U Gradu Anđela vrijeme sporo prolazi još od 2010. i posljednjeg šampionskog prstena u tom dijelu Kalifornije. Zrak je suh i težak, navijači su otupljeni i izgubljeni – kako nastaviti nakon odlaska najboljeg igrača Lakersa svih vremena i jednog od najboljih košarkaša u povijesti igre? Kobe Bryant je otišao u legendu. Jasno, njegov duh će zauvijek tumarati hodnicima Staples Centra i imat će veći utjecaj nego kvazibanneri Clippersa, ali racionalno je postaviti pitanje – što je iduće za Los Angeles Lakerse?
U posljednje dvije godine vladavine Byrona Scotta u Los Angelesu Lakersi su postigli omjer od 38-126. U prvoj od dvije mračne godine, sezona s 21 pobjedom oborila je negativan rekord najslabije sezone u povijesti franšize, ali sezonu poslije ekipa je nadmašila sama sebe i upisala mizernih 17 pobjeda.
Lakersi su završili sezonu s drugim najgorim omjerom u cijeloj ligi (Philadelphia 76ersi su bili debelo posljednji sa samo 10 pobjeda) i na posljednjem mjestu Zapadne konferencije.
Kao dodatak na užasnu sezonu Lakersa, postotak pobjeda (.207) je najniži u Scottovoj trenerskoj karijeri, pa sada njegov omjer iznosi 454-647 u regularnom dijelu sezone te 33-24 u doigravanju (iako nije nastupio u postsezoni još od 2009. godine).
Prošlu sezonu su Lakersi okončali na 29. mjestu po napadačkom učinku (98,6 poena na 100 posjeda) i s najslabijom obranom u ligi (dozvoljavajući 109,3 poena na 100 posjeda).
Otkaz za Scotta nije veliko iznenađenje, ne samo zbog loše igre – mnogo veći grijeh jeste bio njegov odnos prema mladoj jezgri ekipe koju je definitivno sputavao u razvoju te im uskraćivao minute nauštrb velikih majstora poput Roberta Sacrea, Ryana Kellyja i Marcela Huertasa. Tijekom sezone, trener je nekoliko puta iskazao upitne komentare koji se tiču timske strategije i ‘zasluga za igru’, indirektno etiketirajući Jordana Clarksona, Juliusa Randlea i D’Angela Russella.
Mnogi navijači u Los Angelesu su se okrenuli protiv Scotta, bez obzira na njegovih jedanaest sezona i tri prstena s Lakersima u igračkim danima. Njegov trenerski pristup je često viđen kao starinski i limitiran, kao kada je komentirao da šuterske i tricaške ekipe ne osvajaju prvenstva ili kada je uporno odbijao prihvatiti negativnu statistiku njegovih postavki u igri. Već početkom godine, sve je bilo jasno – Scott će ostati da isprati Bryanta u mirovinu, a onda dolazi novo vrijeme.
Krajem travnja, Lakersi su službeno objavili da će od iduće sezone stručni štab predvoditi bivši igrač i dvostruki NBA prvak Luke Walton, dok će funkciju pomoćnika obnašati Brian Shaw, još jedan bivši igrač, trostruki prvak s Lakersima i asistent Phila Jacksona iz slavnih dana. Naravno, ovakve vijesti su dočekane s oduševljenjem u LA.
Postoji mogućnost da će Walton biti idući Gregg Popovich, ali u ovom trenutku, on nije ni idući Mike D’Antoni. D’Antoni je barem imao nekoliko uspješnih sezona vodeći Steve Nashove Phoenix Sunse. S druge strane, Walton u svom direktoriju nema ništa osim malog uzorka koji je izazvao hvalospjeve kao da je u pitanju reinkarnacija Red Auerbacha lično.
