Na tronu može biti samo jedan.
Za neke NBA organizacije, izbor je veoma jasan. Njihov najbolji igrač je još uvijek u svom primeu, bilježi sjajne brojke i predstavlja pravog lidera na terenu dok obavlja posao u maniru tako da ga je lako okružiti komplementarnim talentima. Međutim, ne nalazi se svaka ekipa u toj kategoriji. Nekada je slučaj da glavni stub franšize tek treba postati primarna opcija.
Čak i najsretnije ekipe koje imaju nekoliko opcija na rosteru, moraju istaknuti budućeg vođu. Bez obzira koliko talenta popunjava dubinu ekipe, jedan čovjek mora istupiti kao ključni dio oko koga će se sve graditi. Bleacher Report nam donosi zanimljivu klasifikaciju za svaki NBA tim.
Atlanta Hawks: Dennis Schröder
Paul Millsap ostaje najbolji igrač Atlanta Hawksa, dok se Schröder nalazi debelo iza njega u poretku čopora. Moguće je sročiti uvjerljiv argument da su Dwight Howard, Kent Bazemore i Kyle Korver superiorniji igrači u ovom trenutku.
No, kao što smo već naveli, ključni dio ekipe ne mora biti aktualni najbolji individualac i tu tezu Atlanta podržava bolje nego bilo koja druga ekipa. Razmjenom Jeffa Teaguea u Indiana Pacerse ovog ljeta te okretanjem ka mlađem i nedokazanom playmakeru, dokazali su svoje namjere.
Ako Hawksi budu osuđeni na vječno valjanje u blatu mediokriteta, to je zbog toga što Schröder nije pokazao niti jedan istup genijalnosti, te postoji velika vjerojatnost da ostane sklon izgubljenim loptama i svojoj inkonzistentnosti. Ako naprave korak naprijed u Istočnoj Konferenciji, to je zbog toga što će Nijemac dostići visine koje Teague nikada nije mogao.
„Mislim da će kada stupi na parket i učiniti sve što može da podigne svoju i našu igru“, rekao je Kris Humphries za Atlanta Journal-Constitution. „Mislim da Coach Bud (Mike Budenholzer) i GM Wes Wilcox, kao i svi suigrači, očekuju da podigne svoju igru na višu razinu sada kada je dobio priliku koju je toliko želio.“
Situacija u Atlanti je jasna: Millsap i dalje predstavlja najozbiljnijeg kandidata za All-Star ekipu. Ali, bilo dobro ili loše, vezali su svoju sudbinu za Schrödera.
Boston Celtics: Al Horford
Bez uvrede zvijezdama koji trenutno vode glavnu riječ u Bostonu.
Isaiah Thomas je potpuno zaslužio svoj prvi All-Star nastup nakon što je postao prva violina Celticsa, bilježeći 22,2 poena i 6,2 asistencije po utakmici. Jae Crowder je stasao u krilo za obje strane terena i predstavljao je ljepilo koje je držalo cijelu ekipu na okupu te bi se moglo reći da je imao najveći utjecaj na igru iako nije dobio iste počasti na sredini sezone.
No, najnovija akvizicija Al Horford instantno postaje najbolji igrač Celticsa i vitalni dio šema trenera Brada Stevensa.
Koliko god Thomas bio bitan za napad, Stevens gradi svoje strategije oko visokih igrača koji šire teren i doprinose na više načina – stvari koje je Horford mogao raditi u snu za Hawkse. Al predstavlja ogromno unaprjeđenje u odnosu na Jareda Sullingera (koji je sada član Raptorsa), Kellyja Olynyka i ostale visoke igrače koji su uzimali dio minuta tijekom proteklih sezona. Njegova obrana će dati novu dimenziju igri Celticsa, zahvaljujući njegovoj svestranosti popraćenoj sjajnim osjećajem za čitanje igre i veoma brzim rukama. Horford već godinama kotira kao jedan od najboljih centara lige, a sada je u situaciji koja savršeno odgovara njegovim vještinama koje ovaj put može maksimizirati.
Brooklyn Nets: Rondae Hollis-Jefferson
Brooklyn Netsi su pronašli nekoliko igrača koji mogu voditi riječ u njihovom putovanju ka vrhu. Ipak, za koga od njih možemo očekivati da bude na rosteru kada ekipa konačno dostigne željeni nivo.
Najveći odjek svakako proizvodi ime Jeremyja Lina, ali njega je teško nazvati centralnom figurom kada je veoma daleko od elitnog statusa na najkritičnijoj poziciji. Brook Lopez je svakako još uvijek najbolji igrač u timu, ali njega više promatramo kao dobar zalog za razmjenu ukoliko Netsi odlučne dodati još budućih aktiva. U Barclays Centeru se sada govori samo o usponu, zbog čega se ekipa okrenula rješenju s najmanje rizika na ovogodišnjem NBA Draftu s igračima poput Carisa LeVerta. Stoga, ključni dio (za sada, s obzirom na to da se Netsi trebaju nadati da se ovo promijeni na bolje u bližoj budućnosti) jeste Rondae Hollis-Jefferson.
