Ako izuzmemo dokumentarac “The Last Dance”, u NBA svijetu se nije puno toga događalo zadnjih dva mjeseca otkako je u ožujku liga stala. Jedino što smo mogli raditi da utažimo svoju žeđ za košarkom je prolazeći kroz
povijest i ponovno proživljavajući trenutke iz duge i bogate NBA povijesti.
Jedna od rijetkih stvari koja je zabavljala navijački puk je cijela situacija oko Utah Jazza, konkretno situacije između njihova dva ponajbolja igrača Rudyja Goberta i Donovana Mitchella. Postavlja se pitanje je li ovo samo izolirani incident koji će ova dva igrača uspjeti “popeglati” ili se ovdje kriju puno dublji problemi?
Da bi počeli shvaćati što se tu zapravo događa treba se okrenuti početku prošle sezone. Jazz je po svim legitimnim parametrima napokon složio odličan roster. Doveli su našeg Bojana Bogdanovića za 17 milijuna godišnje, što je ispao fenomenalan posao za Jazzere jer ove godine prvi put od ere Stocktona i Malonea imaju dva igrača od preko 20 poena u
prosjeku po utakmici. Riječ je o Mitchellu i Bogdanoviću.
Kao back up play doveden je Mike Conley koji je u smiraju svoje karijere , ali svejedno izuzetno kvalitetan igrač i odlična zamjena kada Mitchell mora uzeti predah. Kada sa podvuče crta Utah je stvorila fenomenalnu momčad s dva sigurna All-Stara u Mitchellu i Gobertu i jednim graničnim. Iako smo po tom pitanju subjektivni, ne možemo se oteti dojmu da je Babo trebao biti, barem u nekom obliku, dio NBA All-Star vikenda. Svi su s pravom smatrali da će Jazz biti “Dark horse” ove sezone.
POČETAK SEZONE
Ulazak u sezonu bio je poprilično spor, Utah se mučila i bila je jedva preko 50 posto pobjeda početnih 20 utakmica sezone. Kada uzmemo u obzir kvalitetu i samu narav igre Goberta i Mitchella, taj odnos je trebao biti
savršen.
Utah je jedna od rijetkih momčadi i dalje koja igra s klasičnim centrom i bedemom u obruču, ali Gobert je na perimetru praktički neupotrebljiv.
Mitchell je suludo atletičan, odličan dodavač i sjajno čita igru. Pick ‘n roll Goberta i Mitchella je trebalo biti strašno oružje Jazza ove sezone.
U nekim trenucima smo to i vidjeli ali većinom taj odnos nije na terenu izgledao kako treba.
Djelovalo je često da nedostaje kemije, ma koliko front office to htio negirati, nešto je bilo trulo.
POBJEDNIČKA SERIJA
Utah se napokon posložila i stvari su počele sjedati na svoje mjesto kada su napravili seriju od 20 pobjeda, naravno i uz dozu sreće.
Fenomenalna serija kao ova ne daje previše prostora za kritike na prvi pogled, ali kada zagrabimo malo dublje shvaćamo da ova serija nije bila toliko efekt prave uigrane košarke, već točno određenih igrača koji su u tih mjesec dana ušli u nevjerojatne serije.
Donovan Mitchell je bio na svojoj All Star razini, Bojan Bogdanović je igrao u životnoj formi te su svi igrači s klupe dokazivali kako je dubina jedna od najvećih prednosti Ute.
PONOVNI PAD
Uslijedio je ponovni pad pa je trenutni rezultat i 4. mjesto na zapadu odličan rezultat. Jednostavno kroz tijek jedne utakmice od 48 minuta može se svesti cijela sezona Jazzera. U većinu utakmica ulaze jako sporo. Radnu temperaturu postižu usporenije pa smo često svjedočili utakmicama u kojima im protivnici “stvaraju crne rupe”.
Dokumentarac The Last Dance nas je mogao naučiti nekim detaljima managementa, posebice njegov dio koji se dodirnuo Dream Teama. Savršen primjer gdje je prikazano slaganje rostera koje kreira prvake i koje kazuje kako nije dovoljno imati samo imena.
Iz perspektive Jazza, kao šlag na kraju , po pitanju slabe kemije, dogodila se alternacija između Goberta i Mitchella.
GOBERT I MITCHELL SUDAR TITANA
“Gobert i Mitchell ne funkcioniraju, netko treba bit zamijenjen.”
Ovako je glasio tweet jednog od poznatih NBA analitičara i komentatora nakon samo 30 odigranih utakmica sezone. Sada se ova prognoza čini više proročka nego blasfemična kako je tada većini zvučala i izazvala lavinu negativnih komentara. Od početka se vidi da u tom odnosu nešto ne štima, nešto nije dobro.
Postoje razne priče sa strane da je Gobert izrazito nezadovoljan u Jazzu, da je čak pričao s upravom o eventualnom tradeu, ali nećemo ulaziti toliko u špekulacije. Njihov odnos ne funkcionira i do trenutka dok se taj odnos ne riješi, Utah zasigurno neće imati većih uspjeha, već će nastaviti s trenutnim trendom igre toplo-hladno s kojom će uvijek biti blizu vrhu ali
nikada zapravo “kontenderi” za naslov.
I u ožujku su stvari koje su bile pokvarene raznesene do neslućenih proporcija. Gobert se igrao frajera i rugao se s koronavirusom. Mladost -ludost rekli bismo, ali rezultat je da se zarazio s Covidom 19, prenio ga vjerojatno i Mitchellu i od njega je počelo ovo cijelo ludilo u košarkaškom svijetu.
Mitchell je bio bijesan,do te razine da je javno komentirao koliko je ljut na Goberta, javno kritiziranje suigrača pa čak i kada se radi o ovako teškim stvarima je rijetkost. Kada tekuće nestabilnosti se spoje s razočaravajućom sezonom i ovakvim potezom od strane Goberta, najčešći rezultat je sličan bacanju šibice u bure baruta.
ZAKLJUČAK
Uprava Jazza konstantno tvrdi da je situacija riješena. Problem je što je ova situacija s koronavirusom samo pojačala probleme koji su već postojali i
eventualnim rješavanjem i stavljanjem pod tepih ove situacije između njih dvojice to će biti rješavanje posljedice, a ne uzroka.
Pronalažanje puta kroz probleme,prepreke i raznolikosti je put koji sve šampionske momčadi mogu prijeći. Može li Utah konačno naći pravo rješenje i početi ostvarivati ono što smo očekivali od njih?
Na to pitanje bismo brže nego što mislimo mogli dobiti odgovor.