Ovime ne pokušavam degradirati Lukeovo znanje i umijeće, nego smanjiti neosnovan hype oko momka koji je kao pomoćnik ubilježio omjer 39-4 s ekipom koja je u prethodnoj sezoni zabilježila omjer 67-15 u regularnoj sezoni, te 16-5 u doigravanju na putu ka osvajanju naslova. Znalac D’Antoni se oglasio riječima „stavimo ga na čelo Timberwolvesa, pa da vidimo koliko zapravo zna!“
Naravno, ne opravdavam ni ove riječi D’Antonija koji nije uradio ništa značajno u svojoj trenerskoj karijeri još od vremena kada je Seattle imao NBA ekipu a Gilbert Arenas bio next big thing u ligi. Suma sumarum, Walton je dobar potez uprave Lakersa (jedan od rijetkih u posljednjih nekoliko godina). Njegovi korijeni i skori uspjeh sa šampionskom franšizom mogu odjeknuti na način na koji Tom Thibodeau ili Jeff Van Gundy nikada ne bi. Njegov rad sa Steveom Kerrom i specifičnim sistemom koji naglašava protok lopte je vrijedno iskustvo. Međutim, ne treba se zaluđivati iluzijama poređenja s Warriorsima koji imaju svoj sistem igre i predstavljaju dobro uštimanu mašineriju sa sinergijom i neviđenom timskom kemijom. Njihov kontinuitet je nedvojben i Waltonov utjecaj u prethodne dvije sezone nije ogroman.
No, ostavimo se Warriorsa i pogledajmo koju će razliku Walton donijeti Lakersima u poređenju s (ne)igrom pod palicom Scotta. Za početak, Walton će unijeti živost u igru, s akcentom na brži protok lopte i većom ulogom mladih igrača. Treba uzeti u obzir da ovi momci imaju jednu ili dvije sezone zajedničkog igranja i njihovo međusobno poznanstvo predstavlja plus. Iako Mitch Kupchak nije doveo najavljivanog superstara, što je bilo i za očekivati, uprava franšize je konačno povukla neke rezonske poteze (što se ne može reći i za platnu listu). Angažiranjem Luola Denga i Timofeya Mozgova, pokazali su da su svjesni svoje najveće slabosti – nepostojeće obrane. Deng već godinama važi za jednog od najboljih perimeter defenzivaca, dok će Mozgov dati svoj doprinos u branjenju obruča i skok igri. Ono što je još bitnije, surađivat će s mlađim suigračima i doprinijeti razvoju igre Randlea, Tarika Blacka, Brandona Ingrama i Ivice Zupca. Za svakog igrača u ekipi postoji jedan veteran koji iza sebe ima bogato iskustvo i vještinu koju može prenijeti na mlađeg kolegu. Ako se sve bude odvijalo po planu, mlada jezgra Lakersa postigne očekivani razvoj i cijela ekipa usvoji Waltonov sistem, Lakersi bi mogli zagorčati život nekim favoritima.
Nadogradnja na jezgru koju su Lakersi formirali kroz draft izbore tijekom proteklih sezona, označena je kao primarni cilj ovog ljeta. Potezi Lakersa su podizali neke obrve, ali realističniji i pažljiviji pogled na ljetno trgovanje u Kaliforniji pokazuje plansku gradnju.
Četverogodišnji ugovor za Timofeya Mozgova, tijekom kojeg će u džep dobiti 64 milijuna, sigurno ne predstavlja definiciju planskog poslovanja. Uzmimo u obzir da je potpisan u prvim satima free agency perioda, Mozgov ne važi za vrhunskog centra, te sigurno ne vrijedi ovih novaca. Ali, Lakersi su izgleda konačno odlučili spustiti se na zemlju i prestati sanjati kule i gradove nego načiniti nešto racionalnije poteze. S kasnijim razvojem situacije na tržnici i basnoslovnim ciframa koje su dobivali igrači i šakom i kapom, ugovor Mozgova spuštaju na razinu normalnog. Idućeg dana, Lakersi su objavili da je postignut dogovor s Luolom Dengom, 72 milijuna preko četiri godine. Istina, mnogo je novca za dva igrača koji odudaraju od mlade jezgre ekipe, te samim tim eliminiraju Lakerse iz lova za vrhunskim zvijezdama. Dakle, u čemu je kvaka?
