NBA sezona trebala bi poèeti kroz nekoliko sati, stoga je vrijeme da otkrijemo pet ekipa koje æe u regularnoj sezoni ostvariti najviše pobjeda. Ukoliko znate zbrojiti dva i dva, znate i koje su to ekipe, no još uvijek nemate pojma kako su rankirane. Vrijeme je da to ispravimo.
5. Utah Jazz
Utah je ozbiljna ekipa koja igra ozbiljnu košarku. Ne znam je li razlog za tu njihovu ozbiljnost bezgranièna dosada koja prožima mormonski Salt Lake City zbog èega igraèi rano idu spavati i zabavljaju se po dvorani, ili razlog leži u nikad zadovoljnom i uvijek motiviranom Jerryu Sloanu. Svejedno, èinjenica je da je ekipa Jazza jedna od rijetkih koja igra potpunu momèadsku košarku i koja uvijek uspjeva pokrpati i skriti sve individualne nedostatke igraèa. Dokaz za takvu tvrdnju možete potražiti u ovogodišnjoj predsezoni koju je Jazz odradio bez izgubljene tekme. Istina, predsezona nema opipljivu težinu i u konaènici ne znaèi apsolutno ništa što se rezultata tièe, no kod Utaha smo mogli vidjeti neke zanimljive stvari. Nevjerojatno je kako se ekipa koja je izgubila èetiri igraèa iz rotacije tako brzo oporavila i uigrala. Ne znam za vas, ali Jazz mi na poèetku ove sezone izgleda još bolje nego je izgledao lani.
Razlog je, naravno, sustav Jerrya Sloana koji ove godine ulazi uz svoju 23. NBA sezonu. Sloan još uvijek nije osvojio nagradu za trenera godine iako su njegove ekipe konstantno u vrhu lige i jedan je od rijetkih trenera koji rade pozitivnu razliku za svoj klub. Njegov sustav zasniva se na pametnom hvatanju lopti nakon promašaja, što Jazzu omoguæava da šutne nekoliko lopti više od svojih protivnika po utakmici, dok je u napadu kljuèna sastavnica sustava konstantno kretanje i igraèa i lopte, što na kraju rezultira otvorenim šutevima i laganim poenima u reketu. Naravno, da bi takav sustav funkcionirao morate imati igraèe koji su spremni odreæi se igre jedan – na – jedan i koji su spremni žrtvovati svoju statistiku radi boljitka ekipe. Jazz takvih igraèa ima na bacanje.
Prvi u redu je Deron Williams, èovjek koji je lani odnio titulu najboljeg playa lige. Mnogi æe reæi kako je za to zaslužna ozljeda Chrisa Paula i veliki pad u igri Stevea Nasha u drugoj polovici sezone, no zlobnicima možemo samo poruèiti da zaèepe labrnju, bace pogled na statistiku i pogledaju koju prošlogodišnju utakmicu Jazza. Williams je bio voða ekipe na terenu, èovjek koji je orkestrirao napadom i razigravao svoje suigraèe. Osim što je bio jedan od najboljih asistenata lige Williams se iskazao i u završavanju napada, bilo da koristi svoju brzinu u tranziciji za lagana polaganja, bilo da koristi odlièan dribling i ulaz u punom napadu. Williams æe i ove godine dirigirati talentiranom postavom Jazza.
No, nije Williams jedini igraè Utaha kojeg valja spomenuti. Mislim, nije vrag da smo veæ zaboravili na fantastièan posao kojeg je Paul Millsap odraðivao za vrijeme konstantnih izostanaka Carlosa Boozera. Nije vrag da smo zaboravili kako se lomio za svaki skok, kako je skakao prema obruèu, kako je unosio energiju u drugu postavu Jazza ulazeæi s klupe. Millsap æe ove godine konaèno dobiti minute koje zaslužuje, a prvi æe put u sezonu uæi kao siguran starter. Ne treba zaboraviti ni Andriju Kiriljenka koji i dalje može igrati sjajnu obranu kad mu se da, a ove godine bi mu se svakako trebalo dati pošto mu istièe 17 milijuna dolara težak ugovor koji æe Jazzu pomoæi da izbjegne sve opasnosti plaæanja luxury taxa. Kad veæ izdvajamo Kirilenka zbog obrane, možemo spomenuti i Raju Bella koji više nije onako sjajan defanzivac kao kad je igrao za Sunse, no i dalje može igrati fantastiènu obranu koja æe se svakako bolje uklapati u ovaj sustav, nego u sustav kojeg je isfuravao Phoenix za vrijeme zlatnog doba „Seven seconds or less“ sistema.
