Ovoga ljeta jedna velika generacija je došla do kraja puta.
Nakon što su nas napustili Kobe Bryant i Tim Duncan, i Kevin Garnett je odlučio reći zbogom aktivnom igranju košarke te se nakon čak dvadeset i jedne sezone posvetiti nekim drugim stvarima u životu.
„U početku će biti teško jer sam cijeli svoj život uz košarku, košarka je moj život. Ali snaći ću se, naći ću već nešto što će me zaokupiti“ – kaže Garnett koji je izrazio želju da jednoga dana postane vlasnik franšize iz Minnesote. I to čim prije.
Dominacija u srednjoj školi
Daleko je Kevin Garnett dogurao od ruralne Južne Karoline u kojoj se rodio. Već u srednjoj školi je pokazivao nevjerojatan košarkaški talent i tko zna kojim bi putevima krenula njegova priča da se nije dogodio jedan incident koji je promijenio Kevinu život. Jedan bijeli dečko iz Garnettove srednje škole je školskim kolegama crne boje kože jednom prilikom poručio : „Opet ćemo da vas vješamo“, nakon čega je uslijedio linč crnih momaka. Među krivce koji su linčovali bijeloga rasistu, ubrojali su i Kevina. Kevinova majka je vidjela da ovo nije zdrava sredina za odgoj njezinoga sina te su ona i Kevin spakovali kofere i zaputili se u Chicago.
U Chicagu je Kevina na Farragut akademiji dočekao još jedan van serijski talent, Ronnie Fields. Garnett i Fields su oduševljavali publiku u Chicagu i za njihove utakmice se tražila karta više. Mjesta za sve zainteresirane jednostavno nije bilo. Za Fielda se pričalo da je veći talenat od Garnetta, ali ono što ih je razlikovalo, i ono zbog čega je Garnett dodirnuo zvijezde a Field ne, su radne navike.
„Nikada u životu nisam vidio dijete koje toliko uživa u svemu što ima veze s košarkom. Ne govorim samo o igri već i o vježbama koje imaju veze s košarkom. Sve je radio maksimalno. S njegovim talentom i uz takve radne navike jednostavno nije bilo šanse da ne uspije“ – govorio je direktor bivše Garnettove srednje škole.
Garnett i Fields su Farragut akademiju doveli do titule gradskog prvaka a Kevin je posljednju godinu srednje škole završio sa fantastičnim statistikama : 25 poena, 17,9 skokova, 6,7 asistencija i 6,5 blokada po utakmici uz šut od 66,8%. Ovakve brojke su ga dovele do Mc Donalds All-American utakmice gdje su sudjelovali najbolji srednjoškolski igrači SAD-a, na kojoj je Garnett odnio titulu MVP-a, a usput je izabran i za Mr. Basketball države Illinois, te je imenovan za najboljeg srednjoškolskog igrača Amerike po izboru USA Today.
Odlazak u Minnesotu
Sveučilišta diljem SAD-a su se otimali za Garnetta, ali Garnett nije imao dovoljno dobre ocjene da se upiše na fakultet pa su počela šuškanja da bi mogao postati prvi igrač nakon dvadeset godina koji će direktno iz srednje škole izaći na NBA draft. Minnesota Timberwolvesi i njihov GM Kevin McHale nisu sumnjali u Garnettove sposobnosti i na draftu 1995. su ga birali sa petim pickom.
McHale mu je vjerovao od početka, a trener Wolwesa Flip Saunders mu je počeo vjerovati u drugom dijelu rookie sezone kada ga je gurnuo u prvu petorku. Rookie godinu je završio s pristojnim prosjecima od 10,4 poena, 6,3 skoka te 1,6 blokada po utakmici. Dovoljno za izbor u drugu rookie petorku sezone.
