X`s and O`s ovaj su tjedan posvećeni dvjema utakmicama koje su odigrane u utorak, a na kojima se imalo što vidjeti. Cavsi i Raptorsi igrali su derbi susret na Istoku u kojemu su šampioni potvrdili svoju kvalitetu i drugi put u sezoni pobijedili Raptorse koji bi i ove sezone trebali biti prvi izazivači. Na zapadnoj obali igrao se interesantan dvoboj između dviju ekipa kojima rezultat barem ove sezone nije u prvom planu. Radi se o Lakersima i Netsima koji su lišeni rezultatskih imperativa odigrali zabavnu utakmicu, bez previše taktičkog nadmudrivanja između dva rookie trenera. I Luke Walton i Kenny Atkinson na početku sezone isplivali su kao dva nova sjajna trenerska imena koja imaju svijetlu budućnost u ovoj ligi, i obojica su iz svojih ekipa izvukli maksimum na početku sezone. Sve ovo zajedno zvuči kao dobra pozivnica da upalim utakmice i zapišem dojmove.
Cavs-Raptors
Obje ekipe počele su utakmicu s po jednom izmjenom u startnoj petorci. Raptorsi su bili bez DeMarrea Carrolla kojeg je mijenjao Norman Powell, dok su Cavsi igrali bez J.R. Smitha umjesto kojeg je igrao Richard Jefferson. Prvi rezultat koji je trebalo notirati je 11:4 za Toronto koji bolje otvara utakmicu i to naravno preko DeMara DeRozana koji šalje još jednu potvrdu da igra u životnoj formi.
Tema kolumne nije DeMar pa se neću previše zadržavati na njemu ali vrijedi istaknuti kako se njegovom učinku u dosadašnjem dijelu sezone nema što prigovoriti. Trpao je više od 30 poena protiv elitnih obrana na početku sezone kao što su Oklahoma, Detroit, Charlottea i Miami, imao je neugodne matchupove protiv solidnih i odličnih defendera na perimetru: Justise Winslow, Andre Roberson, Kentavious Caldwell-Pope ili Nicolas Batum. Njegove brojke govore za sebe: potrošnja napada i usage rate od 37%, true shooting od 58% te PER 30 neke su svemirske razine i brojke kojima se mogu podičiti samo najveći igrači koji su igrali košarku. Kao i većina drugih koji su se na neki način bavili DeRozanom s početka ove sezone mislim da su brojke neodržive i da će DeMar pasti i vratiti se u nekakvu normalu kada se obrane naviknu na njegove tendencije u igri i dosjete se načina kako ga braniti. Ne radi se o ničem revolucionarnom, niti promjeni paradigme u kontekstu mid rangea, niti je jedan igrač u 28. godini života postao nezadrživa sila. Ne, očito se radi o sazrijevanju igrača koji će i dalje biti dobar strijelac kada se „ohladi“ i padne ispod Curry-Harden razine. Protiv Cavsa je imao povoljan matchup jer ga nije pazio LeBron James nego Jefferson. James ima poštedu u regularnoj sezoni i Tyron Lue ga ne gnjavi čuvanjem najboljih strijelaca protivnika na perimetru već tu ulogu imaju Jefferson, Iman Shumpert i Smith, ovisno tko je uz njega na parketu. DeRozan je odlično koristio screenove visokih igrača Raptorsa, bježao Jeffersonu i dizao se na šut s poludistance ili kraće distance kao što možemo vidjeti u sljedećem primjeru:
Eto ga! Prvi samostalni X`s and O`s video. Spontani aplauz molim… Hvala, hvala. Nije idealno jer lagga ali potrudit ćemo se i to riješiti do sljedećeg puta.
Drugi način kako su gosti dolazili do poena bilo je kroz klasični pick and roll Kylea Lowryja i jednog visokog igrača Raptorsa. Cavaliersi su svoje akcije usmjerili na Kevina Lovea na perimetru ili kroz post, i Kyrieja Irvinga u solo akcijama što u uvodu nije prolazilo najbolje. James je bio relativno rezerviran što je pomalo iznenađujuće s obzirom da je na njega pazio Powell koji je niži 10 cm i lakši 16 kg. James se samo jednom u prvih 5 minuta utakmice spustio na niski post i lakoćom riješio Powella, te iznudio bacanja. Malo manje nas ovo iznenađuje ako gledamo utakmice Cavaliersa i pogledamo individualne brojke od ove sezone, koje nam potvrđuju da se James odlučio malo odmarati a na Irvinga i Lovea prebaciti veći teret. Dok ne dođe playoff. Lani je James trošio 31% svih napada Clevelanda kada bi bio na parketu, Irving 29%, a Love 23%. U trećoj zajedničkoj sezoni ovog trojca stvari su konačno sjele na svoje mjesto. Primjećujete li kako više nema priča kako je Love zapostavljen, Irving ne dodaje loptu i tako to? Ovo je sada dobro uštimani i podmazan stroj koji melje čak i uz manji Jamesov doprinos. U ovoj sezoni trenutno Irving troši najviše napada Cavsa kada je na parketu – 30%, James je na 28 a Kevin Love na 27% usage ratea (usage rate odnosno potrošnju napada ne čine samo šutevi nego i prekršaji u napadu i izgubljene lopte).
