Tuesday, September 21, 2021

ZADNJE OBJAVE

Komentar: Novo ignoriranje Kukoča u izboru za Hall of Fame

Ovoga tjedna NBA liga objavila je popis igrača za koje će se glasati kasnije ove godine, a koji će biti izabrani u Dvoranu slavnih. Na listi se nalaze brojna poznata imena koja zaslužuju izbor među “besmrtne”, ali ponovno se pri sastavljanju liste nije našlo mjesta za Tonija Kukoča, po mnogima i najboljeg hrvatskog igrača svih vremena. Za komentar smo upitali Tomislava Pakraca, poznatog košarkaškog novinara, čiju reakciju donosimo u cijelosti:

Sedmog siječnja 2013. godine Kuća slavnih u Springfieldu objavila je nominirane za Hall of Fame klasu 2013. Naravno, najveća sramota kod liste nominiranih internacionalnih igrača je što ponovno na listi nema Tonija Kukoča (drugu godinu zaredom!!), našeg najtrofejnijeg košarkaša svih vremena. Ovo je lista svih 13 nominiranih internacionalaca klase 2013:

Mickey Berkowitz, Tal Brody, Jackie Chazalon, Vlade Divac, Nikos Galis, Lindsay Gaze, Vladimir Kondrashin, Šarunas Marčiulionis, Amaury Pasos, Manuel “Lolo” Sainz, Oscar Schmidt, Togo “Kanela” Soares, Ranko Žeravica

Od trinaestorice nominiranih 7 je igrača (Mickey Berkowitz, Tal Brody, Vlade Divac, Nikos Galis, Šarunas Marčiulionis, Amaury Pasos, Oscar Schmidt), jedna igračica (Jackie Chazalon), te 5 trenera (Lindsay Gaze, Vladimir Kondrashin, Manuel “Lolo” Sainz, Togo “Kanela” Soares, Ranko Žeravica).

Tzv. međunarodni odbor (International Committee) će izabrati jednog kandidata od tih 13 te će on direktno biti izabran kao član klase 2013. Taj direktno izabrani član bit će objavljen u veljači za vrijeme NBA All-Star utakmice, a ceremonija ulaska bit će u kolovozu ili rujnu ove godine. Najveći favoriti su Oscar Schmidt i Vlade Divac i jedan od njih dvojice bi prema mom skromnom mišljenju trebao biti izabran. Zašto nema Kukoča na ovoj listi? Nemam pojma. I prošle godine je mogao biti izabran pa ga opet nije bilo. Znači već dva puta je zakinut. Ali vjerojatno se to treba dogoditi svakom hrvatskom košarkaškom velikanu. Krešimir Ćosić je ušao u Hall of Fame tek iz drugog pokušaja, a Dražen Petrović tek iz trećeg!

A sad malo o ostalim manje poznatim nominiranima te usporedbi s Kukočevom karijerom, pa ćete nakon toga vidjeti da uopće nema usporedbe jer je Kukočeva karijera jedna od najbriljantnijih u europskoj košarkaškoj povijesti.

Prvo da krenem s jedinom ženskom predstavnicom ove godine. Nikad nisam čuo za Jackie Chazalon. Zapravo nisam ni imao pojma da je to žena. I zapravo nije toliki anonimus. Nama jest, ali Francuzima ne. Njezin profil na engleskoj Wikipediji nećete naći jer ne postoji, ali naravno francuska Wikipedija ga ima. Malo sam uz pomoć Google prevoditelja preveo neke njezine podatke i 172 centimetara visoka Jackie ili punim imenom Jacqueline Chazalon 1999. je proglašena najboljom francuskom košarkašicom stoljeća ispred Isabelle Fijalkowski i Odile Santaniello. Chazalon je 2009. izabrana u FIBA-inu Kuću slavnih u Alcobendasu pokraj Madrida.

Nominirana su i tri Brazilca, dva igrača (Oscar Schmidt i Amaury Pasos) te trener Togo “Kanela” Soares. Sva trojica su izabrani u FIBA-inu Kuću slavnih, Amaury i Kanela 2007. (obojica posthumno), a Schmidt 2010. Oscar Schmidt je naravno najpoznatiji od njih, najbolji je brazilski košarkaš svih vremena i njega ne treba posebno predstavljati. Ostala dvojica, Amaury Pasos i Togo “Kanela” Soares, relativno su nepoznati europskoj javnosti. Zanimljivo je kako su danas brazilski mediji izvijestili kako su Amerikanci zabrljali s imenima Pasosa i Soaresa. Napisali su da je nominiran Thiago Pasos iako se taj igrač zove Amaury Pasos. Na Wikipediji nećete naći ništa ako utipkate Thiago Pasos, dok postoji profil na engleskoj Wikipediji pod imenom Amaury Pasos. Nemam pojma ako mu je Thiago nadimak, ali ako tog nema na Wikipediji, a niti na njegovom profilu na web stranici FIBA-e onda vjerojatno nije. Zatim, Togo Soares je puno poznatiji po svom nadimku Kanela, ali Amerikanci nisu ni to spomenuli.

Togo “Kanela” Soares je legendarni brazilski trener, 20 godina je vodio brazilsku reprezentaciju, od 1951. do 1971. Dva puta osvojio je svjetsko prvenstvo u vrijeme kada je Brazil bio svjetska košarkaška velesila (Čile 1959. i Rio de Janeiro 1963.), ima i srebro sa SP 1954. (također igrano u Riju) i 1970. u Jugoslaviji te broncu sa SP 1967. u Urugvaju. Osvojio je i broncu na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu.