Zahvaljujući godinama loših rezultata, Minnesota je stalno birala pri vrhu drafta, pa su u drugu Garnettovu sezonu ušli pojačani za Stephona Marburyja, fenomenalnog playmakera koji je odrastavši na betonskim igralištima New Yorka stekao reputaciju ulične legende i jednog od najboljih igrača svoje generacije, te Kevinovog velikog prijatelja koji je u klub došao nakon tradea s Milwaukee Bucksima u zamjenu za Raya Allena.
Marbury, Garnett i Tom Gugliotta su činili nukleus tima pred kojim je bila svijetla budućnost. U drugoj godini Garnett je napredovao, podigavši svoje brojke na 17 poena, 8 skokova, 3 asistencije i 2 blokade po utakmici da bi s Gugliottom bio izabran na svoju prvu All star utakmicu. Bio je tek dvadesetogodišnjak, a već je dogurao do All-Star utakmice te je Vukove vukao do prvog doigravanja u povijesti franšize. Tamo su ih čekali Houston Rocketsi, stara, iskusna ekipa vođena Clydeom Drexlerom, Charlesom Barkleyem i Hakeemom Olajuwonom. Mladi Vukovi su naučili važnu lekciju u porazu od Rocketsa, 3-0, te su spremni čekali novu sezonu.
Stvaranje legende
U novoj sezoni Wolvesi nastavljaju s rastom i dobrim igrama, a Kevin od vlasnika Glena Taylora dobiva produženje ugovora od 126 milijuna dolara za sljedećih šest sezona. Garnettov ugovor je tada bio najveći sportski ugovor u povijesti američkih profesionalnih sportova, ne samo košarke. Navodno je Garnettov ugovor direktno proizveo štrajk sljedeće godine. Ovakav novac za mladog i neiskusnog igrača je podigao puno prašine u NBA krugovima i bio je prilično riskantan potez Minnesotine uprave.
„Što sam ja uopće igrao kada nedokazani klinci dobivaju ovakvu lovu“ – glasan je u kritiziranju bio Charles Barkley.
„Kevin vrijedi svakog centa i ne vidim razlog zašto se toliko uzbuđujete oko toga“ – kratko je nakon potpisivanja produženja ugovora rekao Glen Taylor.
Kao što sam rekao, Vukovi igraju dobro, ostvaruju skor 45-37, prvu pobjedničku sezonu u povijesti kluba, te u playoffu ispadaju od Seattle SuperSonicsa s 3:2. Garnett je opet član All-Star ekipe Zapada, a biran je i u momčad koja je trebala braniti boje SAD-a na predstojećem Svjetskom prvenstvu koje se igralo u Grčkoj. Zbog lockouta koji je sezonu 1998/99 skratio na pedeset utakmica, NBA igrači su imali zabranu nastupa pa je Američki košarkaški savez na natjecanje poslao ekipu sastavljenu od koledž igrača i igrača koji su nastupali po Europi i u CBA ligi.
Skraćena sezona je Kevinu donijela status superstara. Odlične igre su obilježene s odličnim brojkama, 20,8 poena, 10,4 skokva, 4,3 asistencije i 1,8 blokada po utakmici, te je Kevin biran u treću petorku lige na kraju sezone. S druge strane, sezona je za momčad bila turbulentna. Pred početak sezone su ostali bez Gugliotte, koji je otišao u Phoenix, ne bi li mu najbolji doktorski tim u ligi, onaj Sunsa, uspio produžiti karijeru koja je došla pod znak pitanja zbog loših koljena. Bez Gugliotte, Stephon Marbury se nikako nije mogao pomiriti sa statusom druge violine iza Garnetta i na polovici sezone je mijenjan u New Jersey Netse.
Marburyevo mjesto je zauzeo Terrell Brandon, dvostruki All-Star igrač i pouzdani playmaker koji je stigao iz Cleveland Cavaliersa gdje je zanat izučio kao zamjena Marku Priceu, playmakeru odličnog šuta i pregleda igre. Vukovi su sezonu završili s polovičnim uspjehom, 41-41, i u doigravanju su se sreli sa San Antonio Spursima koji su bili na putu ka svojoj prvoj tituli NBA prvaka. Prvi playoff duel Garnetta i Tima Duncana je sa 3:1 otišao na Duncanovu stranu, a Kevin je nastavio svoj niz poraza u prvom krugu doigravanja. Niz koji će trajati još neko vrijeme i koji će Garnetta frustrirati više od ičega.