Da se razumijemo, James je i dalje mozak igre Cavsa i glavni ideolog ali recimo da se ove sezone više bavi kreacijom za druge a malo manje misli na svoje scoring brojke. Zapravo, tek sam jučer osvijestio u svojoj glavi jednu stvar. James ove sezone bilježi brojke od 23 poena, 8,9 skokova i 9,6 asistencija. Čini mi se da nitko nije dovoljno svjestan ovoga. Russellu Westbrooku i Jamesu Hardenu se pjesmice pjevaju i pišu eulogije zbog njihovih prosjeka dok Jamesa shvaćamo poprilično olako. Pitajte ljude oko sebe tko je trenutno MVP NBA lige. Dobit ćete Hardena, Westbrooka, Curryja, Blakea Griffina pa tek onda možda Jamesa iako čovjek pleše na granici triple doublea, njegova ekipa je i ove sezone uvjerljivo najbolja na Istoku a nitko toga nije svjestan.
Da se vratimo na utakmicu. Za DeRozana Cavsi na startu nemaju rješenje, ali problem je i što im timska obrana ne funkcionira u bilo kojem aspektu. Kasne na pomaganja, loše rotiraju, nema intenziteta, a možda najviše u oči upada užasna tranzicijska obrana i previše izgubljenih lopti. Cavaliersi su primili 25 poena iz tranzicije, izgubili čak 17 lopti i nakon toga dobili 26 poena. Evo jednog primjera lijenog povratka u obranu Lovea:
Love je nakon promašenog šuta iz kornera odlučio penzionerski se vratiti u obranu dok u desnom gornjem kutu možete vidjeti Pascala Siakama koji punim sprintom ide u kontru koju na kraju i realizira.
Cavsi priključak hvataju na 17:17 kada su podignuli obrambeni intenzitet prilikom čega DeRozana i Lowryja udvajaju na picku ili šalju pomoć Jeffersonu kada ga DeRozan ima na pladnju u izolaciji ili na niskom bloku. U napadu su James i Irving odradili svoje, prvi ulazima, drugi šutom s distance i skokom u napadu (!). Raptorsi se pokušavaju prilagoditi pa odustaju od pick igre i izolacija preko DeRozana nego kada je Patrick Patterson ušao u igru pokušavaju vrtjeti horns setove i igrati malo kroz visoke igrače čekajući šanse da se DeRozan, Lowry ili Terrence Ross otvore kroz blokove ili handoff. Problem je što ni ta taktika ne prolazi a Cavsi nakon prve četvrtine imaju 30:25 vodstvo do kojeg su došli pred kraj četvrtine kada se Irving potpuno razigrao dok je James na odmoru i izvrsno razigrao ekipu: pronašao Mikea Dunleavyja na ziceru u korner trici, namjestio zicer i Tristanu Thompsonu nakon picka, a mogao je imati još koju asistenciju na kontu da je Love realizirao barem jedan od 3 pokušaja za tricu u prvoj četvrtini.
Druga četvrtina počinje dvobojem rezervnih igrača uz ponekog startera. Cavaliersi uz Jamesa, Shumperta i Dunleavyja imaju Jordana McRaea i Channinga Fryea u petorci dok Dwane Casey poseže za uigranom postavom koja je lani dominirala i bila jedna od boljih rezervnih postava u ligi: Lowry, Ross, Patterson, Corey Joseph, Lucas Nogueira (umjesto njega je lani bio Bismack Biyombo). Odmah na startu četvrtine vidjelo se da će Noguiera teško odraditi posao kao što je to mogao Biyombo lani protiv Cavsa u doigravanju. Mladi tanašni Brazilac je u dvije minute skupio tri prekršaja, nastradao od Jamesa na ulazu i zakasnio izaći na Fryea. Bebe se nedavno iskazao u utakmici protiv Knicksa gdje je vrlo dobro držao zadnju liniju, skupio skokove i bio uključen u pick and roll. Međutim, protiv napadačke mašinerije Cavsa nije imao šanse. Oni nemaju problem s manjkom šutera i spacingom kao Knicksi već protiv njih moraš znati kako braniti igrača ali i prostor, budući da si ostavljen na cjedilu jer svaki od njihovih 5 igrača može zabiti tricu. Pokrivati Fryea na 7 metara od obruča a istovremeno i braniti obruč teško mogu i puno kvalitetniji igrači od Bebea.