Već prilično spretan defenzivac dok se priprema za svoju drugu sezonu u NBA, Hollis-Jeffersona od značajnog istupa dijeli samo razvoj pouzdanog šuta. s a consistent jumper away from a substantial breakout. On je jedini igrač na rosteru s neiskorištenim potencijalom koji u Brooklynu jednostavno moraju razviti.
Charlotte Hornets: Kemba Walker
Sve se poklopilo za razigravača Charlotte Hornetsa, Kembu Walkera.
Više nije onaj stari neefikasni šuter koji do iznemoglosti uzima step-back šuteve i duge dvojke.
Njegov udarac s distance je funkcionirao iznad prosjeka (37,1% šuta za tri poena) u protekloj sezoni, što mu je proširilo teren za eksplozivna probijanja ka obruču. Iz takvih situacija je zabilježio procente karijere (59,8%) i takva kombinacija unutarnjeg i vanjskog arsenala mu je pomogla ublažiti nedostatak šuta s poludistance i omogućila veću efikasnost nego ikada.
Više nije teret za ekipu u obrani, čiji fizički nedostaci (185 cm, 84 kilograma) predstavljaju problem protiv skoro svakog protivnika. U trećoj uzastopnoj sezoni, Walker bilježi +/- omjer na nivou ligaškog prosjeka ili bolji. Ove godine je ponovo uspio u tome, bez obzira na veću odgovornost u napadu.
Najbolja vijest od svega jeste da ovo veliko unaprjeđenje igre dolazi u njegovoj 26. godini; dakle, kreće se ka svome primeu, ne od njega.
Chicago Bulls: Jimmy Butler
Razmjenjivanjem Derricka Rosea u New York Knickse i nezainteresiranom borbom za zadržavanje Joakima Noaha tijekom free agency perioda, Chicago Bullsi su jasno dali do znanja da ovaj tim pripada Jimmyju Butleru. Malo je vjerojatno da će Dwyane Wade i Rajon Rondo iznenadno postati ključne figure na novom mjestu i u ovom periodu njihovih karijera.
Zapravo, prenosimo ono što je Wade rekao na svom predstavljanju u Chicagu za reportere USA Today: „Nećemo se vraćati ovome tijekom cijele godine. Ovo je Jimmyjev tim. Rondo i ja smo tu da donesemo ono što se traži od nas, kao sportiste ovom timu i gradu. On je mlad igrač u ovoj ekipi. Ima 26 godina i može igrati 40 minuta ako to trener zahtijeva, možda i više. Ja to neću pokušavati i u mnogome ćemo zavisiti od njega. Na posljetku, igramo zajedno i imamo zajednički cilj – pobjede.“
Rondo se također osvrnuo na ovu temu: „Jimmy je naša prva violina. Jimmy, Wade i onda tko već dolazi.“
Tko smo mi da dovodimo ovo u pitanje? No, pozabavili smo se i Bullsima na nekom drugom mjestu.
Cleveland Cavaliers: LeBron James
Naše isprike, Kyrie Irvingu. I Kevinu Loveu. Naravno, žao nam je, Jamesu Jonesu.
LeBron James će biti alfa i omega Cleveland Cavaliersa sve dok ne ode u mirovinu ili nastavi karijeru van savezne države Ohio.
Ako pucne prstima i izda naredbu, čini se da su svi u organizaciji odlučni ispuniti njegovu želju, bez obzira bilo to angažiranje igrača ili otpuštanje trenera.
Dokazao je to tijekom NBA Finala 2016. godine tako što je zapeo i zagrabio duboko, vrativši Cavse iz zaostatka od 3-1 protiv rekordne momčadi Golden State Warriorsa. Čovjek je bilježio u prosjeku 29,7 poena uz 11,3 skokova i 8,9 asistencija. Ali to nije sve, statistiku je popunio i s 2,6 ukradene lopte i 2,3 blokade po utakmici, šutirajući 49,4 iz igre i 37,1 iza linije za tri poena.
Motiviran, James može napraviti košarku svojim sportom na način svojstven samo njemu. To naravno ne znači da je zaslužio nagradu najkorisnijeg igrača regularnog dijela sezone ispred Stephena Curryja, ali je u finalu dokazao da je vrijedan svih pohvala kroz godine bavljenja sportom.
Dallas Mavericks: Dirk Nowitzki
U najmanju ruku nije idealno kada je tridesetosmogodišnjak centralni dio franšize, ali Dallas Mavericksi jednostavno nemaju drugog izbora.
Deron Williams je u padu forme još od prelaska u redove New Jersey/Brooklyn Netsa, obavlja poziciju vršioca dužnosti playmakera dok se ekipa ne snađe za nekoga mlađeg i kvalitetnijeg. Wesley Matthews više nije isti od ozljede Ahilove tetive, kojom je završena njegova karijera u Portland Trail Blazersima, a uz to će i proslaviti svoj trideseti rođendan nedugo nakon starta nove sezone. Andrew Bogut svakako nije odgovor.