Bio bi grijeh izostaviti Mehmeta Okura koji ima solidnu igru, no u sezonu ulazi s dvije velike mane. Prva je to što je ozlijeðen. Druga je to što nije pravi centar, a Jazzu treba pravi centar. Okur voli šutirati s poludistance i trice, kretati se izvan reketa i tome slièno, što je sasvim okej ukoliko ste krilo, ali njegovi konstantni izostanci ispod obruèa smanjuju pritisak na visoke igraèe protivnièkih ekipa i smanjuju broj ofenzivnih skokova. Svejedno, Okur æe biti dobar igraè u rotaciji ukoliko bude ulazio s klupe.
Tamo æe svoja dupeta grijati nepomièni Kiril Fesenko, sposobni C.J. Miles, napaljeni Sundiata Gaines i inteligentni Gordnon Heyward. Slabašni Heyward nije mogao uletiti u bolju ekipu u Jazza buduæi da se radi o momèadi koja æe lakoæom sakriti njegove nedostatke kao što su fizièka zakržlalost i u fokus staviti sve njegove prednosti kao što su nevjerojatna košarkaška inteligencija, borbenost i dobar pregled igre.
Svi ovi igraèi ipak ne garantiraju da æe Utah ostvariti bolji, ma èak ni da æe ostvariti isti uspjeh kakvog su ostvarili lani. No, kad u smjesu dodamo malo Ala Jeffersona postaje jasnije zašto je ova ekipa tako opasna. Neki æe analitièari reæi kako je Al samo zamjena za Carlosa Boozera, no to baš i nije toèno. Jefferson je energièniji igraè koji se bolje kreæe, igra nešto bolju obranu i puno je snažniji od Boozera. Njegov paket post up poteza jednako je kvalitetan kao Boozerov, a Jefferson može puno bolje odraditi posao na centarskoj poziciji. Da stvar bude bolja Jefferson æe konaèno dobiti priliku zaigrati za pobjednièku ekipu što bi mu trebalo podiæi moral, a nije na odmet napomenuti kako su prošle dvije godine od operacije koljena, operacije od koje se ljudi potpuno oporavljaju nakon dvije sezone. Kada uzmemo u obzir u kakvom æe sustavu igrati jasno je da bi Jefferson trebao imati genijalnu sezonu. Baš kao i èitava ekipa Jazza.
04. Oklahoma City Thunder
Evo nam i prve ekipe na popisu koja je kadra ubosti 60 pobjeda. Hoæe li se to dogoditi? Èisto sumnjam. Thunder æe i dalje gubiti neke tekme zbog neiskustva i jake konkurencije, no Durant, Westbrook i ekipa bi na kraju sezone trebali uzeti drugo mjesto na Zapadu. Znate zašto, zar ne?
Mislim, Kevin Durant je veæ sad jedan od pet najboljih igraèa u ligi. Njegova najveæa prednost je ta nevjerojatna teènost, brzina kojom se odluèuje koji potez odigrati, preciznost u odigravanju tog poteza i, u konaènici, njegova efikasnost. Durant ne igra na silu ni na snagu, ne igra èak ni na brzinu i okretnost, njegova igra je èisti skill, vještina kakvu dugo nismo vidjeli na košarkaškim terenima. KD je poput uèenika kung fua iz onih starih filmova – nevjerojatno talentiran, skroman i pokoran i spreman raditi iz dana u dan. No, umjesto da gledamo montaže u kojima nosi vjedra s vodom uz tisuæu stepenica, lomi pet cenata debele daske golim rukama ili vježba polukružni uz zadovoljan pogled svog uèitelja, mi gledamo montaže u kojima Durant zabija koš za košem iz svih moguæih pozicija na terenu. Njegova efikasnost i napadaèka sposobnost u potpunosti su stavljene u službu ekipe, i zato ga je takav gušt gledati.