Nova sezona i stare navike. Odlične igre Garnetta s kojima je na kraju sezone nagrađen svojim prvim izborom u najbolju petorku lige, dok je u izboru za MVP-a bio drugi iza Shaquillea O’Neala. Ekipa sastavljena oko Garnetta i Brandona je ostvarila najbolji skor u povijesti kluba, prvi puta dosegnuvši 50 pobjeda. Uz udarni dvojac, istaknuli su se najbolji Garnettov prijatelj i uzor, Malik Sealy, šest izbor drafta Wally Szczerbiak iza kojeg je bila odlična rookie sezona, Anthony Peeler, balkanski centar Rašo Nesterović i Joe Smith, krilni centar koji je Vukove koštao nekoliko godina bez prava na draft izbore. Naime, David Stern i NBA liga su Vukove i Smitha uhvatili u dogovoru „ispod stola“, što su Vukovi platili s trogodišnjim izostankom s drafta i novčanom kaznom. U playoffu stara priča – ispadanje u prvom krugu s 3:1 od Portland Trail Blazersa.
Ispadanje iz playoffa nije toliko potreslo Garnetta koliko događaj koji je uslijedio 20. svibnja 2000. godine, kada je pijani vozač izazvao sudar u kojem je poginuo Malik Sealy, koji se je vraćao s proslave Garnettovog dvadeset i četvrtog rođendana. Sealy je bio igrač kojem se je Garnett divio dok je pohađao srednju školu, a Sealy nosio dres St. Johns sveučilišta. Sealy je u Minnesotu došao iz Los Angeles Clippersa i bio je nerazdvojan s Kevinom.
Utjehu mu nije pružio ni nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyu toga ljeta, kada se je okitio zlatnom medaljom. Garnett je bijes zbog pogibije prijatelja iskaljivao na terenu, gdje je na svakoj utakmici reprezentacije ulazio u konflikte s protivnicima, pokušavajući da započne tuču. Njegovo ponašanje na Olimpijadi je bilo u krajnju ruku neprimjereno, a iznad svega je stajala Sealyeva sjena.
Bez mogućnosti dovođenja svježe krvi putem drafta, Vukovi su nazadovali u poređenju sa prošlom godinom i ostvarili su 47 pobjeda. Pridošlice Chauncey Billups, zamjena na playu za Brandona, i LaPhonso Ellis, rezerva na krilnim pozicijama pristigla iz Atlante, nisu bili dovoljni da u playoffu prođu prvu prepreku u vidu San Antonio Spursa koji su ih izbacili sa 3:1. Duncan je vodio s 2:0 u playoff duelima protiv Garnetta.
Usprkos odličnim igrama i izborom u drugu petorku lige, Garnett nikako nije uspijevao preskočiti prvu prepreku u playoffu.
„Tako mi je stalo da pobjeđujem. To je moja opsesija“ – zaplakao je Garnett u intervjuu s Johnom Thompsonom nakon ispadanja od San Antonija.
Ni sljedeće sezone se ništa nije promijenilo. Garnett igra odlično, 21 poen, 12 skokova, 5 asistencija i skoro tri stop akcije po utakmici, nastup na All-Star utakmici i izbor u drugu petorku lige te ispadanje u prvom krugu playoffa, ovoga puta od Dallas Mavericksa koji su Vukove počastili s metlom.
U sezoni 2002/03 Garnett pruža najbolje partije u karijeri. Zabija 23 poena u prosjeku, najviše u karijeri te još više sudjeluje u kreaciji napada Vukova i upisuje šest dodavanja u prosjeku dok bilježi 13,4 skoka i tri stop akcije u prosjeku po utakmici. Brojke dovoljne da se nađe na drugom mjestu u izboru za MVP-a te trećem mjestu u izboru za obrambenog igrača godine. Njegove odlične igre prati i momčad koja ostvaruje, za franšize, rekordnu 51 pobjedu u sezoni. Novi nastup u playoffu donosi staro razočarenje kada 4:2 gube od Los Angeles Lakersa.