Uhvatio sam neke njegove pogreške:
Nogueira izlazi iz igre a Casey vraća Siakama koji se bolje prilagodio postavkama na terenu ali ni on nije imao šanse protiv postave koja ima Jamesa na 4 i Fryea na 5. Ova postava je apsolutni missmatch za vjerojatno sve obrane u ligi, posebno rezervne petorke. Kako ćeš oduzeti Jamesu najjače oružje – ulaz – ako ti centar mora izlaziti na perimetar i pokrivati Fryea umjesto obruč? Toronto se ovo pitao cijelu večer i nisu pronašli odgovor. Valanciunas nije rješenje jer je prespor i potreban za hrvanje protiv Thompsona kada je ovaj u igri. Siakam i Nogueira nisu imali šanse jer su neiskusni i vjerojatno nedovoljno kvalitetni da to odrade. Jedno rješenje koje se nameće je visokog igrača, koji bi nominalno trebao braniti Fryea (recimo Valanciunas ili Nogueira), zadužiti da brani najlošijeg šutera Cavsa na parketu. To bi onda trebali biti Shumpert ili McRae. Na njihovom šutu riskirati kako bi centar bio bliže obruču a da Fryea čuva niži igrač koji može ostajati uz njega, ne nužno centar.
Casey je imao petorku na tom tragu. Iz igre je izbacio Pattersona, Siakama i Josepha, a ubacio Powella, DeRozana i Valanciunasa kako bi se prilagodio nižoj postavi Clevelanda. Ova postava je počela više preuzimati u obrani a u napadu su prodisali serijom trica, dvije Rossove i jedan Lowryjeva i tako skresali zaostatak na samo -3. Sada je na Lueu da povuče potez a on odgovara novim odmorom za Jamesa i Fryea a vraćaju se Love, Irving, Jefferson i Thompson uz Shumperta. Domaćini odmah kreću u korištenje missmatcha jer imaju prednost u visini pa Powell pokušavajući čuvati Lovea u postu zarađuje dvije osobne pogreške. U igri je opet visoka postava Toronta jer je na parketu Patterson. Nakon samo 3 minute nezadovoljan Irvingom Lue ga povlači iz igre i uvodi Dunleavyja. Shumpert je sada najbolji kreator na perimetru a to zvuči jako loše. Međutim, Shumpert s dvije odlične asistencije radi dobar posao, a priključio mu se i Love s 10 poena pa Cavsi imaju vodstvo od 4 razlike na poluvremenu.
U trećoj četvrtini ne događa se ništa pretjerano vrijedno moje pažnje. DeRozan sada već izgleda kao obični smrtnik a ne Michael Jordan. Potrošio je 12 lopti (kompletna momčad Toronta je imala 25 šuteva u trećoj) realizirao samo 4, nije uhvatio asistenciju. Na drugoj strani mu James drži lekciju s 10 poena na samo 5 potrošenih lopti uz 4 asistencije. U ovom periodu istaknuo bih možda još samo DeRozanovu kurcobolju u obrani kada je ostao protiv LeBrona:
Četvrta je zato uzbudljiva. Čim se Nogueira vratio na teren mora biti tako. Odmah velika pogreška ostavljanja Fryea na trici, ničim izazvan.
Međutim, raspoloženom Fryeu odlučio se suprotstaviti Lowry koji uzima stvari u svoje ruke te napadanjem obruča i pogađanjem trica dovodi Raptorse čak u vodstvo. Pomogao mu je i Ross tricama i njih dvojica čini se rade preokret posebno zato što klupa Cavsa ovaj put nije raspoložena kao u drugoj četvrtini. Lue vraća Irvinga i Lovea ali na 5 minuta do kraja Raptorsi imaju 107:101 vodstvo i to bez DeRozana koji je na klupi. Casey je čini se pronašao dobitnu postavu s Lowryjem, Rossom, Powellom, Pattersonom i Valanciunasom. Koja izgleda odlično sve dok se nije razmahao Kyrie Irving uz pomoć Fryea i Jamesa.