Durant je samo predvodnik trenda u kojeg je ekipa Sonicsa u potpunosti uronjena. Igraèi ove momèadi stasali su zajedno, odgojeni su u istom košarkaškom duhu i dijele istu igraèku filozofiju. Zanimljivo je kako je ekipa puna igraèa koji su stvoreni za soliranje, i kako ti isti igraèi tako rijetko imaju sebiène košarkaške ispade.
Russell Westbrook je vjerojatno prvi igraè koji bi mogao gadno zapizditi stvar. Brz i okretan, Westbrook je kao stvoren da postane još jedan u nizu sebiènih point guardova, da postane strijelac, a ne organizator napada i razigravaè. No, on to nije. Njegova igra je multidimenzionalna. Westbrook zabija puno, no još više asistira, a njegova zabijanja prema košu èešæe rezultiraju dodavanjem prema otvorenom igraèu na trici nego silovanjem polaganja. Westbrook uz to pokazuje nevjerojatnu sposobnost da hvata odbijene lopte u napadu po èemu nevjerojatno podsjeæa na Jasona Kidda ili Rajona Ronda. Kad bi Rondo i Kidd mogli pogoditi šut s više od tri metra udaljenosti.
Treæi igraè koji pogoni Oklahomu je Jeff Green koji je lani imao nešto slabiju godinu što se statistike tièe, no veæ smo rekli kako je statistika nebitna stvar za igraèe Oklahome. Green je all around igraè koji igra tri pozicije, koji rasteže reket dalekometnim šutem što omoguæava Westbrooku i Durantu da se zalijeæu prema košu, koji unatoè nedostatku mase i visine upisuje solidan broj skokova.
Da stvar bude bolja, OKC je krcat solidnim role playerima i starterima. Serge Ibaka ove bi godine mogao napraviti veliki skok, a veæ lani je unosio veliku kolièinu energije u drugu postavu Oklahome. Nenad Krstiæ je i dalje pristojna opcija na centru, a Cole Aldrich donijet æe prijeko potrebnu velièinu i energiju na centarsku poziciju. Eric Maynor dovoljno je sposoban da zamijeni Westbrooka na playu, Morris Peterson može pogoditi tricu, a Nick Collison vam donosi šest dobrih faulova po tekmi.
Još uvijek nije jasno hoæe li se na toj klupi naæi i James Harden, ili æe ove godine startati umjesto Shefoloshe. Mnogim analitièarima cure sline kad shvate da su Sonicsi umjesto Hardena mogli izabrati Tyrekea Evansa ili Stepha Currya, no meni se i dalje èini kako je ovo bio sjajan odabir za OKC buduæi da je pitanje kako bi se silovatelj lopte Evans i èisti šuter poput Currya uklopili u ovu ekipu. Harden ima solidnu all around igru, a kako je lanjska sezona odmicala postajao je samouvjereniji i puno je lakše zabijao u napadu. Thabo Shefolosha æe ipak pronaæi dovoljan broj minuta u ovoj ekipi zahvaljujuæi svojoj nevjerojatnoj obrani po kojoj ga možemo ubrojati meðu pet najboljih perimeter defendera u ligi.
Oklahoma æe ove sezone nedvojbeno razvaljivati u regularnoj sezoni. Talent + skromnost + težak rad + košarkaška inteligencija = puno, puno pobjeda. Na žalost, za plasman u finale OKC bi trebali proæi Lakerse. Siguran sam da mogu zaustaviti Bryanta, no Ibaka, Aldriæ, Krstiæ i Green jednostavno nemaju snage i/ili brzine da zaustave Gasola, Bynuma i Odoma. Doduše, lani bi se ova serija rješavala u sedam utakmica da Pau nije uhvatio onaj pobjednièki skok u šestoj. Doðe li do ovog dvoboja u doigravanju gledat æemo jednu opaku seriju, na radost svih ljudi koji vole košarke.
