Ovogodišnjom predstavom u knock-out fazi Eurolige “Chacho” je stavio točku na “i” svoje velebne karijere.
Bio sam na četvrtoj utakmici epskog dvoboja između Reala i Partizana u krcatoj Štark Areni koja je bila emotivno teška za odigrati zbog nemilih događaja dan ranije. U fantastičnoj atmosferi i napetom susretu sve se svelo na zadnjih deset minuta. Kada se ukazao on – legendarni Sergio “Chacho” Rodriguez kojeg sam uvijek poštivao, ali nikada o njemu nisam razmišljao na neki ozbiljniji način. Znao sam da je tu, znao sam da je dobar, znao sam da je “doktor” s loptom, ali jednostavno sam ga shvaćao olako.
Sve do te četvrte četvrtine četvrte utakmice. Bio sam svjestan da ne igra puno ove sezone pa mi ga je bilo drago barem malo vidjeti uživo na djelu, kao i Llulla i Rudya, ljude koji su zaslužni za epska finala s SAD-om u finalima Olimpijskih igara i mnoštvo medalja u dresu Španjolske.
Gledam igru i vidim kako je lagan i graciozan. Trica ulazi čisto, zatim pick and roll s Tavaresom kao da je to najlakša stvar na svijetu, pa dvojka, pa još jedan pick s Tavaresom i malo po malo Real završava utakmicu. U trenutku gledanja sam razmišljao – “kako je dobar, osjeti se da kontrolira tempo utakmice”. Baš sam se našao u trenutku kada sam pomislio kako “Chacho” odskače od ostalih igrača. Sve ostalo je povijest.
Kada bi vam rekli da je Sergio Rodriguez izabran davne 2006. godine na NBA draftu kao 27. pick prve runde, ne bi ste nam vjerovali. Ipak se radi o 18 godina razlike, a čovjek je prije par dana donio Realu novu titulu Eurolige. Mlađi gledatelji koji su gledali ovogodišnju Euroligu sigurno bi pomislili da nema šanse da je tako davno on zaigrao u najjačoj ligi svijeta, a još uvijek igra na ovakvom nivou, iako mu je 36 godina na leđima.
SERGIO JE UVIJEK BIO U DRUGOM PLANU, IAKO JE UZ TEODOSIĆA ZADNJIH 15 GODINA NAJBOLJI RAZIGRAVAČ EUROPE
Te davne 2006. godine Rodriguez je kao golobradi mladić debitirao za reprezentaciju Španjolske na Mundobasketu igranom u Tokyu. Na rosteru su osim njega bili braća Gasol, Navarro, Rudy Fernandez, Garbajosa, Jimenez, Reyes, Calderon i još nekoliko solidnih imena u to vrijeme. Jose Calderon je bio u svojem primeu i predvodio je mladu i potentnu Španjolsku kao prvi play do svjetskog zlata. Iako se nisu međusobno susreli, završili su kao prvi ispred SAD-a za koji su nastupali LeBron James, Carmelo Anthony i Dwyane Wade.
Amerikanci su senzacionalno izgubili od Grčke koju su predvodili Diamantidis, Spanoulis, Zisis, Papaloukas…
U polufinalu su Španjolci išli na u tom trenu Olimpijske pobjednike Argentinu bez Marca Gasola, a upravo je u tom polufinalu svoju najbolju utakmicu na cijelom turniru odigrao “Chacho” koji je bio u apsolutnom drugom planu iza Calderona. Pau Gasol i Garbajosa su predvodili svoju ekipu s 19 poena svaki, a junak našeg teksta je ubacio 14 poena (5/6 iz igre, 3/3 za tri poena) te je u potpunosti zasjenio Calderona. Španjolci su ugrabili pobjedu 75-74 nad Ginobilijem i društvom te zakazali finalni susret s Grcima.
U finalu je Sergio odigrao sporednu ulogu, Španjolska je pobijedila i započela svoju dominaciju reprezentativnom košarkom koja traje i dan danas. Odigrao je tri sezone za Portland u paru sa svojim dugogodišnjim kolegom iz Reala i reprezentacije Rudyem Fernandezom. Bili su mladi i atraktivni, a već tada je bila očita kemija između ova dva igrača. Rudy je bio atletičan dok je Sergija uvijek krasio fenomenalan pregled igre. Bili su savršeni spoj.
