Stats sheet stufferi 2016/17

Želio bih da vas odvedem na mali roadtrip po Sjedinjenim Američkim Državama. Iskreno, mogu samo ovako virtuelno, kroz NBA košarku, jer nemam ni za karte do Zagreba, a kamoli otići na neko putovanje po Americi kao iz nekog filma. Moje putovanje će se baviti statistikom, i želio bih ga početi sa rečenicom – gledamo najbolju sezonu po statistici, vjerojatno, od kada je uspostavljena ova liga pod ovim imenom. Mada, ne vjerujem da su BAA i ABA lige prije imale sezone i slične ovoj. Put počinjemo u Ohiu, s tim da ćemo “navratiti” u obližnju Minnesotu i relativno daleku Californiu.

Kao što ste mogli i pretpostaviti, tri ekipe koje sam spomenuo su Cavaliersi, Wolvesi i Warriorsi. Naime, to su jedine tri ekipe ove godine koje imaju tri igrača sa 20+ poena po utakmici. U Dubsima su to naravno, Kevin Durant, Stephen Curry i Klay Thompson; u Cavsima velika trojka LeBron James-Kyrie Irving-Kevin Love; u najhladnijem gradu od ova tri, Minneapolisu, ta trojka je Karl-Anthony Towns, Andrew Wiggins i Zach LaVine. Kako, da pišem o svakome, ovaj tekst bi trajao još barem 20 stranica, uzeti ću po jednog igrača iz svake trojke da vam približim njegovu igru ove godine.

Zach LaVine je posebno intrigantan ove godine jer se radi o čovjeku za kojeg je bilo dosta upitnika. U ligu je ušao kao razigravač, ali već nakon prve sezone bilo je jasno kako neće biti šanse da od njega “ispadne” elitni razigravač, pa su ga u Wolvesima gurali da igra što više beka šutera. Ove godine je dobio dosta veliku ulogu u napadu pa je ovaj highflyer i odlični atleta počeo šutirati i pogađati više trojki. Statistički, pogađa jednu trojku više (procenat je gori, što je i očekivano s obzirom da šutira tri trojke više po utakmici), a ofanzivni rejting mu je skočio sa 104 na 116. Ustalio se kao startni bek šuter i povećao prosjek sa 14 na 20 poena, dok su ostali brojevi ostali manje više isti. Ono što je sigurno zanimljivo, jeste kako mu je samo pao prosje šuta za tri poena. Iz igre je, iako šutira 4,5 više šuteva, procenat skočio na 47,2% (prošle godine 45,2%), dok je 79,3% sa linije za slobodna bacanja popravio na odličnih 87%.

Kevin Love ove godine vraća nas u lijepa, Timberwolves vremena. Od početka sezone su svi u Cavsima na parketu predani tome da Kevin igra bolje, i to se vidi. Trenutno uživa najbolju sezonu od sve tri u Cavsima, povećao je prosjek poena za šest, dok su mu postotci šuta fantastični. Za razliku od 41,9% iz igre prošle godine, ove je to (iako dobija 2,5 više šuteva) digao na 46,4%, dok je za tricu ove godine na laganih 41,1% (prošle godine 36%). Ofanzivni rejting mu je skočio sa 112 na 122, a on je jedan od najefikasnijih igrača u prvim četvrtinama. Ako vas i to zanima, Kevin Love je po poenima u prvim četvrtinama drugi u NBA ligi, odmah iza Anthony Davisa. Osim bolje igre u napadu, ove godine je i dosta aktivniji u obrani, a to je “objasnio” time što je mnogo samopouzdranja dobio od već tisuću puta opjevane obrane nad Curryem u sedmoj utakmici prošlosezonskog finala. Najveći napredak od prošle sezone ima vjerojatno u skoku, gdje je postao dosta aktivniji. Čini se da ga je stvarno nadahnula nevjerojatno odigrana sedma utakmica finala, jer je Love u ovu sezonu ušao stvarno fantastično.