03. Los Angeles Lakers
Prošle su godine Lakersi pobijedili u 57 utakmica. Užasno jaka Zapadna konferencija, ozljede i Kobeovo igranje s ozljeðenim prstom na šuterskoj ruci stajali su Lakerse sezone ispod 60 pobjeda. Žali li netko od navijaèa zbog toga? Naravno da ne. Ekipa iz Los Angelesa osvojila je prsten unatoèom jednom jako blijedom finalu u kojem se kvalitetna košarka igrala sve skupa kroz tri èetvrtine. No dobro, znamo svi da se rezultati pamte, predstave se brišu, a proizvoðaèi NBA hypea ionako su se pobrinuli da spomenuto oèajno finale podignu u zvijezde i lažiraju povijest. Nije da nismo navikli.
Svejedno, Lakersi su najbolja ekipa lige u zadnje tri godine, toènije od dolaska Paua Gasola, a njegova kombinacija s Bryantom najubojitija je u ligi. Unatoè tome što Lakersi neæe biti prva ekipa u regularnoj sezoni zbog toga što æe se stariji igraèi štedjeti i igrati s ozljedama, sasvim je sigurno da su apsolutni favorit za osvajanje naslova. Lani su u playoffu uglavnom izgledali nezaustavljivo, isto možemo oèekivati i ove godine.
Glavni krivac je, naravno, Kobe Bryant. Èovjek veæ danas spada meðu 15 najboljih igraèa svih vremena, savršeno je svjestan svoje velièine i odluèan je u svom pokušaju da s trona svrgne svog velikog idola Jordana. Bryantu to ne može poæi za rukom ni da osvoji još tri naslova, što je sedma utakmica finala jako dobro pokazala*, no èovjek æe umrijeti pokušavajuæi. Kad igra momèadski Bryanta je užitak gledati jer se radi o igraèu koji na bilo koji naèin može završiti akciju. Bryant ima odlièan pregled igre i zna dodati otvorenom suigraèu, ima jedan – na – jedan sposobnosti završiti akciju kad su drugi zatvoreni, njegov ulaz u reket i dalje je sjajan iako je izgubio prvi korak, a u zadnjih par godina izgradio je prekrasnu post up igru kojom neprestano kažnjava niže i sporije bekove. No, Bryant vjeèno oscilira izmeðu momèadske i sebiène igre, dijelom zbog te svoje opsesije da sam rješava utakmice. Kad igra sebièno igra Lakersa pati, što smo jako dobro vidjeli u periodu izmeðu 2004. i 2008. godine, pa èak i u lanjskoj sezoni. No kad igra zajedno sa suigraèima Lakersi su nezaustavljivi.
*Tih 6 od 24 nitko nikad ne smije zaboraviti. Odlika najveæih igraèa je da podignu kvalitetu svoje igre u doigravanju, naroèito u kljuènim utakmicama. Bryant je u ovoj kategoriji drastièno oscilirao kroz èitavu karijeru i zato nikako ne shvaæam ljude koji ga ubrajaju u top 5 najboljih igraèa ikad. Kao da Jordan, Jabbar, Russell, Bird i Magic nikad nisu igrali košarku.
Sreæom pa LA na rosteru ima igraèe koji mogu podiæi ekipu kad Bryanta ne ide. Pau Gasol bio je nakonzistentiji igraè Lakersa prošle sezone i najbolja druga napadaèka opcija u ligi. Gasol je odradio sjajan posao bilo na èetvorci bilo na centru, a njegova kompletna napadaèka igra u potpunosti je došla do izražaja u doigravanju kada je konstantno kažnjavao nedorasle visoke igraèe Oklahome, Utaha i Phoenixa, a bio je i najbolji igraè Lakersa u odluèujuæoj utakmici finala. Gasol je sjajan igraè koji æe i ove godine biti presudan za juriš Los Angelesa na titulu.
