SKIDAJU LI KANAĐANI SAD SA TRONA?
Pisali smo ranije o tome kako internacionalni igrači preuzimaju NBA ligu, ali kod Kanađana nećete pronaći nikoga od četiri najbolja strana igrača svijeta u ovom trenutku, nećete se moći sjetiti ni kada ste ih gledali zadnji put na velikom natjecanju (vjerojatno mislite od vremena Stevea Nasha), i niste u krivu, zadnji put su nastupili na Olimpijskim igrama u Syndeyu 2000. godine kada su bili sedmi, a prije toga su nastupili davne 1988. godine. 2019. godine na Mundobasketu su završili kao 21. ekipa na cijelom natjecanju, a prije toga su nastupili 2010. i završili 22.
Dakle ništa ne upućuje na to da naslov teksta ima ikakvog smisla, jer kako od toga da vas praktički nema na košarkaškoj mapi preko noći imate šanse za preuzeti tron od Amerikanaca?
Pa krenimo redom. Amerikanci su u laganom padu dok se ostale reprezentacije dižu i to možemo zaključiti time da su 2019. na Svjetskom prvenstvu završili kao šesti sa Tatumom, Mitchellom i Brownom, dok su Olimpijske igre 2021. osvojili iako su na putu do naslova poraženi od Francuske u grupi, dok su ih u finalu svladali samo 5 razlike, a igrali su s Durantom, Lillardom, Tatumom i Bookeroom. Čak nisu osvojili ni Americup u Brazilu 2022. godine kada su bili tek brončani. Predvodio ih je legendarni Gregg Popovich…
Pisali smo i u ranijim tekstovima kako su svi najbolji američki igrači debelo zagazili u 30-tu (LeBron, Durant, Curry, Harden…) i još im se nudi pokoja godina da nastupe zajedno, ali teško da će se to desiti jer rijetko kad igrači SAD-a nastupaju pred kraj karijere u nacionalnom dresu. Mlade nade koje dolaze nisu na razini tih veterana, a niti na razini Giannisa, Jokića, Dončića ili Embiida…
Tu govorimo o Morantu, Youngu, Tatumu, Bookeru, Mitchellu, Zionu, Adebayu u prvom redu. Lako je zaključiti da je SAD i dalje najjača i najšira reprezentacija na svijetu, ali prostor za grešku se itekako suzio i tu se u knockout utakmicama može desiti da izgube u tjesnoj završnici jer se razlika u kvaliteti itekako smanjila, što kod prijašnjih reprezentacija nije bio slučaj jer su sve pobjeđivali sa minimalno 20 razlike. Čim ne odu u najjačem sastavu javljaju se i problemi (2004. Atena, 2006. Japan, 2022. Brazil).
Kanada se već plasirala na Svjetsko prvenstvo 2023. dok su Amerikanci još uvijek u borbi što nam opet sugerira kako nije sve tako bajno i sjajno u njihovim redovima, jer su ranije i sa rezervnim igračima lakoćom dolazili do plasmana na najveće turnire.
Što Kanada ima za ponuditi?
Izbornik: Nick Nurse – NBA prvak sa Toronto Raptorsima iz 2020. godine.
PG: Jamal Murray (26 godina) – 20.1 PPG, 5.9 APG, 45% FG, 39% 3PT
SG: Shai Gilgeous-Alexander (24 godine) – 31.0 PPG, 5.7 APG, 1.6 SPG, 1.1 BPG, 50% FG, 90% FT
SF: RJ Barrett (22 godine) – 19.7 PPG, 5.2 RPG, 42% FG
PF: Andrew Wiggins (28 godina) – 17.1 PPG, 5.0 RPG, 1.2 SPG, 47% FG, 39% 3PT
C: Kelly Olynyk (31 godina)- 12.1 PPG, 5.4 RPG, 3.3 APG, 49% FG, 40% 3PT, 85% FT
Klupa: Dillon Brooks (14.7 PPG, 27 godina), Norman Powell (17.0 PPG, 41% 3PT, 29 godina), Benedict Mathurin (17.2 PPG, 20 godina), Lu Dort (13.9 PPG, 23 godine) Brandon Clarke (10.3 PPG, 26 godina), Dwight Powell, Chris Boucher, Khem Birch, Trey Lyles, Cory Joseph, Tristan Thomspon, Oshae Brissett, Shaedon Sharpe, Nickeil Alexander-Walker, Kevin Pangos…
Ima tu još par NBA i igrača iz Eurolige, ali ovo je neki okvir onog najboljeg što Kanada nudi. Nažalost još se nikada nisu skupili zajedno, ali sada nema razloga da se ne skupe u najjačem sastavu ako ih ozljede zaobiđu, jer zaista imaju enorman, možda i nikad veći potencijal bilo koje reprezentacije da se suprostavi SAD-u i nastavi sjajnu priču koju su Španjolci održavali 15-ak godina sa braćom Gasol i ostalim legendama.
Kanađani na papiru imaju apsolutno svaki alat koji je potreban za uspjeh, a to je trener sa šampionskim pedigreom, punokrvni NBA superstar i neobranjivi napadač SGA, prva postava im pršti od napadačkog potencijala, fenomenalna šuterska kvaliteta, atletični su, brzi i jaki, hrpa radilica za ekipu koji će raditi prljavi posao, puno poena sa klupe, dva sjajna braniča na perimetru koji mogu usporiti bilo kojeg igrača na svijetu (Brooks i SGA), Wigginsa koji je sazrio i zna što je potrebno za otići do kraja, Murraya i Barreta koji mogu potegnuti kada SGA stane, a što je najbolje imaju sigurnih 10 godina pred njima jer im 3 glavna igrača nisu ni blizu primea, a već su dominantni u NBA, prosjek godina prve petorke im iznosi nevjerojatnih 26.4 godine, a praktički svake godine izbace jednog sjajnog igrača koji dođe u ligu…
Idealni su za modernu košarku jer zapravo i nemaju klasičnog centra što može biti problem, a i ne mora, jer njihove small ball postave su savršene za brzu igru s puno tempa, šutiranja trojki, protunapada…
Još nismo vidjeli ništa od njih, ali imaju sve potrebne alate na čelu sa SGA-om i Murrayem koji mogu terorizirati svaku obranu koja im se nađe na putu…