kevin love

Koga spomenuti iz velike trojke Dubsa? Igraju fantastično (čak i Klay, koji je loše ušao u sezonu), ali najviše vrijedi pohvaliti Duranta. Kevin Durant je po meni kandidat za defanzivca godine (kandidat iz sjene, s obzirom da tu vladaju njegov suigrač Draymond Green i glavni čovjek San Antonija, Kawhi Leonard). Ove godine ima najviše blokada i najviše skokova u prosjeku u karijeri, a sve to uz nevjerojatno efikasnu igru u napadu. Inače, on je jedan od samo četiri igrača trenutno u NBA ligi koji ima više od 25 poena po utakmici, osam skokova, jedne blokade i jedne ukradene lopte. Ostali su Anthony Davis, DeMarcus Cousins i, igrač do kojeg ćemo doći kasnije, Russell Westbrook. Sve to KD upakuje u 34,5 minute uz 53,5% šuta iz igre i 40,5% šuta za tri poena. Kada bi digao procenat slobodnih bacanja na iznad 90%, to bi mu bio drugi “dolazak” u 50-40-90 klub, kojem se pridružio u sezoni 2012-13. Treba još dodati kako u Dubsima uzima dva manje šuta iz igre za razliku od prošle godine i otprilike točno dva šuta manje nego u karijeri u Oklahoma City Thunderu.

Svoj put po NBA gradovima nastaviti ćemo linijom Oklahoma-Houston gdje gledamo možda i najbolje one-man-show ekipe. Naravno, mislim na Russella Westbrooka u Thunderu te Jamesa Hardena u Rocketsima. Početi ću od Russella, i sve što ste već čuli o ovom čovjeku, vjerojatno ćete pročitati i ovdje. Nakon velikog Oscara Robertsona, Russ je prvi koji trenutno ima u prosjeku triple-double, te vlastoručno vuče Oklahomu prema playoffu. Istina, efikasnost nije riječ koju često slušamo sa Westbrookom, ali njemu to, vjerujem, ne smeta. Ima nevjerojatnih 30,5 poena, 10,5 skokova, 10,6 asistencija, 1,3 ukradene lopte za 35,2 minute po utakmici, a procenti su mu na 42% iz igre te 32,4% za tri poena. Tricu ustvari šutira procentualno bolje nego u svojoj karijeri (u karijeri je na 30,4%), te mu je ovo drugi najbolji procenat u karijeri (2010-11 sezona, imao je točno 33% šuta za tri, ali na 4,5 manje pokušaja po utakmici). Međutim, moramo spomenuti koliko je Russell samo aktivan na parketu. Usage rate mu je na 41,6%, što je najviše u ligi, kupi 16,5% svih dostupnih skokova (taj procenat je 25,9 kada gledamo samo defanzivne skokove) i, još jedna statistika u kojoj predvodi ligu, asistira čak 57,3% koševa svojih suigrača kada je na parketu. Tko mu može uzeti MVP nagradu ako OKC nastavlja da pobjeđuje?

james-harden

Po meni, jedino James Harden ima neke šanse da uzme tu nagradu od Brodieja. Harden je ove godine na 27,6 poena, 11,7 asistencija, 7,8 skokova i 1,5 ukradenih lopti. Ovog čovjeka mržnja samo motiviše, s obzirom da je većina ljudi ismijala ideju Houstona da Harden bude razigravač ove ekipe, i još da budu koliko-toliko dobri bez kvalitetne druge zvijezde pored Jamesa Hardena. Nakon što je prošle godine bio tek deveti u glasanju za MVP-a, a u All-NBA timu ga nije ni bilo, on je izgleda odlučio da totalno “poludi” ove godine, i tako i igra. Stavio je svaki mogući teret na svoja leđa i razbija protivnike sa tricama, ulazima, dodavanjima i alley-oopovima. Ako želite više da saznate o revoluciji Hardena i Rocketsa pod Mikeom D’Antonijem, pročitajte odličan tekst kolege Milana Dakića. Kao i za Westbrooka, samo pogled na neke naprednije brojeve vam dovoljno ilustrira koliko je uspješna sezona za Hardena. Asistira čak 51,7% koševa svojih suigrača, kupi 20% dostupnih def. skokova, te ima usage rate od 33,4%. Ono po čemu ubjedljivo predvodi ligu su, takozvani, win shares, odnosno koliko je igrač svojom igrom, otprilike, donio pobjeda svojoj ekipi. Ove godine je po ovoj statistici donio 5,4 pobjede svojoj ekipi svojom igrom, a ofanzivnom igrom je pridonio 4,3. Zaista nadnaravne statistike za njega i za Russella, ali oni rade nešto što ipak jedan igrač, po meni barem, nadmašuje. Zato sa juga idemo laganim putem prema sjeveru i vraćamo se jako blizu države šampiona. Umjesto u Ohio, idemo lagano u Wisconsin.