Uz ovaj fantastièan dvojac Lakersi su nakrcani odliènim starterima i role playerima. Bryant i Phil Jackson su u potpunosti smirili Rona Artesta koji svoje ludilo iskazuje iskljuèivo verbalnim putem izvan terena i koji je nekim urnebesnim izjavama konaèno okrenuo mišljenje javnosti koja ga je nakon makljaže u Detroitu prezirala i omalovažavala. Derek Fisher više nije clutch kao nekad, izgubio je korak, no može odraditi solidnu minutažu. Andrew Bynum bio bi zvijezda lige da nije stalno ozljeðen, jer kad je zdrav Lakersima se nitko ne može približiti.
Na klupi sjedi Lamar Odom koji je konstantno u razgovorima za najboljeg šestog igraèa lige, a da stvar bude bolja LAL su se ove sezone doèepali Stevea Blakea koji može odmijeniti Fishera, igrati brz tranzicijski napad i rokati trice iz daljine. Lakersi su u svoje redove dovukli i Matta Barnesa koji æe dodatno ojaèati njihovu obranu na krilnim pozicijama što bi se moglo pokazati presudnim u eventualnim serijama protiv Oklahome, Denvera ili pak Miamija. Shannon Brown æe s klupe pridodati par zakucavanja koja æe podiæi navijaèe na noge, a nekog vraga mogli bi dobiti i od rookieja Derricka Caractera koji ima talenta, ali ima i sjebanu glavu, te od mladog Devina Ebanksa.
Pod generalskom palicom Zen Mastera ova æe ekipa bez ikakvih problema osvojiti prvo mjesto Zapada, no u regularnoj sezoni neæe pokušavati uspostaviti dominaciju, koliko æe pokušavati saèuvati igraèe za playoff. Svi ionako znaju da za Lakerse prava sezona poèinje tek kad sunce ugrije i u ostatku zemlje, a ne samo u Kaliforniji.
02. Orlando Magic
Nabrojite mi igraèe koji vam garantiraju 45 pobjeda u sezoni makar se ostatak ekipe sastojao od èetiri klona Adama Morrisona. Ne da vam se? Divno èudo. Okej, ajmo ovako: LeBron James, Kobe Bryant, Dwyane Wade, Kevin Durant. E da, i Dwight Howard.
Znam, znam, znam, Howard je još uvijek izrazito sirov igraè, naroèito u napadu, no njegova snaga i skoènost mu omoguæavaju da ga konstantno ubrajamo meðu najbolje igraèe lige. U napadu Howard æe izvuæi masu faulova naguravanjem pod košem* i napadanjem obruèa, dok æe u obrani gospodariti reketom, blokirati šuteve i mlatiti protivnièke bekove koji se usude zakoraèiti prema košu. Samom svojom prisutnošæu Howard smanjuje uèinak protivnièkih napada za 10 poena, a njegov ofenzivni skok omoguæuje neprestano rokanje trica pošto Stan Van Gundy jako dobro zna da æe dobar dio tih promašaja završiti u rukama nabildanog Howarda.
*Osim ukoliko se ne radi o lanjskom playoffu u kojem su suci dopuštali protivnièkim igraèima da ga mlate kao boksaèku vreæu zbog èega smo kroz èitavo doigravanje imali priliku uživati u Dwightovim konSTERNiranim facama.
Naravno, njegovih kritièara ima dosta, no zamjerke su uvijek iste. Dwight i dalje voli raspaliti loptu u osmi red gledališta nakon blokade umjesto da je uhvati i proslijedi suigraèima u kontri. U napadu je sirov i nema nikakvu leðnu tehniku. Bar je nije imao ni ove sezone. No, dok su druga djeca provela ljeto igrajuæi se po livadama, kupajuæi se u moru i glumeæi face na televiziju, naš nježni div vruæe je dane provodio u dvorani. Trenirajuæi s Hakeemom Olajuwanom (video). Ukoliko Howard usvoji jednu treæinu onoga što mu je Hakeem pokazao na ovoj snimci èovjek æe postati najubojitiji igraè u èitavoj ligi. Magic možda nije kompletna ekipa, možda imaju jako puno rupa u svojoj igri, no èinjenica je da jedini imaju franchise centra u ligi u kojoj centara nema.
