Dva tjedna prije kraja regularne sezone uvijek je pravo vrijeme da analiziramo koji su od kandidata za naslov prvaka dobro tempirali formu i neposredno prije doigravanja rasturaju sve pred sobom, a koji su se pomalo ispuhali kako se sezona primièe kraju. Èini se da je svaka od vrhunskih NBA momèadi odluèila doèekati playoff u razlièitim raspoloženjima.
Imate Lakerse, koji trenutno igraju najbolju košarku u Americi, s tko-zna-koji-put ponovno pomlaðenim Kobeom Bryantom na èelu. Stari lisac Phil Jackson na klupi se pobrinuo da njegova momèad ima najbolji score nakon All-Star vikenda i nije mogao poželjeti bolji trenutak za ovako dobre igre. S trenutnim rasporedom snaga u ligi Lakersi izgledaju kao momèad koja bi moga donijeti svom strategu prsten broj 12. Na omjeru 53-20, èak se ni nemoguæa misija stizanja konkurenata iz San Antonia više ne èini toliki science-fiction za momèad Jezerèana. Kada veæ spominjem Spurse, treba reæi da oni u zadnje vrijeme igraju jako loše, do juèer nedodirljiva ekipa izgubila je èetiri zaredom. Kao opravdanje može im poslužiti èinjenica da su im upravo ozlijeðena èak èetiri startera, i za Popovichevu je momèad u ovom trenutku najvažnije da se uspiju zakrpati do doigravanja, pa makar po cijenu gubitka startne jedinice. Jer, što vam vrijedi i omjer od 82-0, ako doèekate postsezonu s pola igraèa odjevenih kao da idu na poslovnu veèeru, a ne košarkašku utakmicu? Najveæa ironija kod Spursa je u tome da se Tim Duncan ozlijedio baš kad ga je coach Popovich poèeo štediti, odnosno nakon što je namjerno pauzirao jednu utakmicu.
Iza leða dviju vodeæih momèadi Zapada momci iz Dallasa veæ strpljivo pušu nekoliko tjedana. Mavericksi ne igraju nešto posebno dobro u zadnje vrijeme, ali ne igraju ni loše. Najuzbudljivija èinjenica vezana uz Cubanove plaæenike ovih dana su 74 uzastopna pogoðena slobodna bacanja Dirka Nowitzkog, koji sada veæ u poznijim igraèkim godinama ne pokazuje nikakve znakove usporavanja. Navijaèi se samo nadaju da ovaj pokušaj dostizanja rekorda Michaela Williamsa (97 slobodnjaka zaredom) neæe ostati highlight sezone Mavericksa. Kvartet title contendera sa Zapada zatvara možda i najuzbudljivija momèad lige – OKC Thunder. Ovo je mlada i užasno talentirana ekipa koja uz starije kolege iz Los Angelesa trenutno igra najbolju košarku u NBA. Samo jedan poraz u posljednjih deset utakmica, uz izvrsno uklopljenog Kendricka Perkinsa u momèadsku slagalicu, daje za pravo Kevinu Durantu i Russellu Westbrooku da se nadaju kako bi ovo mogla biti njihova godina.
Na Istoku je otprilike slièna situacija. Postoje èetiri momèadi koje s veæim ili manjim šansama pretendiraju na trofej Larrya O’Briena, od kojih jedna igra katastrofalno loše. Ali o Celitcsima æu nešto kasnije. Prvenstvo u bilo kojim razgovorima o najboljim momèadima Istoka zauzimaju Bullsi. Èudesna ekipa Derricka Rosea još uvijek ne posustaje (iako im zadnji poraz od Phillyja nije trebao), i nastavlja živjeti svoj san o najboljem omjeru u vlastitoj konferenciji. Sve lijepo što sam želio reæi o njima napisao sam ovdje prije dva tjedna, a sada æu samo spomenuti kako mi je drago da æe Chicago (valjda) doèekati playoff s cijelim rosterom na raspolaganju i bit æe ih zanimljivo gledati na djelu u utakmicama kada je sve na kocki. Jedini zadatak koji im preostaje u iduæa dva tjedna je odbiti sve napade s Floride. Miami Heat je opet ušao u jedan od onih perioda kada momèad izgleda nepobjedivo, koji obièno slijede nakon perioda u kojima izgledaju poprilièno mlitavo i izgube èetiri zaredom ili tako nešto. Kako bilo, LeBron i kompanija, s pet pobjeda u nizu i relativno laganim rasporedom do kraja, predstavljaju realnu prijetnju za Bullse. Što æe se s Miamijem dogaðati u drugoj polovici travnja i u svibnju je pitanje za milijun dolara. Od momèadi koja je tokom sezone pokazala kilometarske oscilacije u formi, koja je odigrala neke predstave za pamæenje i neke neobjašnjivo loše partije, zaista ništa ne možemo sa sigurnošæu oèekivati.