Sezona 2003/04 je bila najbolja godina i za Kevina i za momčad Vukova. Vukovi su prvi puta u Kevinovoj karijeri sastavili respektabilnu momčad. Terrell Brandon je pred početak sezone mijenjan za Sama Cassella, igrača koji je u momčad donio pobjednički mentalitet. Cassellova karijera je počela s dva podizanja trofeja Larryja O’Briana u prve dvije njegove sezone. Zatim je uslijedilo putovanje kroz pola NBA lige gdje je Cassell unapređivao igru svake svoje nove momčadi i vodio ih do rekordnih rezultata za klub. Cassell je tako i unaprijedio igru Vukova i uz Garnetta i također pridošlicu Latrella Sprewella, vodio Vukove do rekordnih 58 pobjeda i prve titule prvaka Midwest divizije.
Uz Cassella, i Garnett je svoju igru podigao na neku višu razinu, odigravši sezonu života i odnijevši MVP titulu. 22,7 poena, 5,7 asistencija, tri stop akcije i titula najboljeg skakača lige sa 13,5 skokova u prosjeku. Bolje nije moglo.
Cassellov pobjednički mentalitet je Vukovima donio prvu playoff pobjedu kada su s 4:1 prošli Denver Nuggetse i još jednog gubitnika u prvom krugu, Carmela Anthonyja, koji je u Denveru prolazio isto ono što je Garnett prolazio u Minnesoti. U drugom krugu smo imali priliku vidjeti odličnu seriju sa Sacramento Kingsima koji su tih godina igrali najljepšu košarku u NBA ligi. Chris Webber, Vlade Divac, Peđa Stojaković, Mike Bibby i Doug Christie su igrali ugodno oku, ali su ih povrede Webbera i Stojakovića u doigravanju, te katastrofalno suđenje, koštali titule prvaka. Dvoboj krilnih centara u ovom susretu je otišao na stranu Garnetta koji je u odlučujućoj sedmoj utakmici, koja se igrala na Kevinov dvadeset i osmi rođendan, izdominirao Webbera i Kingse s 32 poena i 21 skokom.
U finalu Zapada čekali su ih Lakersi predvođeni Shaqom, Kobeom, Karlom Maloneom i Garyjem Paytonom. Lakersi su poveli 2-1 kada su Cassella izdala leđa, a njegova zamjena Troy Hudson se je također povrijedio i to je bio kraj za Vukove koji su izgubili seriju s 4:2.
Sljedeće godine momčad je napustio Sprewell, koji je odbio ponudu Minnesote od 21 milijun dolara za tri godine sa legendarnom rečenicom : „Kako ću da prehranim porodicu?”.
Cassell je cijelu sezonu vukao povredu i odigrao je tek 59 utakmica, pa Garnett unatoč odličnim igrama nije mogao sam i Vukovi su propustili doigravanje, prvi puta od Kevinove rookie sezone. Kevin je potpisao treći ugovor u karijeri, opet preko 100 milijuna, ali je momčad bila u raspadu. Nije pomogla ni promjena trenera, kada je dugogodišnjeg trenera Flipa Saundersa na klupi zamijenio Kevin McHale.
Početak Celtics ere
Sljedeće dvije sezone Wolvesi također propuštaju playoff i Garnettovo vrijeme u Minnesoti polako curi. Kevin je prestao da komunicira s McHaleom i vlasnikom Taylorom, ali nije želio da napusti ekipu. Znao je da veliki igrači započinju i završavaju karijeru u istom klubu i tu prave povijest. Ali prilike za tako nešto u Minnesoti jednostavno nije bilo i rastanak je bio neminovan. Kevin McHale je imao poštovanja prema Kevinu, usprkos tome što više nisu komunicirali i poslao ga je u Boston Celticse, mjesto gdje se je stvarala jedna velika momčad spremna za borbu za naslov prvaka.