U normalnim uvjetima, Mozgov bi bio zanimljiv i slabije plaćen kandidat, igrač koji pokušava vratiti dobre predstave kratkoročnim ugovorom. Umjesto toga, Lakersi ga potpišu kao prvu priliku, dajući ogroman novac čovjeku koji nije mogao ni nastupiti za Cavse nakon povrede. Naravno, činjenica da je bio na klupi prvaka lige ne znači da ne može pomoći jednoj od najslabijih ekipa. Cavsi su dali maksimalne ugovore Tristanu Thompsonu i Kevinu Loveu, dok je LeBron James najbolje role pružio na poziciji krilnog centra – Mozgov nije imao prostora u novoj postavci.
Mozgov se zapravo nije dovoljno oporavio od povrede koljena i vratio se, po svom svjedočenju, na teren nekoliko sedmica prerano. I prije povrede nije bio jedan od mobilnijih centara, pa tražiti od njega da juri niže i agilnije igrače je jednostavno recept za katastrofu. Ovaj ugovor pije vodu jedino u slučaju da Lakersi misle da je ovo bila jedna slaba sezona nakon povrede i da je moguće vratiti se u formu od pretprošle sezone kada je pružao odlične role u Cavaliersima, što je realna mogućnost.
U 46 utakmica s Cavsima tijekom sezone 2014-15, Mozgov je za 36 minuta bilježio 15,2 poena, 10 skokova, 1,8 blokada i 1,2 asistencija uz procenat šuta od 59%. U doigravanju je bio još bolji, kada su povrede Lovea i Kyrie Irvinga natjerale Cleveland na potpunu promjenu igre, što je Rusu dalo još veću ulogu na obje strane parketa. Cavsi su igrali snažnu obranu s Mozgovom u reketu, zadržavajući protivnike na 96,4 poena za 100 posjeda, u poređenju sa 104,8 bez njega na terenu. Imao je i neke sjajne partije u napadu, kao što je ona s 28 poena i 10 skokova u četvrtoj utakmici finala.
Sa svojih 216 centimetara i 125 kilograma, Mozgov je veoma dobar rim protector, s korisnim osjećajem za defenzivni skok, dok u napadu ima solidan šut i sposoban je veoma dobro odigrati pick&roll, pogoditi šut s poludistance ili završiti prema obruču. Vjerojatno neće biti isto učinkovit bez LeBrona ali će sigurno pružiti više od Roya Hibberta u tom segmentu.
To je veoma bitna stavka jer se D’Angelo Russell za sada najbolje snalazi u širokom pick&roll sistemu, sličnom onome koji je predvodio na Ohio Stateu. Russell nije elitni playmaker s atletske strane, tako da nikada neće biti sjajan scorer iz izolacije, ali je i pored toga svestran igrač koji može pogoditi šut, ima dobar dribling i pas u pokretu, te zna s protivničkim obranama. Za izvući najbolje iz Russella, Lakersi trebaju centra koji može postaviti čvrst blok na perimetru i brzo se spustiti prema košu.
Mozgov se lako uklapa s ostatkom mlade jezgre tima. Nije dodavač kao što je Andrew Bogut, ali bi mogao raditi nešto slično u Waltonovom sistemu koji će vjerojatno instalirati u Lakersima. Mozgov će biti roller za Russella i Clarksona, screener za Ingrama i veoma dobar partner u frontcourtu s Randleom ili sve boljim Larry Nanceom Jr. U NBA krugovima je na glasu kao jedan od omiljenih momaka u svlačionici, što će sigurno biti dodatna prednost za stvaranje pozitivne atmosfere u kolektivu nakon drvlja i kamenja tijekom Scottovog mandata.
Deng uživa sličan ugled diljem lige. Veoma je poštovan igrač, humanitarac i veliki profesionalac koji ostavlja i zadnji atom snage na parketu za svoj tim. Deng i Mozgov su veterani čiji utjecaj može pomoći u slučaju igrača poput Nicka Younga (iako su sa svakim pisanim redom njegove šanse za ostanak u Lakersima sve manje). Pomoći će timu u pobjeđivanju utakmica, ali ton koji postave na treninzima i svlačionici vjerojatno ima veću težinu.