S druge strane, veæina navijaèa zna što može oèekivati od Boston Celticsa. Prièa nam je veæ svima poznata. Kelti æe uæi u postsezonu s ciljem osvajanja naslova i ostavit æe srce i još pokoji dio tijela na parketu da to i ostvare. Ne sumnjamo da æe odigrati nekoliko serija za pamæenje, sve odreda u šest ili sedam utakmica, opravdati æe svoj kredibilitet ratnièke momèadi i nikada se neæe predati, pa dokle stignu… Ali ako nastave igrati kako igraju sada, neæe stiæi dalje od prvog kruga. Kvaliteta igre Celticsa je na nivou one Spursa, samo što Boston nema opravdanja jer ima kompletnu momèad na parketu. Ne treba biti odveæ pametan da se zakljuèi kako su stvari krenule nizbrdo od, sada veæ famoznog, Perkinsovog tradea. Mnogi od nas su odmah rekli da taj deal nikako ne može biti dobar za momèad iz Bostona, a gola statistika je ono što potvrðuje te zle slutnje. Celticsi su nakon the tradea ostvarili omjer 10-8, u odnosu na 41-14 prije toga. Ipak, stvari su se malo izokrenule od onoga što je veæina nas predviðala. Boston je nakon što se odrekao Kendricka ostao jednako dobra obrambena momèad, što i nije bilo tako neoèekivano s obzirom da je ovaj propustio veæi dio sezone, ali je iz nekog nepoznatog razloga postao dramatièno lošiji u napadu. Podatak je još manje objašnjiv ako znamo da su oba došljaka, Jeff Green i Nenad Krstiæ, izrazito ofenzivno orijentirani igraèi. Nameæe se samo jedan zakljuèak – momèad s najboljom kemijom u ligi je kemiju oèito izgubila, a koliko æe Docu Riversu trebati da je ponovno pronaðe vjerojatno ne zna ni on sam.
Ono što može utješiti navijaèe najtrofejnijeg kluba u povijesti je podatak da ova momèad Bostona uvijek igra lošije u drugom dijelu regularne sezone, iz samo njima poznatih razloga. I što je još važnije, da to najèešæe nema nikakva utjecaja na njihovu igru u doigravanju. Ali ako s kompletnim rosterom na parketu jedva svladaš Timberwolvse bez Kevina Lovea, teško ti je povjerovati da samo spavaš zimski san prije playoffa… Isto kao što je teško povjerovati da bi Orlando Magic mogao zaigrati u velikom finalu, ali to nije razlog da ih se kao èetvrtu momèad Istoka ne spomene u ovom tekstu. Cijelu sezonu igraju u ritmu toplo-hladno, nešto kao i njihovi susjedi iz Miamija, s tim da kod njih topla razdoblja traju nešto kraæe. Da nema životinje od Dwighta Howarda, Orlando bismo po svoj prilici spominjali u kontekstu deset najgorih momèadi lige, ali ovako s pet pobjeda za redom Magic brusi formu prije najvažnijeg dijela sezone i ne treba ih unaprijed otpisati. Iako im trenutna ozljeda Jameera Nelsona sigurno neæe pomoæi, prvi krug playoffa æe valjda proæi, jer je u Atlanti kriza k’o i u našoj državi, ali za sve dalje od toga æe trebati puno sreæe da se ponovi sezona iz snova otprije dvije godine.
Na kraju mogu reæi samo da sve ovo gore napisano ne mora znaèiti apsolutno ništa. Forma vaše momèadi, bila ona u uzlaznoj ili silaznoj putanji neposredno prije doigravanja, ne mora automatski odrediti uspjeh te iste momèadi u onim utakmicama koje se igraju zapravo. Povijest je pokazala, i to više puta, da se do naslova može doæi i kroz osrednju igru u regularnoj sezoni. Kada doðe proljeæe u NBA ligi, kljuèna rijeè u glavi svakog trenera je tajming. Koji æe od njih najbolje tempirati formu vlastite momèadi za onih dvadesetak utakmica u doigravanju taj æe i ponijeti kuæi zlatni prsten. Jackson ili Thibodeau se samo trebaju potruditi da im momèadi produže ovu pozitivnu seriju što više, a Rivers ili Popovich moraju pronaæi prostora da podignu svoje ekipe u ovo malo vremena koliko im je preostalo. Volio bih znati koji æe se od njih veseliti u lipnju, jer bih onda digao lijepu cifru na kladionici, a ovako æu samo uživati u fenomenalnom doigravanju koje nas èeka.