Unatoè njegovom prisustvu Magic neæe napraviti ništa dok ne izmijeni cjelokupan izgled svog rostera. Nekih igraèa se ne mogu riješiti, kao Rasharda Lewisa koji je drugi najplaæeniji igraè lige, a trenutno igra na razini rubnog NBA startera. Za Lewisa još uvijek ima nade ukoliko pronaðe naèina da opet postane multidimenzionalan igraè, a ne samo snajperist koji šutira lopte s poludistance. Za Vincea Cartera pak nema nikakve nade. Vince je gotov, propao je, i njegov bogomdani potencijal zauvijek je baèen u smeæe. Dobri stari Vince je oduvijek bio pièkica, igraè koji je tankirao da bi ga Raptorsi trejdali, igraè koji je padao kao pokošan nakon svakog faula, igraè koji je redovito nestajao u velikim utakmicama. Sreæom pa bi Vince mogao odigrati jako veliku ulogu za Magic ove sezone. Ne, ne mislim igraèki, mislim u trejd pregovorima. Carteru istièe masni ugovor od 17,3 milijuna dolara, ugovor koji æe Orlandu omoguæiti da u svoje redove dovede bar jednog odliènog igaèa s problematiènim ugovorom ili problematiènom situacijom. Chris Paul je svakako njihova omiljena opcija.
To znaèi kako bi se mogli riješiti i Jameera Nelsona. Nelson je do sad upisao nekoliko solidnih sezona, no èovjek i dalje više voli rokati trice nego organizirati napade, što je prava šteta jer bi se Orlando mogao pretvoriti u fantastiènu halfcourt ekipu s nekoliko ubojitih oružja. Na bekovima Orlando može postaviti više izvrsnih spot up šutera; igraèa kao što su Mickael Pietrus i J.J. Reddick. Ode li Carter iz ekipe, Reddick æe konaèno dobiti ulogu kakvu zaslužuje, buduæi da momak može i mora biti NBA starter. Njegov šut je prekrasan, a momak igra puno bolju obranu nego to navijaèi misle.
Unatoè tome što startna postava Magica bez Howarda izgleda blijedo, mora se priznati da je njihova klupa impresivna. Chris Duhon je dobar backup play, Marcin Gortat može odigrati 10 -15 kvalitetnih minuta na centru, Ryan Anderson mogao bi raditi mismatch probleme mnogim timovima na krilu, a Brandon Bass Q-Rich morat æe podiæi razinu igre ukoliko žele vidjeti više NBA minuta.
Howard i društvo æe i ove godine lakoæom uæi u playoff u kojem bi mogli daleko dogurati, naroèito ukoliko nalete na ekipe koje nemaju kvalitetnu centarsku postavu. No njihovi limiti su tako oèiti da æe ih svaka ekipa bez problema iskoristiti. Naravno, ukoliko se Orlando drastièno ne pojaèa do All Star utakmice.
01. Miami Heat
Postoji li video na YouTubeu koji je više gej od ovoga? Not that there’s anything wrong with that.
Zaboli me kita za probleme Heata. Zaboli me za ozlijeðen Millerov prst, zaboli me za nedostatak centra, zaboli me za to što Bosh, LeBron i Wade nisu igrali pet minuta zajedno u predsezoni. Ova je ekipa graðena da u regularnom dijelu pobijedi u 65 tekmi i ukoliko to ne vidite ja vas iskreno žalim. Za boga miloga, James je sam odveo Cavse do 65 pobjeda u trenutku kad su mu najbolji suigraèi bili Varejao, Mo i Ilgauskas. Odveo je Ilgauskasa, Hughesa, Goodena i Snowa do finala lige. Alo! Nema jebene teorije da ova momèad ne rasturi sezonu.
Naravno, to ne znaèi da æe nešto napraviti u playoffu. Miami je prenizak, preslab, neuèinkovit u ofenzivnom i defanzivnom skoku i slabašan u obrani reketa da bi mogao osvojiti pokal ove sezone. Njihova centarska linija sastoji se od Zydrunasa Ilgauskasa èiju je brzinu najlakše mjeriti u metrima na sat, Juwana Howarda koji je bio veteran dok sam ja uèio razlomke u osnovnoj školi i Joela Anthonya koji nikad nije igrao više od 20 minuta po susretu u karijeri.