Igrao je Sergio tih godina u NBA ligi, ali kako u to vrijeme još uvijek Europljani nisu imali ovlasti kao danas, on nije uspio pokazati svoj talent do kraja. Odluka je bila neminovna i povratak u Europu jedino što je imalo smisla. U to je vrijeme uz Miloša Teodosića na dnevnoj bazi oduševljavao košarkaške fanatike svojim lucidnim dodavanjima.
BAŠ KADA JE MISLIO PREUZETI UZDE REPREZENTACIJE OD CALDERONA, UKAZAO SE NEVIĐENI TALENT RICKY RUBIO
Odlazak s 19 godina u najjaču ligu svijeta nije se pokazao uspješnim, ali u trenutku povratka u Europu Sergio je ulazio u najbolje godine svoje karijere, Jose Calderon je zagazio u 30-tu i izvedbe su mu polako počele slabiti. “Chacho” je bio programirani nasljednik Calderona s iskustvom igranja u najjačoj ligi svijeta. No na njegovu nesreću, u Španjolskoj se pojavio do tada “neviđeni” talent koji bi trebao zasjeniti sve Španjolske legende – Ricky Rubio. Koliki hype se u to vrijeme stvorio oko mladog razigravača govori činjenica da je debitirao u prvoj španjolskoj ligi sa samo 14 godina i 11 mjeseci! Dan danas to stoji kao rekord. Joventut Badalona je bio njegov matični klub, ali nije trebalo dugo da ga Barcelona zapazi i uzme pod svoje okrilje, a kasnije i NBA liga. Bio je prvi igrač rođen u ‘90-ima koji je draftan u NBA ligu.
Iako je mlađi samo četiri godine od Sergija, već ga se smatralo kao predvodnikom nove generacije, a Sergio je opet pao u drugi plan.
Nakon zlata 2006. godine, našli su se Španjolci 2012. godine u finalu s Redeem ekipom SAD-a. Kobe Bryant, LeBron James, Kevin Durant, Carmelo Anthony, Chris Paul, nije potrebno dalje nabrajati. Kroz cijeli turnir trener Scariolo je vjerovao Calderonu koji je bio u primeu, a Sergio je bio čovjek s klupe koji je donosio mirnoću kada se starteri odmaraju. Najbolju utakmicu opet je odigrao u završnici turnira, u velikom finalu protiv SAD-a. Epska utakmica je odigrana taj dan, Rubia nije bilo na tom turniru zbog ozljede, a fantastičnom igrom Španjolaca je dirigirao upravo Sergio.
Statistika vas neće ostaviti “paf”, ali uz sasvim pristojne brojke imponirala je njegova inteligencija na terenu, i to protiv znatno jačeg protivnika. Amerikanci su ipak na kraju prelomili susret i pobijedili 107-100, a “Chacho” je završio susret sa sedam poena, šest asistencija i dvije ukradene lopte (3/5 iz igre, 1/1 za tri poena). Srebro koje je bilo zlatnog sjaja ponovno je imalo njegove obrise. 2007. su osvojili srebro na Eurobasketu, ali on je bio u podređenom statusu.
Njegov najbolji turnir u dresu reprezentacije došao je na Eurobasketu 2013. godine. Rubio je stvorio ime igrajući za Utah Jazz i igrao je jako dobar turnir, Calderon također kao veteran solidan, dok je Sergio bio u zenitu karijere i na kraju je odigrao sjajnu završnicu turnira. U osmini finala je ubacio 18 poena i šest asistencija (5/8 iz igre, 2/4 za tri poena) Talijanima, u četvrtfinalu je Srbe zatrpao s 22 poena i četiri asistencije (7/11 iz igre, 2/5 za tri poena) da bi u polufinalu u direktnom okršaju s Tonyem Parkerom imao 11 poena i devet asistencija (2/8 iz igre, 2/5 za tri). Španjolci su na kraju osvojili broncu.
Eurobasket 2015. je bio još jedan sjajan turnir za njega. U četvrtfinalu je ubacio 10 poena i pet asistencija (2/5) u pobjedi protiv Nijemaca, u polufinalu se osvetio Parkeru i Francuzima s 15 poena i pet asistencija (5/8) da bi u finalu bio skromniji s četiri poena i šest asistencija. Opet se probudio u završnici turnira kada se lomilo. Na kraju su osvojili zlato.
Došle su Olimpijske igre 2016. godine u Rio de Janeiru. Španjolska je bila još uvijek dobra, ali većina zvijezda je zagazila u 30-tu i nisu više imali tu sigurnost kao na ranijim turnirima. Epilog? Bronca iza Srba i Amera, polufinale i utakmicu za treće mjesto izdominirao je tko drugi nego Rodriguez. U oba susreta je ubacio po 11 poena i pet asista. Kada je najbitnije uvijek je pokazivao nevjerojatnu smirenost i hladnoću. Kirurški precizan i atraktivan.
