POMOZIMO SILVANI NOVAK

Vrijeme istjeèe za mladu Silvanu Novak. Strašna dijagnoza – akutna mijeloièna leukemija u uznapredovaloj fazi – daje joj tek nekoliko tjedana života, najviše mjesec dana. Silvana je za svoju bolest doznala usporedo s trudnoæom.

Lijeènici su joj savjetovali da pobaci. Nije željela. Preuzela je rizik i pobijedila: rodila je zdravog djeèaèiæa. Ne dobije li ovu bitku – za koju joj je potrebno 220 tisuæa eura jer joj jedinu nadu daje lijeèenje u inozemstvu – njezin jednoipolgodišnji sinèiæ Leo ostat æe bez majke.

Ta je 35-godišnjakinja iz Varaždina potkraj kolovoza 2007. doznala da je trudna.

“Uh, bili smo sretni, jako. Doduše, znali smo da æe biti problema. Radila je na odreðeno vrijeme i pretpostavljali smo da joj neæe produljiti ugovor. Ma, nije nas bilo briga, željeli smo to dijete”
kaže Silvanin suprug Silvijo.

I èistaèice znale nalaze
Svakog dana putuje iz Varaždina u Zagreb posjetiti suprugu u bolnici na Rebru. Razgovarali smo, a on je gledao na sat. Silvana ga èeka.

Poèetak trudnoæe bio je školski: bez muènina, bez umora. U sreæi su uživali manje od dva mjeseca. U 12. tjednu trudnoæe, na rutinskoj kontroli krvne slike – u tvrtki – zabilježili su blag pad trombocita. Nakon dva tjedna trombociti su bili prepolovljeni. Lijeènici su znali da se nešto dogaða, no nisu mogli utvrditi što. Trenutak kad su joj lijeènici iz zagrebaèke bolnice Merkur kazali što je, izmaknuo joj je tlo pod nogama.

“Mijelodisplastièni sindrom” kaže Silvijo. Lijeènici su bili izravni. Savjet je glasio: hitan prekid trudnoæe.

“Razumijem ja njih” nastavlja Silvijo te u istom dahu dodaje:

“Ali to nije dolazilo u obzir. Znao sam, izgubi li dijete, izgubit æemo i nju. Plakala je po cijele dane. “Ne mogu se odreæi djeteta”, ponavljala je” govori Silvijo, zašuti pa okrene glavu u stranu. Malo doðe k sebi i nastavi:

“Nije mogla zavezati cipele. Kad bi se poèela saginjati, vidjela bi svoj trbuh i raspala se od plaèa. Govorila je: “Kao da dijete gledam u oèi. Kako ga mogu gledati u oèi i onda dati ubiti?””

” Bio je 13. studenoga, hladno, maglovito jutro. Ja sam je uzeo pod ruku, onako slabu. Idemo od vrata do vrata. U Petrovoj nas primaju. Saslušali su nas i kazali: – Jako hrabro” govori Silvijo.

Odluèili su: iæi æe dan po dan. Tako su razmišljali i lijeènici. Gura se, svaki dobiveni tjedan je važan, svaki dan se broji. Doguraju li do 28. tjedna, šanse za preživljavanje su velike.

“Na odjelu je vladala prava navijaèka atmosfera. Svi, ama baš svi, od èistaèica do lijeènika, znali su koliko trombocita ima toga dana” smije se Silvijo.

Preporuka Borisa Labara
A mališan – dali su mu ime Leo – rastao je i razvijao se kao iz udžbenika. Zvali su ga “mali štreber”. Èak je i Silvana bila u remisiji.

“Znao sam je pokupiti, pa bismo pobjegli iz bolnice. Silno je željela do najbližeg djeèjeg duæana, kupiti nešto za bebu” priznaje Silvijo.

Leo je na svijet došao u travnju 2008. No, opet je sreæa kratko trajala. Stanje joj se pogoršavalo, nekoliko je puta bila hospitalizirana po tri mjeseca.

“Nije vidjela ni njegov prvi korak, nije èula ni njegovu prvu rijeè. A rekao je “mama”” kaže Silvijo. Uza sebe ima fotoaparat i kameru. Snima, pa pokazuje supruzi koja je sad u bolnici na Rebru. Iako imaju sve rijeèi hvale za lijeènike, nikako se nije moglo naæi donora za transplantaciju.

“Cijelo vrijeme iz Zavoda za tipizaciju tkiva uvjeravali su nas da pretražuju svjetski registar davatelja koštane srži” kaže tata i dodaje:

“Silvanina šogorica doktor je genetike na institutu klinike medicinskog fakulteta u Hannoveru. U dva dana tamo su pronašli nekoliko potencijalnih davatelja i nekoliko davatelja matiènih stanica iz umbilikalne krvi. Pokazali smo rezultate pretraživanja predstavnicima Zavoda. Komentar docentice sa Zavoda bio je: “I što bih ja sad s tim trebala raditi?” Bili smo u najmanju ruku užasnuti” ljutit je Silvijo.

Silvana je ipak dobila preporuku lijeènika Borisa Labara za lijeèenje u inozemstvu, i to za transplantaciju matiènih stanica iz pupkovine.
 HZZO je tražio neka objašnjenja i još ne odgovara.

“Vrijeme istjeèe. Postoji troje ljudi po jedan u New Yorku, Italiji i na Tajvanu – koji bi mogli Silvani spasiti život” kaže Silvijo.

Malom Leu ne nedostaje ljubavi – pružaju mu je tata, bake i djedovi. Ali, budi se noæu i zove mamu. Premalen je i ne shvaæa gdje je, ali shvaæa da mamu uvijek, kad je vidi da plaèe, treba zagrliti.

Transplantacija srži i terapija stoji 220.000 eura, a novac se može uplatiti na žiroraèun 2340009-1510407522 otvoren u Privrednoj banci Zagreb d. d.

Silvani možete pomoæi i uplatama na devizni raèun, a podaci su sljedeæi:

HR42 2340 0091 5104 0752 2
PRIVREDNA BANKA ZAGREB D. D.
10000 Zagreb, Raèkoga 6, Croatia
SWIFT CODE:PBZGHR2X

autor: vecernji.hr