Nekakav integritet ovoj ekipi davat æe prisustvo Udonisa Haslema, najveæeg radnika u momèadi, tipa koji se lomi za skokove, koji postavlja pickove i udara najbolje protivnièke igraèe, no ni on se ne može mjeriti s igraèima poput Gasola i Howarda. Jednom kad uðu playoff Heat æe ostati šokiran golemom rupom koju ima pod košem.
Da stvar bude gora, njihov najbolji igraè na centarskim pozicijama preferira igru s krila. Chris Bosh je drugi ili treæi najbolji krilni centar u ligi (ovisno jel ubrajate Gasola u centre, Dirk je i dalje najbolji na ovoj poziciji) i smiješno je što su ga ljudi omalovažavali nakon njegovog prelaska u Heat. Tip je do sad igrao za madrfakin Raptorse. Raptorse, ljudi! Nosio je tu ekipu kako je najbolje znao, i nije bio toliko loš kao što ljudi misle. Bosh nije stvoren da bude nositelj ekipe, nego da bude drugi najbolji igraè, èovjek koji æe rastegnuti reket, zabiti kljuène poene i uhvatiti par skokova. To æe fantastièno raditi za Heat, no ta njegova sposobnost postat æe korisna tek kad Miami nabavi pravog centra koji æe moæi pokriti konstantno Boshevo napuštanje reketa.
Mnogi æe reæi kako je nedosatatk pravog playa takoðer veliki problem za Miami, pošto ni Mario Chalmers ni Carlos Arroyo ne ulijevaju previše sigurnosti na toj poziciji. No, taj se nedostatak lako može nadoknaditi guranjem LeBrona na poziciju playa i pomicanjem Mike Millera na mjesto krila. Moram priznati kako mi se od petorke James – Wade – Miller – Haslem – Bosh gaæe pretvaraju u šator od uzbuðenja, naroèito kad uzmemo u obzir da od Magica nismo imali ovakav tip playa kakvog može igrati LeBron. Naravno, to ne znaèi da ga i dalje ne prezirem zbog naèina na koji je napustio Cleveland, no èak ni taj njegov odvratan potez ne može umanjiti èinjenicu da se radi o najboljem i najkompletnijem igraèu lige, tipu koji je spreman ove godine upisati triple double u svoju statistièku rubriku do kraja sezone. Hoæete reæi da je nemoguæe da na kraju ima 24 – 10 – 11 prosjek? U ekipi s Wadeom, Millerom i Boshem kao egzekutorima njegovih savršenih dodavanja? Pliz.
Naravno, da bi to ostvario James mora prepustiti mjesto glavnog strijelca Dwyanu Wadeu. Kako se sad èini to æe napraviti bez prigovora. James je odluèan da: a) spere sa svog imena titulu sebiènjaka, titulu kakvu ionako nije stekao na parketu gdje je uvijek pokušavao igrati timsku košarku, koliko god mu je to kretenski anti-sustav Mikea Browna onemoguæavao i b) opet stvori onaj osjeæaj kakvog je imao dok je s prijateljima igrao basket u srednjoj školi.
Wade æe takoðer imati izbor – ili može kukati jer æe veæinu vremena igrati bez lopte, ili može uživati u laganim poenima nakon Jamesovih dodavanja. Èinjenica je da su i jedan i drugi igraè do sada uglavnom igrali s loptom u rukama, pa bi privikavanje na drugaèiji sustav moglo izazvati trzavice u ekipi. Sreæom pa je tu iskusni Erik Spoelstra da riješi stvar i… Ahhahahhaahahahah! Ajoj. Da…
Nego, slažemo li se onda? Miami razvaljuje u regularnoj, ispada u polufinalu Istoka, nabavlja dobrog obrambenog centra za mid – level opciju naredne sezone, a zbog slabog playoffa degradira Spoelstru i na mjesto glavnog trenera postavlja uvijek prijaznog i simpatiènog Pata Rileya. Heat osvajaju tri naslova za redom. NBA – where manipulation happens.