Na terenu, Deng donosi stabilnost kao krilo ili krilni centar u nižim postavama. Usprkos činjenici da nije igrač koji je bio nekada, neće praviti mnogo psihičkih pogrešaka, može iznijeti teške defenzivne zadatke što se ne može reći za Randlea i Ingrama u ovom dijelu njihovih karijera. Bit će više nego dovoljno vremena za igru u njihovim rotacijama tijekom sezone.
Činjenica da su Mozgov i Deng preplaćeni nema toliku težinu, budući da Lakersi nisu imali gdje drugo trošiti novac. Čak nisu uspjeli dobiti ni sastanak s Kevinom Durantom. Najbolji igrači lige ne žele igrati za loše ekipe, bez obzira na njihovu destinaciju i povijest. Lakersi nisu imali ništa ponuditi momcima koji se žele boriti za prsten, što su saznali na teži način prošle godine u razgovorima s LaMarcusom Aldridgeom.
Čak i u slučaju da ostave dovoljno prostora pod capom za ljeto 2017., kada bi na tržištu trebalo biti još više elitnih igrača, nemaju razloga da misle o eventualnim prilikama za njihovo dovođenje. Franšiza će vjerojatno imati prostora za dva maksimalna ugovora, ali zašto bi igrači u najboljim godinama željeli igrati u tako mladom timu? Clarkson je tek napunio 24, Randle ima 21, Russell 20, a Ingram samo 18 godina. Zvijezde žele igrati s drugim zvijezdama u najboljem vremenu njihovih karijera, ne s momcima koji bi mogli biti zvijezde u budućnosti.
Također, postoji velika mogućnost za će ugovori Mozgova i Denga postati kamen oko vrata Lakersa za tri godine, jer su obojica igrača s pogrešne strane tridesete. Međutim, kao olakšicu, franšiza ima mogućnost apsorbirati novac jer su njihovi najbolji igrači na rookie ugovorima (osim Clarksona koji je ovog ljeta potpisao za 50 milijuna dolara preko četiri sezone). Ako sve bude išlo po planu i Lakersi postanu kompetitivna momčad, moći će razmjenjivati igrače u posljednjoj sezoni ugovora dodajući izbore na draftu. Ako nam je povijest što pokazala, to je činjenica da ne postoje nerazmjenjivi ugovori.
Posljednji potpis u rosteru nam dolazi nakon Olimpijskih Igara, kada je objavljeno da su Lakersi potpisali Yi Jianliana, reprezentativca Kine koji je bilježio 20,4 poena i 6,6 skokova tijekom pet utakmica na Igrama. Potpisan je na veteranski minimum od 1,13 milijuna što može dostići čak 8 milijuna u slučaju ispunjenja svih bonusa. Yi je bivši izbor prve runde na draftu 2007. godine, od strane Milwaukee Bucksa, nastupao je još za New Jersey Netse i Dallas Maverickse, a posljednje četiri sezone je proveo u Kineskoj košarkaškoj ligi. Jasno je da je ovo čisto marketinški potez Lakersa, zbog privlačenja gledateljstva iz Kine nakon odlaska Bryanta koji ima status božanstva na dalekom istoku.
Potezi Lakersa u ljetnom periodu jasno naglašavaju novu fazu rebuildinga franšize; ne žele više visoke izbore na draftu. Imaju mladu i formiranu jezgru, te su posvećeni njihovom razvoju. Ne postoji recept za brz popravak u LA. Da bi ponovo postali poželjna destinacija, Lakersi trebaju od Russella, Ingrama, Clarksona, Randlea i Nancea dostizanje zvjezdanog statusa. Ako ti momci ispune svoj potencijal do kraja, njihova budućnost je svijetla, a možda i zastrašujuća za druge ekipe. U međuvremenu, jedina stvar koju Lakersi mogu učiniti jeste potpisivanje igrača koji mogu staviti mladiće u najbolju poziciju za to. Na koncu, jedino osuđujuće za ugovore Denga i Mozgova jeste njihovo trajanje, a ne utjecaj na salary cap.
Na ovogodišnjem draftu, Lakersi su birali očekivano. Ben Simmons je kao prvi izbor otišao u Philadelphiju, dok je Lakersima u ruke pao sljedeći Kevin Durant, Brandon Ingram.
