemo pobijediti bez obzira na rezultat. Sve je stvar volje i želje za uspjehom. Moraš se zapitati ‘Koliko stvarno želiš pobjedu?'”
Chicago Bullsi su iduće sezone preuzeli primat od Pistonsa predvođeni najboljim strijelcem lige Jordanom. Thomas je u doigravanju imao velikih problema s ozljedama, počevši od istegnuta mišića i iščašenja noge, te ozljede zgloba. Nije se predavao premda je odigrao samo 13 utakmica. Jednostavno bez najboljeg igrača nije se moglo protiv Jordan i Bullsa te su poraženi s 4-0. Seriju je obilježio trash talk i nekoliko fizičkih obračuna. Još kontroverzniji je bio kraj serije, točnije četvrte utakmice kada su 7,9 sekundi prije kraja svi igrači Pistonsa osim Dumarsa i Salleyja otišli s parketa i nisu se željeli rukovati s pobjednicima. Ovo je bio kraj jedne dinastije Pistonsa predvođene Thomasom i početak nečega neviđenog u modernom sportu od strane Bullsa na čelu s Jordanom.
Na vrhuncu karijere Thomasa je počelo izdavati njegovo tijelo i bio je sve podložniji ozljedama, te su upali u sjenu Jordanovih Bullsa. Karijera Thomasa je završena u sezoni 1993/94 s 32 godine pred domaćom publikom u susretu s Orlando Magicom kada je slomio Ahilovu tetivu.
Thomas je karijeru završio s 18.822 poena (19,2 po utakmici), 9.061 (9,3) asistencija i 1.861 (1,9) ukradenu loptu u 979 utakmica – sve rekordi Detroit Pistonsa. Šutirao je 45,2% iz igre i 75,9% s linije slobodnih bacanja. Godine 1996. uvršten je među 50 najboljih igrača u povijesti NBA lige, a 2000. godine je izabran u Dvoranu slavnih. Detroit Pistonsi su umirovili njegov dres s brojem 11.
Thomas nakon igračke karijere
Thomas je bio predsjednik sindikata igrača NBA lige, a postao je djelomičnim vlasnikom ekipe Toronto Raptorsa koja je ušla u NBA ligu sezone 1995/96. Bio je izvršni dopredsjednik ekipe, a njegov prvi potez bio je biranje razigravača Damona Stoudamirea koji je postao rookie igrač godine 1995/96. Tijekom četverogodišnjeg mandata u Raptorsima putem drafta još je izabrao Marcusa Cambyja i Tracyja McGradyja. Ekipu je napustio 1998. godine zbog nesuglasica s novom upravom. Nakon epizode u Raptorsima, 1998. godine postaje vlasnikom Continental Basketball Associationa (CBA) što je platio 10 milijuna dolara, ali taj projekt je propao 2001. godine jer je komesar NBA lige David Stern odlučio pokrenuti NBDL (razvojnu ligu).
Trener Indiane Pacersa bio je od 2000. do 2003. godine, a naslijedio je Larryja Birda koji je vodio Pacerse do finala Istoka. Tijekom mandata u Pacersima na raspolaganju je imao mlade talentirane igrače Jermainea O’Neala, Jamaala Tinsleyja, Ala Harringtona i Jeffa Fostera. U prve dvije sezone izborili su doigravanje, a bili su poraženi od kasnijih finalista. Prve sezone od 76ersa, a druge od New Jersey Netsa. Posljednje sezone vodio je Pacerse do omjera 48-34 i dobio je priliku biti trener Istočne konferencije na All-Star susretu 2003. godine. U doigravanju su bili poraženi od Boston Celticsa, te je uprava iduće sezone otpustila Thomasa jer su odlučili da s Jermaineom O’Nealom, Bradom Millerom, Ronom Artestom (Metta World Peace), Harringtonom, Tinleyjem i veteranom Reggiejem Millerom morao napraviti puno više.
New York Knicksi su ga 22. prosinca 2003. godine zaposlili kao generalnog menadžera ekipe. Bio je poprilično neuspješan, a posebno se to vidjelo u sezoni 2005/06 kada su Knicksi imali najskuplju momčad i drugi najgori omjer u ligi. Jedan od najgorih poteza bila je razmjena s Chicago Bullsima kada je poslao nekoliko budućih draft izbora za Eddyja Curryja koji se pokazao kao totalni promašaj. Zbog lošeg rezultata vlasnik Knicksa James Dolan otpustio je trenera Larryja Browna te je 2006. postavio Thomasa na to mjesto, koji je sada obnašao dvije dužnosti u ekipi Knicksi. Te sezone bio je upetljan u tuču na utakmici s Denver Nuggetsima kada je naredio svojim igračima da u reketu prave teške prekršaje. Komesar lige Stern ga nije kaznio zbog toga, te je objasnio da se samo oslanja na činjenice kada određuje kazne. Nakon devet mjeseci vlasnik Dolan ponudio je Thomasu ekskluzivni (nepoznata je vrijednost ugovora) višegodišnji ugovor. On je tijekom drafta 2007. godine napravio još jednu zanimljivu razmjenu s Portland Trail Blazersima. Knicksi su dobili Zacha Randolpha, Freda Jonesa i Dana Dickaua, a Blazersima su poslali Stevea Francisa i Channinga Fryea. Napravio je još nekoliko grešaka kada je potpisao Jeromea Jamesa i Jareda Jeffriesa za full mid-level i navukao je na sebe bijes navijača Knicksa zbog loše igre. Kao trener Knicksa ostvario je peti najgori rekord u povijesti ekipe sa samo 34,1% pobjeda.
Imao je još jedan trenerski izlet, od 2009. do 2012. godine, kada je vodio Florida International Golden Pantherse i ostvario je loš omjer 26-65. Thomas je ostao upamćen jer nije želio primiti plaću za prvu sezonu, a njegova izjava bila je: “Ja nisam došao ovdje zbog novca.”
Thomas i dobrotvorni rad
Ostao je upamćen kao veliki dobrotvor tijekom svoje igračke karijere u kojoj je promovirao borbu protiv kriminala, siromaštva i poticao je mlade ljude na važnost obrazovanja, te je u svrhu toga platio školarinu za više od 75 budućih studenata. O svom radu govorio je za Los Angeles Times, njegova izjava: “Kao osoba i ljudsko biće ne želim da me se samo sjećaju kao igrača ove glupe igre, košarke, jer ako ću biti poznat samo po tome onda nisam napravio dobar posao u životu. Košarka mi nije sve u životu.”
Osobni karton
Ime: Isiah Lord
Prezime: Thomas
Rođen: 30. travnja 1961. u Chicagu, Illinois
Pozicija: razigravač
Nadimak: Zeke
Visina: 185 cm
Težina: 82 kg
Srednja škola: St. Joseph (Westchester, Illinois)
Sveučilište: Indiana
NBA draft: 2. izbor u prvoj rundi 1981. (Detroit Pistons)
Hall of Fame: Uvršten 2000. godine