Na Eurobasketu 2017. su se već smatrani starcima, ali oni su s tim svojim pobjedničkim mentalitetom još jednom začepili usta svima. U osmini finala 11 poena i devet asistencija (4/7) Turcima, u četvrtfinalu 11 poena i osam asistencija Nijemcima (3/8), u polufinalu devet poena kasnijim prvacima Sloveniji da bi u utakmici za treće mjesto odigrao najbolju utakmicu turnira sa 16 poena, devet asistencija i tri ukradene lopte (5/9) protiv Rusa. Jer u utakmici za medalje on je taj.
Nakon tog turnira se oprostio od reprezentacije kao jedan od najvećih koji je dodirnuo loptu u povijesti španjolske košarke. A bilo je velikana koliko vam srce poželi.
REAL MADRID U NOVIJOJ GENERACIJI IMA ČETIRI LEGENDE – LLULL, RUDY, REYES I “CHACHO”
Nakon povratka u Europu iz NBA lige, Sergio je od 2010. do 2016. godine nosio dres Real Madrida, osvojio je Euroligu s njima (2015.), bio je MVP tog natjecanja (2014.), u 31 odigranoj utakmici te sezone je imao 14 poena i 4,9 asistencije prosječno, krao je 1,2 lopte po utakmici, a šutirao je van svake pameti (49/50/90). Uvjerljivo najbolji razigravač Eurolige tih nekoliko sezona, a imao je konkurenciju u Milošu Teodosiću, još jednom genijalcu s loptom koji je uvijek bio barem pola koraka ispred protivnika.
U sezoni 2015. izašlo je novo veliko ime – Luka Dončić, ako ste mislili da je Ricky Rubio bio “nočna mora” Rodriguezu, možete misliti kako mu je bilo kad su gurali tada 15-godišnjaka iz Slovenije. Sergio je počeo padati u drugi plan i mirno se povukao kako samo on to zna.
Pokušao je još jednom u NBA ligi jer je u Europi zaista osvojio sve, takvi igrači su jednostavno su uvijek “gladni”, a on je imao još nešto za dokazati, barem sebi. Odigrao je solidnu sezonu, vidjelo se da je zreliji i da je svjestan svojih mogućnosti, igrao je glavom. Završio je sezonu sa 7,8 poena i 5,1 asistencijom u prosjeku šutirajući tricu solidnih 36% s klupe. Ipak nije imao šanse jer se u 76ersima stvarao “The Process”, a Ben Simmons je bio zamišljen kao vođa franšize na poziciji playa uz Joela Embiida. Imao je golemo povjerenje i omaleni “Chacho” pored fizički impozantnog Simmonsa nije imao što tražiti. Jednostavno je bio u drugom planu.
2019. je u polufinalu s CSKA Moskvom protiv svojeg Reala bio prvo ime utakmice! 23 poena i četiri asistencije u pobjedi 95-90. U finalu je odigrao skromniju rolu u pobjedi protiv Efesa koji je nakon toga u istom sastavu praktički krenuo u trogodišnju dominaciju (dva naslova prvaka).
I dolazimo napokon do ove sezone. Sergio se kao prekaljeni veteran vraća nakon sedam godina izbivanja doma. Provodi skoro cijelu sezonu u zamrzivaču pod paskom Chusa Matea koji na rosteru ima čak 11 bivših NBA igrača. Ega napretek, a veterani u drugom planu cijelu sezonu. Kreće doigravanje, Partizan senzacionalno vodi 2-0 i ima 14 poena viška u paklenoj atmosferi Štark Arene. Real to okreće nekako i produžuje seriju. Utakmica četiri, četvrta četvrtina, tko je as u rukavu za Matea? Sergio Rodriguez! Susret završava s osam poena i sedam asistencija od čega je većina bila u posljednjoj četvrtini. Vrtio je pick s Tavaresom i izluđivao velikog Željka Obradovića. Dobro je, mislite si, i čorava kokoš zrno ubode, ali ne, Sergio odlučuje u utakmici broj pet, na život ili smrt, ubaciti 13 (!) poena, dvije asistencije i iznuditi dva faula u četvrtoj četvrtini za čudesni preokret od 18 koševa minusa u trećoj četvrtini! Susret je završio s 19 poena i šest asistencija (8/11 iz igre, 3/6 za tri poena).
