“I have a dream”

Jučer smo mogli uživati u čak 8 NBA utakmica u pristojnim večernjim satima jer se po običaju na dan Martina Luthera Kinga mlađeg utakmice igraju ranije. Za dobar broj nas obožavatelja NBA lige iz ovog dijela svijeta to ime vjerojatno ne znači puno. Pa ako vas zanima tko je zapravo bio taj “MLK” i zašto je tako važan u okvirima NBA lige, nastavite s čitanjem.

Danas igrači Afroameričkog podrijetla čine oko 80% NBA lige. Prije 66 godina kada je liga osnovana to se sigurno nije moglo pretpostaviti, tada su u ligi nije igra niti jedan Afroamerikanac. Pokušajte sada zamisliti NBA bez zvijezda poput Michaela Jordana, Wilta Chamberlaina ili Kareema Abdul-Jabbara. Da nije bilo Martina Luthera Kinga, danas bi ih na NBA parketima vjerojatno mogli vidjeti samo kao čistače.

Treći ponedjeljak u siječnju Amerikanci obilježavaju kao dan Martina Luthera Kinga mlađeg koji je rođen 15. siječnja 1929. godine u Atlanti. U to vrijeme SAD je bio poprilično drugačija država od one kakvu danas poznajemo. Građani afričkog podrijetla u SAD-u su prije pola stoljeća bili diskriminirani, živjeli su kao građani drugog reda. Prva tri Afroamerikanca u NBA ligi, Earl Lloyd, Chuck Cooper i Nat Clifton, zaigrali su 1950. godine, 4 godine nakon njenog osnutka, jer se vlasnici NBA klubova nisu usuđivali dati im da igraju, bojeći se reakcija publike. Odrastajući u takvom okruženju, u Martinu Lutheru Kingu pobudila se želja da svoj život posveti borbi protiv rasne diskriminacije.

Kao glavna sredstva svoje borbe King je odabrao građansku neposlušnost i nenasilje, po uzoru na Mohandasa Ghandija, slavnog borca za neovisnost Indije. Od pristaša svog pokreta zahtijevao je da na bilo kakve napade, pa tako i one fizičke, ne uzvraćaju nasiljem. Postoje tako brojne fotografije i video snimke na kojima muškarci, žene i djeca trpe brutalne napade od strane policije i bijesne mase, ali odbijaju uzvratiti nasiljem. Mnogi od tih ljudi su djedovi i bake današnjih NBA zvijezda. Da nije bilo njih, jučer vjerojatno ne bismo mogli uživati u 38 koševa Johna Walla, dominaciji Andrewa Bynuma pod košem Dallasa i blokadi Andrea Iguodale. “Ja kao Afroamerikanac danas mogu igrati ovu igru koju volim zahvaljujući njemu i zbog toga sam mu zahvalan svaki dan”, rekao je Jeff Teague, razigravač Atlanta Hawksa.

Možda najupečatljiviji događaj Kingovog života je njegov javni govor pred oko 250 tisuća boraca za građanska prava u Washingtonu. “Sanjam da će moje četvero djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj neće biti suđeni po boji kože, nego po vrijednostima njihove osobnosti”, slavno je izrekao King. Svojim djelovanjem pokazao je kako se klin ne mora izbijati klinom, i da je “dobro” uvijek jače u borbi protiv “zla”.

King je ubijen u Memphisu 4. travnja 1968. “Počašćen sam što mogu igrati na tako važan dan, i to u Memphisu, što je vrlo simbolično”, rekao je Ronnie Brewer, bek Chicago Bullsa. “Da nije bilo Dr. Martina Luthera Kinga, momci poput mene danas ne bi mogli nastupati na pozornicama kao što je NBA.” Svoj život svakako nije dao uzalud. U mnogome zahvaljujući njemu, Afroamerikanci su danas ravnopravni građani SAD-a, čak je i njihov predsjednik Afroamerikanac, no nama je ipak vjerojatno važnije to da možemo uživati u njihovim vještinama ubacivanja lopte u koš.

“On mi je jedna od najdražih osoba”, kaže legendarni centar Shaquille O’Neal. “Zahvalni smo mu i odajemo mu počast igrajući na ovaj dan.” Zato sljedeće godine, kada u vrijeme Dnevnika budete gledali NBA utakmice na kojima će stalno negdje iskakati natpisi “MLK” sjetite se što to zaista znači za NBA ligu i za cijeli svijet.