U Bostonu je Garnetta dočekao starosjedilac Paul Pierce, još jedna frustrirana zvijezda NBA lige koja je vapila za pobjedama i prilikom da se bori za NBA titulu, a iz Seattlea je došao i Ray Allen. Također, u Bostonu ga je dočekao i Sam Cassell, koji je namirisao priliku da se okiti s još jednim prstenom NBA prvaka. Kevin je u Bostonu pronašao drugu mladost usprkos ogromnoj kilometraži i dvanaest sezona iza sebe. Momčad je zarazio s ogromnom energijom koja se nije gasila čitavu 2007/08 sezonu.
Boston su s klupe vodili Doc Rivers i Tom Thibodeau, obrambeni guru koji je uz Garnetta najzaslužniji za obranu Celticsa, najbolju u čitavoj ligi te sezone. Uz Piercea, Allena i Garnetta, petorku Kelta su zaokruživali mladići, Rajon Rondo i Kendrick Perkins, dok su na klupi svoju priliku čekali Cassell, odlični šuter Eddie House, all-round krilo James Posey koji je krpao sve rupe u igri, stara iskusnjara P.J. Brown pod košem, Tony Allen, koji je počeo graditi svoju reputaciju obrambenog terijera, pod košem Leon Powe i Glen Davis te zaštitni znak Celticsa te sezone, White Mamba, Brian Scalabrini.
Na putu prema 66 pobjeda i tek 16 poraza, Garnett je vodio obranu Celticsa i sebi osigurao titulu najboljeg obrambenog igrača lige. Kevinova zarazna energija je posebno palila publiku u TD Gardenu u Bostonu. Ni Pierce, ni Allen nisu bili u stanju da podignu publiku kao što je to mogao Garnett – udaranje u konstrukciju koša, deranje na suigrače, pobjedonosno stezanje mišića dok žile na ruci pucaju…
Playoff je za Kelte počeo teškom serijom s Atlanta Hawksima koja je otišla u sedmu utakmicu. Garnett je vodio ekipu, kako u obrani tako i u napadu gdje je bio prvi strijelac ekipe s 21 poenom u prosjeku. U sedmoj utakmici, Garnett je Ala Horforda i Josha Smitha sveo na 26% šuta iz igre, a obrana Celticsa Hawkse na 65 poena ukupno. Boston je prošao dalje s 99:65.
Druga runda i opet sedam utakmica. LeBron James i njegovi Cleveland Cavaliersi su bili tvrd zalogaj za ekipu Bostona. Tvrde obrane i malen broj poena su više odgovarali Bostonu koji je nekako našao načina da zabije dovoljno u napadu i preskoči Cavse. LeBronove statistike iz te serije naoko izgledaju odlično – 22 poena, po 7 skokova i asistencija, ali obrana Bostona ga je svela 35,5% šuta iz igre, od toga 23,1% s linije trice. Fascinantno, najboljeg igrača lige svesti na takve postotke šuta. Kelte je opet predvodio Garnett s 19,6 poena i 10,9 skokova uz preko 50% šuta iz igre te 85% s linije slobodnih bacanja.
Drugo finale konferencije za Garnetta, Celticsima je donijelo Detroit Pistonse, ekipu koja je tih godina bila pretplaćena na finale Istoka. Garnetta je s druge strane čekao Rasheed Wallace, krilni centar odličnog šuta za tri poena. Garnett je u direktnom sudaru s Wallaceom ostvario odlične brojke – 22,8 poena, 9,7 skokova i 3,3 asistencije po susretu. Wallace je ostao na tek 12 poena i 7 skokova. Garnett ga je prisilio na šut iz igre od 41,5%, dok je on sam šutirao 52,5% i 81% sa linije slobodnjaka. Celticsi su s 4:2 izborili nastup u NBA Finalu a Garnett je ponovno bio najbolji pojedinac serije.