Amaury Pasos osvojio je dva svjetska prvenstva (Čile 1959. i Rio de Janeiro 1963.), srebro sa SP 1954. te broncu sa SP 1967. u Urugvaju. Osvojio je i dvije bronce na Olimpijskim igrama (1960. u Rimu i 1964. u Tokiju). Na SP 1959. bio je MVP turnira. Amaury je 1991. prema izboru FIBA magazina izabran među FIBA-inih 50 najvećih igrača. U tom izboru izabrana su 4 brazilska igrača (Maciel “Ubiratan” Pereira, Wlamir Marques, Oscar Schmidt te Amaury Pasos). FIBA magazin u tom je izboru izabrao 12 igrača s područja bivše Jugoslavije, od toga petoricu Hrvata (Krešimir Ćosić, Toni Kukoč, Dražen Petrović, Dino Rađa i Petar Skansi).

Nevjerojatno ali istinito, Kukoč nije izabran niti u FIBA Hall of Fame. Amaury je velikan, u to nema nikakve sumnje. Isto kao i trener Soares te francuska košarkašica Jackie Chazalon. Ali svi oni u usporedbi s Kukočevom karijerom ispadaju smiješni. Nabrojit ću sve Tonijeve osvojene trofeje i medalje, s tim da jugoslavenski superkup neću tu ubrajati jer još nisam iskopao strijelce s tih utakmica. Jugoslavenski superkup igrao se 1989., 1990. i 1991., i sva tri puta osvajač je bila Jugoplastika. Pretpostavljam da je Kukoč igrao sve tri utakmice superkupa, ali to ću sa sigurnošću znati tek kada iskopam te utakmice u knjižnici. Dakle, Kukoč je osvojio nevjerojatnih 28 trofeja i medalja:

1. Juniorski prvak Jugoslavije 1985 (Jugoplastika)
2. Zlato kadetsko EP 1985 (reprezentacija Jugoslavije)
3. Juniorski prvak Jugoslavije 1986 (Jugoplastika)
4. Zlato juniorsko EP 1986 (reprezentacija Jugoslavije)
5. Zlato juniorsko SP 1987 (reprezentacija Jugoslavije)
6. Bronca EP 1987 (reprezentacija Jugoslavije)
7. Prvak Jugoslavije 1988 (Jugoplastika)
8. Srebro OI 1988 (reprezentacija Jugoslavije)
9. Prvak Kupa prvaka 1989 (Jugoplastika)
10. Prvak Jugoslavije 1989 (Jugoplastika)
11. Zlato EP 1989 (reprezentacija Jugoslavije)
12. Jugoslavenski kup 1990 (Jugoplastika)
13. Prvak Kupa prvaka 1990 (Jugoplastika)
14. Prvak Jugoslavije 1990 (Jugoplastika)
15. Zlato SP 1990 (reprezentacija Jugoslavije)
16. Jugoslavenski kup 1991 (Jugoplastika)
17. Prvak Kupa prvaka 1991 (Jugoplastika)
18. Prvak Jugoslavije 1991 (reprezentacija Jugoslavije)
19. Zlato EP 1991 (reprezentacija Jugoslavije)
20. Prvak Italije 1992 (Benetton Treviso)
21. Srebro OI 1992 (hrvatska reprezentacija)
22. Talijanski kup 1993 (Benetton Treviso)
23. Bronca SP 1994 (hrvatska reprezentacija)
24. Bronca EP 1995 (hrvatska reprezentacija)
25. NBA prvak 1996 (Chicago Bulls)
26. Pobjednik McDonald’s turnira 1997 (Chicago Bulls)
27. NBA prvak 1997 (Chicago Bulls)
28. NBA prvak 1998 (Chicago Bulls)

Osim medalja i trofeja tu su i ostala priznanja:

MVP juniorskog europskog prvenstva u Austriji 1986
MVP juniorskog svjetskog prvenstva u Bormiu 1987
Najbolji igrač svjetskog prvenstva u Argentini 1990
Najbolji igrač europskog prvenstva u Rimu 1991
MVP Final foura Eurolige (1990, 1991, 1993)
Izabran u NBA All-Rookie drugu momčad 1993/94
Najbolji šesti igrač NBA lige 1995/96
Najbolji igrač prvenstva Jugoslavije 1990/91
Najbolji sportaš Jugoslavije (1989, 1990), najbolji sportaš Hrvatske (1991)
Povodom 50 obljetnice Eurolige izabran među 50 najvećih zaslužnika – osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi (birano je 35 igrača, 10 trenera i 5 sudaca)
5 puta najbolji europski košarkaš po izboru sportskog dnevnika La Gazzetta delo Sport, takozvana nagrada Euroscar: 1990, 1991, 1994, 1996, 1998
4 puta Mister Europa, nagrada koju dodjeljuje talijanski košarkaški tjednik Superbasket: 1990, 1991, 1992, 1996 (drži rekord s četiri proglašenja, od toga tri uzastopna što je također rekord)
Najbolji košarkaš sezone prema izboru Večernjeg lista (1999, 2000, 2001), 3 puta sportaš godine Sportskih novosti (1989, 1990, 1991)
4 puta igrao na Final Fouru Eurolige: München 1989, Zaragoza 1990, Pariz 1991, Atena 1993
3 puta MVP Final foura (nitko drugi više od dvaput – Bodiroga i Diamantidis): 1990, 1991 te 1993 u Ateni kada je poput Jerryja Westa iz Lakersa 1969 postao MVP iz redova poražene momčadi u finalu (Maljkovićev Limoges pobijedio je Benetton Kukoča i trenera Petra Skansija 59-55)
Dobitnik Državne nagrade za šport Franjo Bučar

Ako sve ovo nije dovoljno za nominaciju za Hall of Fame onda ne znam što jest.

Latest Posts

NE PROPUSTITE