Kada vam kažem da ste tek jedan od četiri igrača u povijesti lige, vjerojatno mislite na LeBrona Jamesa. Možda na Stepha Currya, možda na Kobe Bryanta, ali do ove sezone, sigurno ne na Giannisa Antetokounmpa. Giannis je u dvije kategorije jedan od četiri igrača u povijesti lige. Prvo treba reći kako su samo četiri igrača u povijesti lige uspjela da predvode svoju ekipu u pet najbitnijih statističkih kategorija – poeni, skokovi, asistencije, blokade i ukradene lopte. Ako prestigne Matthewa Dellavedovu po asistencijama, Giannis će se pridružiti LeBronu Jamesu iz sezone 2008-09, Kevinu Garnettu iz sezone 2002-03, te Daveu Cowensu iz sezone 1977-78. Delly mu zaostaje dvije asistencije, a u ostalim kategorijama ne bi trebalo da ga itko pretekne. Greg Monroe zaostaje nekih 70ak skokova, isti igrač zaostaje 20ak ukradenih lopti, John Henson zaostaje 10ak blokada, a Jabari Parker zaostaje skoro 100 poena.

Druga kategorija u kojoj je Giannis jedan od četiri u povijesti lige jeste da se, po trenuntnoj statistici, on nalazi zajedno sa Magicom Johnsonom, Larryem Birdom i Scottie Pippenom kao jedini koji su uspjeli imati sezonu sa 20 ili više poena, 5,5 ili više asistencija, 8,5 ili više skokova te 2,0 ili više ukradenih lopti. Ono što je još bolje za Giannisa jeste to da on to radi u najmanje minuta u prosjeku (34,7) i još je jedini od spomenute četvorke sa 2,0 ili više blokada po utakmici. Ako ostavimo sve prosjeke, i zamijenimo ukradene lopte sa blokadama, na listi ostaje samo Giannis. Nažalost po Buckse, ova sezona bi vrlo lako mogla završiti bez većeg timskog uspjeha, s obzirom na to da Bucksi ne mogu da se nadaju ničem većem od nekih 45 pobjeda (ako i toliko), te vjerojatnim ispadanjem u prvoj rundi.

Kao što sam rekao na početku, gledamo statistički najbolju sezonu ikada u profesionalnoj košarci. Ovdje sam spomenuo jedva pet ili šest igrača, a još ih ima o kojima bi se moglo pisati. Ostao je recimo DeMar DeRozan koji je sezonu počeo sa pet zaredom utakmica sa 30+ poena, a u prvih 11 utakmica je imao devet sa 30 ili više poena. Na Zapadu je ostao Anthony Davis koji je u vrhu NBA lige u…pa ne znam u čemu nije. Prvi u minutama po utakmici, poenima po utakmici, blokadama po utakmici, PER-u, po skokovima osmi, po ukradenim loptama šesnaesti. Djelomično je ostao i LeBron nespomenut (zbog napretka Kevina Lovea), a on je ove godine na laganih 25 poena, 7,6 skokova, 9,0 asistencija (najbolje u karijeri) te predvodi najbolju ekipu na Istoku. Posebno je impresivan broj asistencija, a on inače daje 44,2% asistencija za Cleveland ukupno, kada je na parketu. Od njega su doslovno bolji samo spomenuti Westbrook, Harden, Chris Paul i John Wall po tom statističkom parametru. Eto, kada sam ga već spomenuo, ostao je i Chris Paul i Clippersi koji u top 5 lige po ofanzivnom i defanzivom rejtingu, po čemu su jedina ekipa u NBA koja je u oba parametra u top 5. Neću dalje, kako se tekst ne bi i dalje izdužio, a za kraj mogu samo reći da je i van statistike, koja je ionako totalno preuzela sport (all hail king Daryl Morey), ovo vjerojatno najbolja sezona za gledanje koju ja pamtim. Nadam se da i vi mislite isto, i da uživate u NBA košarci koliko i ja.