NBA Finale 2008. nam je donijelo još jedan klasični obračun dvije najtrofejnije ekipe lige – Celticsa i Los Angeles Lakersa. Osim Kobeja Bryanta, snaga Lakersa je dolazila iznutra, iz odličnog front courta, koji su činili Pau Gasol i Andrew Bynum, dok je sa klupe ulazio Lamar Odom, jedan od najboljih šestih igrača lige tih godina.
Boston je obranio prednost domaćeg terena s dvije uvodne pobjede, da bi Lakersi pobijedili u prvoj utakmici kod kuće. Četvrta utakmica u Los Angelesu je donijela rano vodstvo Lakersa, a najveća prednost je bila 24 poena. Nakon toga kreće uragan Celticsa koji je otpuhao Lakerse sa terena. Celticsi su ubacili u brzinu više i na kraju pobijedili. Lakersi dobivaju petu utakmicu da bi Celticsi u šestoj završili posao.
„Anything is possible“ – vrištao je Garnett držeći u rukama trofej Larryja OBriana.
TD Garden je u deliriju kao i čitav grad koji, poslije dvadeset i dvije godine ponovno slavi naslov prvaka. Paul Pierce je MVP finalne serije, ali momčad je kroz čitav playoff nosio Garnett.
Momčad su poslije slavlja napustili James Posey, Cassell i P.J Brown i ekipa je spremna za obranu naslova, ali ih u tome sprječava ozljeda Garnetta prije playoffa. Ipak i bez Kevina, Boston izbacuje Chicago Bullse nakon „najbolje playoff serije ikada“. Rookie Derrick Rose u prvoj utakmici igra jednu od najboljih playoff predstava za igrača prve godine. Potpuno razbija Rajona Ronda i časti Celticse sa 36 poena i 10 asistencija. Poslije Roseove simultanke, gledamo fenomenalne igre obje ekipe, čiji se igrači smjenjuju u ulogama heroja. S jedne strane Ben Gordon, s druge Paul Pierce i Ray Allen pogađaju clutch šuteve kao na traci a publika uživa u triler završnicama. U četvrtoj utakmici gledamo dva produžetka i gomilu infarktnih šuteva, a u šestoj utakmici čak tri produžetka, dok Garnett s klupe vrijeđa Bena Gordona i Joakima Noaha.
Kevin je poseban tretman spremio za Noaha kojega je nazvao „vagina tennis player“. Da stvar bude gora, Garnett je u mladosti bio uzor Joakimu koji je u sobi imao njegov poster. Ni prvi susret Noaha s Garnettom nije prošao bolje, kada se je Garnett unosio u lice Noahu i skoro ga natjerao u plač.
Celticsi su bez Garnetta pobijedili s 4:3 da bi u sljedećoj rundi ispali od Orlando Magica s 4:3.
Garnett polako stiže teret godina, kao i drugu dvojicu iz velikog tria, Allena i Piercea, ali momčad se drži i sljedeće sezone stižu do novog finala – Lakersi imaju priliku za revanš. Finalna serija nije baš bila za pamćenje, nijedna utakmica nije ušla u neizvjesnu završnicu, a posebno je loša bila sedma utakmica koja je otišla na stranu Lakersa koji su se tako osvetili za poraz od prije dvije godine. Smanjene fizikalije dovele su do toga da Kevina u finalnoj seriji nadigra Pau Gasol koji je bio uvjerljivo najbolji igrač Lakersa u cijeloj seriji.
Nakon Finala 2010. ekipa Bostona polako posustaje, a Kevina napuštaju fizikalije. Sve se teže nosi sa mlađim i bržim protivnicima. Skočnost i energija koje su posebno do izražaja dolazile u njegovim divljim zakucavanjima, sada je zamijeni šut s poludistance. Kevinova rola u napadu se svela na postavljanje blokova nakon kojih bi umjesto rolanja prema košu, uslijedila pick and pop akcija, to jest, šut s poludistance. Kevin se je od nezaustavljivog post igrača pretvorio u šutera s poludistance.
