U dvije godine na sveučilištu Magic Johnson je pokazao ono što ćemo kasnije gledati i u NBA ligi: all-around igrač koji dirigira napadom i vodi svoje momčadi do naslova.
Nakon druge godine sveučilišta odlučuje se za izlazak na draft. U Magicovom rodnom Lansingu mnogo ljudi je bilo začuđeno kada je odlučio napustiti sveučilište već nakon druge godine. Neki sportski novinari bili su uvjereni da je s tim potezom Magic učinio najveću pogrešku u životu. Oni su na njega gledali:
“Taj igrač ne može skočiti, ne može trčati i nije baš neki šuter s vanjskih pozicija. On možda jest uzbudljiv, ali zaista još nije spreman za igranje u NBA. Njegov najbolji potez bio bi da ostane na sveučilištu još godinu ili dvije.“
Iako to danas neće nitko priznati, i menadžment Lakersa bio je prilično rezerviran oko Magica. Znali su da je talentiran i bili su zainteresirani za njega. Ali više su bili zainteresirani za dvojicu igrača: beka šutera Sidneya Moncriefa i krilnog centra Davida Greenwooda. Čelnici Lakersa također su bili skeptični prema Magicu. Mislili su da neće uspjeti u profesionalcima. Također su bili zabrinuti oko njegove visine. U to vrijeme svi su se stručnjaci slagali da tako visok igrač ne može biti uspješan playmaker. Osim toga, Lakersi su već imali jednog dobrog playmakera, Norma Nixona.
Na kraju su se Lakersi ipak odlučili za Magica i povijest je kasnije pokazala da nisu pogriješili.
Magic Johnson izabran je kao prvi pick drafta 1979. A kako su Lakersi dobili prvi pick? To je prilično zanimljiva priča.
Dvije momčadi s najslabijim omjerima bacale su novčić. Prva momčad su bili Chicago Bullsi koji su bili posljednji u Zapadnoj konferenciji. U Istočnoj konferenciji posljednji su bili New Orleans Hornetsi koji su te sezone imali najgori omjer u cijeloj ligi. I ovdje se sada situacija komplicira. Ali 1976. (dok je Magic bio u srednjoj školi) New Orleans je potpisao dotadašnjeg igrača Lakersa Gaila Goodricha, koji je bio free agent. Prema tadašnjim pravilima New Orleans je dugovao Lakersima kompenzaciju za potpisivanje Goodricha. I tako su dali Lakersima prvi pick drafta 1977. i 1979.
I tako su sada Lakersi, koji su u sezoni 1978/79 imali omjer 47-35 te igrali u playoffu, zajedno s Chicagom imali najviše izgleda za prvi pick. Sreća je taj put bila na strani Lakersa jer su bacanjem novčića dobili prvi pick.
Magic dolazi u vrlo talentiranu ekipu ekipu: ključni igrač ekipe je fenomenalni Kareem Abdul-Jabbar, u prvoj petorci su još Jamaal Wilkes, Jim Chones, Norm Nixon. S klupe ulaze Michael Cooper i Spencer Haywood.
Magic je imao fantastičan debi za Lakerse: 26 koševa, 8 skokova, 4 asistencije. Lakersi su prvu utakmicu sezone igrali u San Diegu protiv Clippersa i pobijedili zahvaljujući košu sa zvukom sirene Jabbara. Odmah nakon utakmice Magic je bio tako uzbuđen da je prišao do njega i skakao po njemu te ga zagrlio i radovao se kao da su upravo osvojili NBA naslov. Ali kada je pogledao Jabbarov ozbiljan izraz lica ništa mu nije bilo jasno. Kada su došli do svlačionice Jabbar mu je rekao:
“Earvine smiri se, još moramo odigrati 81 utakmicu.”
Ali Magic nije želio promijeniti svoj stil. Uvijek je igrao sa strašću, i s vremenom će se njegovi suigrači morati na to priviknuti. To Magicovo ushićenje predstavljalo je zanos i ljubav prema igri koju je Magic donio Lakersima.
U rookie sezoni Magic je imao sjajne brojke: 18.0 koševa, 7.7 skokova i 7.3 asistencije. Startao je na All-Star utakmici, prvi rookie kojemu je to uspjelo nakon Elvina Hayesa (1969). U playoffu je u 16 utakmica bilježio 18.3 koša, 10.5 skokova i 9.4 asistencija. I postao je tek drugi igrač u povijesti koji je odmah u prvoj utakmici playoffa imao triple-double. Magic nije bio rookie godine, ta čast pripala je Larryju Birdu. Ali zato su njegovi Lakersi igrali u finalu protiv Philadelphia 76ersa koje je predvodio fantastični Julius Erving. Kareem Abdul-Jabbar je igrao fantastično u finalu, ali je u utakmici broj 5 iščašio lijevi gležanj. Prije šeste utakmice je bilo i službeno potvrđeno da Jabbar neće igrati zbog ozljede. S tom viješću Lakersi su doživjeli težak udarac. Jabbar nije niti putovao s momčadi u Philadelphiu nego je utakmicu gledao kod kuće u Los Angelesu.
Lakersi su u tom trenutku vodili 3-2 i šanse da osvoje naslov bez Jabbara bile su minimalne.
Jamaal Wilkes:
“Svi su mislili da će se igrati sedma utakmica, svi osim Magica.”
Magic je prije utakmice samo rekao:
“Ne bojte se, jer je broj 32 tu.“
Trener Westhead mu je prije utakmice rekao da će startati na mjestu centra umjesto Jabbara. Magic je odigrao utakmicu života: 42 koša, 15 skokova, 7 asistencija, 3 ukradene lopte i 1 blokada!!!. Imao je šut iz igre 14-23 i iz slobodnih bacanja 14-14! Kad nije zabijao koševe dodavao je Wilkesu, koji je zabio 37 koševa. Igrao je malo centra, malo krilo, malo playmakera. Točnije, igrao je svih pet pozicija. Bila je to jedna od najboljih individualnih predstava u povijesti lige, a Magic je već s 20 godina ušao u legendu.
“Ne znam da li bi Kareem mogao napraviti ono što je Magic napravio večeras,” rekao je Julius Erving. “Dečko je igračina.”
Magic nije zaboravio niti Jabbara nakon utakmice, u intervjuu je rekao: “Kareem, znam da te boli gležanj, ali zašto svejedno ne ustaneš i malo zaplešeš?”
Još je dodao: “Big Fella, učinio sam to za tebe.”
Naravno, Magic je bio MVP finala. Postao je i prvi, te zasada jedini rookie u povijesti koji je proglašen MVP-jem finala. Osim toga, postao je i treći igrač koji je osvojio NCAA naslov te NBA naslov u rookie sezoni, pridruživši se tako Billu Russellu i Henryju Bibbyju.