Ingram bi se trebao fantastično uklopiti u ekipu. Šutirao je 41% za tri poena na Duke Univerzitetu – baš onakvo šutiranje koje treba ekipi koja je rangirana na debelo posljednjem mjestu u ligi po uspješnosti šuta za tri poena. Ingram je također u prosjeku bilježio 6,8 skokova, pored svojih 17,3 poena, 2 asistencije, te 1,4 blokade i 1,1 ukradenih lopti s Blue Devilsima. Fanovi su imali priliku da ga vide na djelu tijekom Las Vegas Ljetne Lige. Njegov šut nije bio tako besprijekoran u utakmici protiv Warriorsa, dok je u posljednjoj utakmici protiv Utaha završio s 22 poena uz šut iz igre 9-13, te 2-3 za tri poena. Ima tečnu i prirodnu mehaniku šuta s visokim izbačajem, što je nešto teže braniti. Kada obrambeni igrači pojure vani, Ingram je u mogućnosti napraviti korak na stranu i naći bolju poziciju u treptaju oka. Osim igračkih, evidentno je da posjeduje sjajne ljudske kvalitete, što svjedoče pozitivni komentari funkcionera Lakersa. Ingram je također govorio u superlativima o svojim suigračima, trenerima i samoj organizaciji.
Najveća briga jeste Ingramova težina, odnosno njegova mršava građa, što za sobom povlači pitanja o mogućnosti nošenja s jačim NBA veteranima. Međutim, Ingram je potvrdio da aktivno radi na nabacivanju mišićne mase, te je uz poseban režim ishrane već dobio 5-7 kilograma. Pozitivna stvar kod njegove građe jesu široka ramena, što predstavlja dodatnu mogućnost u slučaju dobivanja više kilograma i adaptaciji na poziciju stretch četvorke. Ingram će za mentora imati Denga, koji će unaprijediti njegovu igru u defenzivi i vjerojatno ga postepeno uvoditi u svoju ulogu. Waltonova fleksibilnost i moderan pristup će svakako odgovarati Brandonu i staviti ga u najbolju poziciju za dobar razvoj.
Druga akvizicija Lakersa na ovogodišnjem draftu jeste Ivica Zubac, koji je nadmašio sva očekivanja u predstavama tijekom Ljetne lige. Zubac je nekoliko puta izmamio povike iz publike svojim pravovremenim blokadama, obećavajućem stavu u postu i zaraznim entuzijazmom u igri. Zaradio je i nekoliko novih nadimaka, kao što su Big Z i Zu-block.
Hrvatski centar, rođen u BiH, u prosjeku je bilježio 10,6 poena uz 64,7% šuta, te 7,2 skokova u ljetnim nastupima. Lakersi vjeruju da su pronašli nešto više od onoga što obično ponudi 32. izbor drafta. Cijelu je ekipu zaintrigirao momak od 216 centimetara i 108 kilograma, pokazujući zavidnu fizičku snagu i stabilan skok šut. Sposoban je izboriti se za dobru poziciju i ima mekanu ruku. U napadu je svestran, bilo to iskakanje u kratak ugao i pogađanje tih šuteva ili izgradnja pozicije u postu leđima prema košu. Ima osjećaj za igru pod obručem. Završava dosta snažno i već polako shvaća na kojem nivou mora biti fizički da bi uspio u ovoj ligi.
Zubac je odrastao kao vjerni navijač Lakersa, posjedujući dresove Bryanta, Paua Gasola i Andrewa Bynuma. Gledao je Kobejevu oproštajnu utakmicu i performans od 60 poena u 4 sata ujutro iako je imao trening u 10 sati. Njegovi prijatelji i porodica su pokazali veliku podršku u njegovoj avanturi u novom okruženju i omiljenom dresu.
Kada se sve zbroji i oduzme, ekipa vjerojatno neće završiti sezonu s pozitivnim omjerom, ali mogu odigrati bolje nego što svjedoče mnoga predviđanja. Lakersi su franšiza s vjerojatno najboljim talentima u ligi, a sada je sve na Waltonu i njegovom razvoju istih na putu ka pobjedničkom timu.