Ostaju nam još Justin Anderson i Harrison Barnes, od kojih niti jedan još nije pokazao da je sposoban pružiti partije na All-Star nivou.
Nowitzki, ipak, ostaje dovoljno vješt da se vrati u društvo gore navedenih i potpiše novi dvogodišnji ugovor za ostanak u Dallasu. Mavsi još uvijek vjeruju u njegove mogućnosti i traže igrače poput Boguta koji se savršeno uklapaju s Dirkom.
Da li je ovo optužnica u vezi sposobnosti uprave Mavericksa pri sklapanju konkurentnog rostera? Naravno, ali je isto tako odavanje počasti dugotrajnoj nadmoćnosti momka iz Bavarske.
Denver Nuggets: Nikola Jokić
Izabrati samo jedan važan dio slagalice u Denver Nuggetsima je gotovo nemoguće. Generalni menadžer Tim Connelly i ostatak front officea obavili su sjajan posao sklapanja talenata do tačke kada je roster krcat pozitivnim stvarima.
Kenneth Faried, Jamal Murray, Will Barton i Jusuf Nurkić su veoma zanimljivi igrači s mnogo neiskorištenog potencijala, ali oni nisu kandidati ni za top tri. Glavnu trojku pored Jokića čine još Danilo Gallinari i Emmanuel Mudiay.
Talijansko krilo je bio prva opcija u napadu tijekom prošle sezone – uloga u kojoj bi se trebao nastaviti pojavljivati i u idućoj. Već s 28 godina igra svestrano do te mjere da Nuggetsi ne moraju praviti značajne promjene na rosteru da bi maksimizirali njegov talent. Osim toga, najbolje mu odgovara uloga druge opcije koja ne privlači mnogo pažnje protivničkih obrana svake večeri.
Ostaju nam Mudiay i Jokić, a odluka se može donijeti jedino bacanjem novčića.
Prvi i mnogo više najavljivani prospekt ulazi u svoju drugu sezonu, dok je u prvoj razočaravao većim dijelom godine i pao daleko na ljestvici za nagradu Rookie of the Year. Jokić se iznenadno našao odmah iza Kristapsa Porzingisa i Karl-Anthonya Townsa. Bio je jednostavno odličan, što je i dokazao protiv reprezentacije SAD tijekom Olimpijskih Igara u Rio De Janeiru.
„Mislim da će biti fenomenalan igrač“, rekao je Faried za svog kolegu tijekom njegove rookie godine. „Jedva čekam da ga počnemo komentirati tijekom All-Star vikenda.“
Detroit Pistons: Andre Drummond
Prosta matematika ide u korist Andrea Drummonda. Jedan je manje od četiri.
Pod vodstvom glavnog trenera Stana Van Gundyja, Detroit Pistonsi igraju four-out, one-in sistemu koji se zasniva na okruživanju jednog visokog igrača s četiri sposobna šutera koji mogu proširiti teren i odvući pozornost obrane od igrača u reketu.
U idealnoj postavci, čovjek unutra je sposoban skočiti u tranziciji, poentirati iz posta i privlačiti dovoljno pažnje defenzivaca da šuteri također dobiju prostora za spot-up situacije.
Prema tome, daleko je teže popuniti poziciju u reketu s jednim igračem nego pronaći bilo koga od četvorice šutera, a Pistonsi imaju pravog čovjeka za posao.
Golden State Warriors: Stephen Curry
Dolazak Kevina Duranta čini Golden State Warriorse favoritima za vraćanje titule u Kaliforniju, ali to ne znači nužno abdikaciju Stephena Curryja kao centralne figure ovog tima.
Dok možemo pretpostaviti da će Durant biti sjajan u sistemu Warriorsa, implementiranom od strane trenera Stevea Kerra, koji se zasniva na dijeljenju lopte, to je ipak još uvijek samo pretpostavka. Curry, s druge strane, je ustoličen kao MVP i ujedno je prvi jednoglasno odabran dobitnik te nagrade.
Razmislite o dihotomiji na ovaj način: čak i da oba igrača zvjezdanog dueta spadaju u pet najboljih igrača lige, koji će od njih morati podesiti svoju igru tako da ona odgovara ovom drugom? Da li će Durant odustati od svog rock&play pristupa i više se kretati bez lopte, ili će Curry uzeti ulogu spot-up šutera?
U ovom trenutku, bilo bi besmisleno od Kerra tražiti od svog playmakera promjenu njegovih navika. Curryjev dribling i kreativnost su digli Dubse u neslućene visine tijekom protekle godine, a rejting ekipe je bio bolji za 13,8 poena na 100 posjeda s njim na terenu.
Durant će biti taj koji će se žrtvovati, a to nije ono što centralna figura obično čini.