Povratak kući
Još jednom, 2013. su igrali finale konferencije da bi 2013. na dan drafta, Pierce i Kevin u velikom tradeu bili zamijenjeni u Netse, koji su se te sezone iz New Jerseya preselili u Brooklyn. Garnett je i tada razmišljao o povlačenju s parketa ali ga je u tome odgovorio Pierce. Uz Garnetta i Piercea, put Brooklyna su krenuli i Jason Terry, D.J. White te gomila draft pickova koji će kasnije skupo koštati Netse. Početkom sezone, 3. prosinca Garnett je prešao granicu od 14000 skokova u karijeri i tako se pridružio Kareemu Abdul-Jabbaru i Karlu Maloneu kao jedinim igračima koji su postigli 25000 poena, 14000 skokova i 5000 asistencija u karijeri.
Dvije godine u Netsima su donijele dva nastupa u doigravanju, koji su bili kratkog daha, da bi franšiza iz Minnesote sredinom veljače 2015. uradila ono što inače rade samo najveće franšize – u staro jato je vratila odbjeglog sina i najboljeg igrača u povijesti franšize. Garnett se je odrekao klauzule o nemogućnosti tradea koju je imao u svom ugovoru da bi ga Netsi mogli poslati u Minnesotu u zamjenu za Thaddeusa Younga. Poslje osam godina, Kevin se je našao u svome starom dresu sa brojem 21. Kevina je kao i na početku karijere u Minnesoti dočekala mlada i perspektivna momčad, predvođena s dva prva picka sa dva prethodna drafta. Mlade snage Vukova su sada bili Andrew Wiggins i Karl Anthony Towns kojima je Garnett trebao biti mentor. Pogotovo Townsu koji je kao i Garnett igrao ispod koša. Garnettovo mentorstvo će potrajati jednu sezonu nakon koje se Kevin odlučuje za košarkašku mirovinu.
U dvadeset jednu godinu dugoj karijeri, Garnett je osvojio sve što se osvojiti moglo – nastupio je na 15 All-Star utakmica jednom ponijevši titulu MVP-a, biran je u All-rookie ekipu, iza sebe ima devet izbora u najbolje petorke sezone i dvanaest izbora u najbolje obrambene petorke, bio je najbolji obrambeni igrač lige i ima titulu MVP-a, osvojio je NBA naslov i okitio se zlatnom medaljom na Olimpijadi. Stvarno savršena karijera tijekom koje je bio uzor mnogim mladim igračima koji danas kroče NBA parketima.
Garnett je se čitavu karijeru trudio da stekne reputaciju opasnog frajera, na treningu je udarao suigrače, provocirao je sve žive, svima se unosio u lice. Posebno se je trudio oko Tima Duncan kojem je jednom, na Majčin dan, opsovao pokojnu majku koju je Duncan izgubio s 14 godina ali ni to nije uspjelo poremetiti Duncana.
S druge strane, oni koji privatno poznaju Garnetta kažu o njemu da je rijetko dobar momak, potpuno odan obitelji i prijateljima. Priča se da je velikom broju ljudi udahnuo novi financijski život i da je usput ogroman novac donirao u dobrotvorne svrhe, ali Garnett o tome ne priča javno i ne hvali se sa time. Doduše, on nema problema sa novcem jer je igrač koji je najviše zaradio od NBA ugovora, oko 327 milijuna dolara do kraja karijere.
Kada se bude spominjalo ime Kevina Garnetta, slobodno mu možemo nadjenuti epitet jednog od najboljih i najvećih igrača svih vremena. Krilni centar koji je mogao na terenu da uradi sve što poželi a uz košarkaške vještine i poteze, pamtiti će se energija s kojom je ulazio u duele. Tamo 2021. godine ćemo gledati Kevinov prijem u Hall of fame, dok će njegovo mjesto na highlight akcijama zauzeti neki novi klinci koji su odrastali diveći se i učeći od Kevina Garnetta.