I evo ga još jednom na toliko poznatom mu teritoriju, Final Four Eurolige, El Clasico s najvećim rivalom Barcelonom koja je u sjajnoj formi. Sergio više nije “s klupe”, on je sada Sergio s Eurobasketa 2013. kojemu se daju ključevi u ruke. 12 poena (sedam u četvrtoj), pet asistencija i dvije ukradene lopte (4/8, 2/3) za novi senzacionalni preokret Real Madrida!
Mislite si, pa dobro, čovjek je ispucao sve što je mogao, u finalu nema šanse protiv starog prijatelja Sloukasa i prve ekipe sezone Olympiakosa. 12 poena viška za Grke u prvom dijelu, šest poena viška i posjed za Grke na dvije minute do kraja susreta. Polaganje pa trica Sergija za pet od ukupno osam poena u posljednjoj četvrtini finala nakon čega Llull završava posao i Real uzima svoj 11., a “Chacho” svoj treći naslov Eurolige!
I Llull i Rudy su odigrali sjajno završnice, ali Sergio je bio taj X faktor, čovjek koje je digao Real iz mrtvih i doveo ga do naslova prvaka. MVP je bio Walter Tavares, ali naš MVP iz sjene je bio upravo Rodriguez. Jer nema Tavaresa ako ga Rodriguez ne hrani. “Pola” poena mu je servirao. Stavio je točku na “i” svoje velebne karijere, a uz Llulla, Rudya i Reyesa činio je novu generaciju Real Madrida legendarnom, baš kao što to rade Modrić, Kroos, Benzema i Carvajal u nogometu, s tim pobjedničkim “genom” Real Madrida.
“CHACHO” JE ULTIMATIVNI POBJEDNIK, DOKAZAO JE TO GDJE GOD JE IGRAO
Čovjek profinjenog stila igre, lakoće čitanja protivničkih obrana i atraktivnog poteza je prije svega bio pobjednik. Dokazao je to gdje god da je igrao.
S reprezentacijom ima zlata s Eurobasketa i Mundobasketa, srebra s Olimpijskih igara i Eurobasketa i tri bronce s Olimpijskih igara i Eurobasketa. Osvojio je tri Eurolige s dva različita kluba, bio je MVP tog natjecanja. Ima dvije talijanske lige, tri ruske i tri španjolske. Dva talijanska, dva ruska i četiri španjolska kupa, te četiri španjolska Superkupa (MVP 2013.) uz jedan talijanski.
Rezimirajmo, “Chacho je u periodu od 2012. do 2019. godine osvojio Olimpijsko srebro i broncu, zlato, srebo i broncu na Eurobasketu, dvije Eurolige, MVP nagradu Eurolige, tri ruska i tri španjolska prvenstva, četiri španjolska kupa i Superkupa. Dominacija.
Španjolska je kroz godine stvarala prekaljene bekove – Calderon, Navarro, Llull, Rubio i Rodriguez. Igrači najfinijeg šuta, majstori pick igre i ljudi koji će vas naći na drugom kraju svijeta asistencijom. Ali ono što je najbitnije, clutch majstori i rođeni pobjednici.
Kada pogledamo karijere, Simmons je na marginama u NBA ligi i bez službenog nastupa za reprezentaciju Australije, Calderon ima uz mnoštvo medalja sa Španjolskom tek jedan jedini kup Španjolske, Rubio ima Euroligu i EuroCup, kup i prvenstvo Španjolske kao i nagradu za MVP-a Mundobasketa dok je Luka Dončić generacijski talent koji će porušiti sve moguće rekorde ako ga ozljede zaobiđu i on je liga za sebe. Ali mentorirao ga je u prvoj sezoni upravo Sergio što se vidi u nekim lucidnim proigravanjima Luke na utakmicama.
Dobri stari Sergio je puno, puno trofejniji igrač od svih njih zajedno, a nekako im je uvijek gledao u leđa…
Razumijemo da vas njegove brojke neće očarati, ali ako ste ga barem jednom gledali njegova dodavanja su vas dizala iz fotelje, i iako se može reći da je on sekundarni play, vjerujte da je puno više od toga. On je onaj dio slagalice koji svaka ekipa treba. Elitni košarkaški mozak, dovoljno skroman da prihvati ulogu drugog, a dovoljno dobar da preuzme gotovo svaku završnicu svakog većeg natjecanja. Ipak je čovjek godinama “hranio” braću Gasol, a to ne može bilo tko.