E, sad æemo nabrzaka sažeti stvari. Dakle, ovako bi trebao izgledati NBA poredak:
ISTOK
01. Miami Heat 66 – 16
02. Orlando Magic 61 – 21
03. Chicago Bulls 52 – 30
04. Boston Celtics 52 -30
05. Atlanta Hawks 47 – 35
06. New York Knicks 40 – 42
07. Charlotte Bobcats 40 – 42
08. Milwaukee Bucks 40 – 42
09. Philadelphia 76ers 38 – 44
10. New Jerseya Nets 33 – 49
11. Washington Wizards 26 – 56
12. Detroit Pistons 21 – 61
13. Cleveland Cavaliers 19 – 63
14. Indiana Pacers 17 – 65
15. Toronto Raptors 11 – 71
ZAPAD
01. LA Lakers 60 – 22
02. Oklahoma City Thunder 59 – 23
03. Utah Jazz 57 – 25
04. Dallas Mavericks 54 – 28
05. Portland Trail Blazers 51 – 31
06. San Antonio Spurs 51 – 31
07. LA Clippers 46 – 36
08. Houston Rockets 45 – 37
09. Denver Nuggets 45 – 37
10. New Orleans Hornets 43 – 39
11. Memphis Grizzlies 41 – 41
12. Golden State Warriors 34 – 48
13. Phoenix Suns 33 – 49
14. Sacramento Kings 31 -51
15. Minnestota Timberwolves 17 – 65
Nagrade:
Strijelac: Kevin Durant, Skakaè: Kevin Love, Asistent: Chris Paul
Manager godine: Pat Riley (MIA) – èovjek je složio ekipu Heata, iako za to nije ni kriv ni dužan. Vjerni pratitelji: John Paxson (CHI), Neil Olshey (LAC)
Trener godine: Jerry Sloan – Utah æe biti jako dobra ove godine, a HOF trener još nije dobio ovu nagradu. Vjerni pratitelji: Phil Jackson (LAL), Scott Brooks (OKC)
Najveæi napredak: Kevin Love (MIN) – èovjek neæe znatno poboljšati igru, ali æe razvaliti dosadašnju statisiku. Double double mašina koja može predvoditi ligu po broju skokova. Vjerni pratitelji: Nicolas Batum (POR), Darren Collison (IND)
Rookie godine: Blake Griffin – momak je zvijer i samo æe ga obnavljanje ozljede koštati trofeja. Vjerni pratitelji: DeMarcus Cousins (SAC), John Wall (WAS)
Šesti èovjek: Rodrigue Beaubois (DAL) – Francuz je dovoljno dobar da bude starter u dobrom dijelu ekipa, a polagano propadanje Jasona Kidda znaèit æe i veæu minutažu. Vjerni pratitelji: Jamal Crawford (ATL), Kyle Korver (CHI)
Obrambeni igraè: Dwight Howard – treba li uopæe objašnjavati zašto? Vjerni pratitelji: Josh Smith (ATL), Joakim Noah (CHI)
MVP: Kevin Durant (OKC) – odlaskom LeBrona u ekipu koja æe smanjiti njegovu važnost Durant je jedini favorit u ovoj utrci. Vjerni pratitelji: Dwight Howard (ORL), LeBron James (MIA)
Sezona poèinje kroz nekoliko sati. Jeste li spremni? Veselite li se? Da? Odlièno. U nadi da æu poveæati vaše veselje predlažem nagradnu igru. Rangirajte NBA ekipe od prvog do posljednjeg mjesta po broju pobjeda koje mislite da æe ostvariti u regularnoj sezoni. Osoba koja ostvari najviše pogodaka prema službenoj ljestvici na kraju sezone dobit æe jedan lijep DVD na dar. Svoja predviðanja šaljite na mejl do kraja ovog tjedna, uz naznaku za nagradnu igru. Možete se javiti i na fejs. Pozdrav!