Prvo malo nesporazuma u obrani Raptorsa:
Slaba komunikacija Raptorsa u obrani gdje Lowry i Powell nisu dogovorili preuzimaju li pick Irvinga i Jamesa ili ne. Na kraju ipak preuzimaju ali Powell se jedva stiže vratiti do Kyrieja, ovaj ga diže na fintu, ulazi pod obruč i lagano polaže. Ross koji čuva igrača u lijevom korneru uopće ne dolazi u pomoć. Valanciunas je naravno na Channingu Fryeu.
Raptorsi i dalje vode ali Cavsi nižu odlične akcije jednu za drugom:
James, Irving i Love u istoj akciji. To može završiti kobno po suparnika na 100 načina. Ali akcija je u biti jednostavna. James je s loptom, Irving i Love su kao screeneri, samo što u momentu kada James krene s loptom u akciju Love radi backscreen Irvingu, usporava Lowryja, Patterson ne kuži, a od užasnog obrambenog igrača kakav je DeRozan i ne možeš očekivati da kao zadnji čovjek obrane malo više oteža život Irvingu koji je na šetnji do obruča. Valanciunas je… znate već gdje.
Irving je uvezao 7 poena u nizu i napravo potpuni preokret, Frye je u četvrtoj ubacio 13 od svojih 21 dok je James podijelio 6 asista. Što je najbolje od svega na minutu i 18 do kraja Raptorsi su još u igri samo DeRozan promašuje jedno slobodno bacanje i gosti vode samo 1 razlike a na drugoj strani Frye pogađa odlučujuću tricu, a ja želim pokazati još jednu izvrsnu akciju Cavsa koju je nacrtao Lue.
Prvo je trica Fryea, a drugo je ATO (after timeout) akcija Cavaliersa, specijal koji je opet uključio Irvinga, Jamesa i Lovea. James opet prima loptu a ovaj put su Irivng i Love na laktovima. James prosljeđuje loptu Loveu, koristi Irvingov screen za separaciju od svog čuvara, Loveovo dodavanje je izvrsno i James lagano polaže. U slučaju da su Raptorsi bolje preuzeli i branili Jamesa, Irving je imao jako puno prostora na trici. Da je došla pomoć iz kornera prema obruču, James je mogao proslijediti loptu Fryeu na trici u tom korneru. Izvrsna akcija, odlična utakmica.
Lakers-Nets
Na utakmici u Los Angelesu nismo mogli vidjeti kako će jedna ekipa pokušati iskoristiti ili neutralizirati missmatch kao što je to bio slučaj s Fryeom na prethodnoj utakmici (iako Brook Lopez sve više ide u tom smjeru), nije bilo ni previše obrambenih i napadačkih prilagodbi protivniku ali su ljubitelji košarke na poen viška došli na svoje. Kao što sam rekao obje ekipe su dobro vođene i igraju modernu košarku utemeljenu na tempu, spacingu, tricama i kretanju lopte i igrača. Lakersi su nam zanimljivi zbog mlade jezgre krcate potencijalom i zbog novog sistema kojeg je Walton instalirao a koji je vidno pod utjecajem Warriorsa gdje je bio pomoćnik. Netsi su lani bili možda i najotužnija ekipa lige, bliža budućnost im nije tako svijetla kao Lakersima zbog dobro poznatih razloga s draft pickovima, ali nova uprava i novi trener pokazuju u prvoj zajedničkoj sezoni da će proces oporavka Netsa možda biti i brži od očekivanog.
Budući da je kolega Dakić nedavno u svojoj kolumni odlično predstavio ovogodišnje Lakerse kroz digresije ću se malo manje zadržavati na njima, a malo više pozornosti posvetiti Netsima.
Uvodne minute utakmice pripale su Lakersima, uglavnom zato jer D`Angelo Russell ne može promašiti tricu i pogađa ih u serijama (ne znam je li zato što je lijevak ili zato što se jedva odvoji od parketa ali svaki njegov šut za tricu meni izgleda kao avantura koja neće dobro završiti. Srećom za Lakerse samo „izgleda“). Prvu četvrtinu završio je sa 17 poena, trica 5/6, i dosta kvalitetnom suradnjom s visokim igračima kroz pick and roll, prvenstveno Juliusom Randleom i Timofeyem Mozgovim.
Srećom i Netsi imaju svog čovjeka koji je donekle uspio poništiti Russellovu kanonadu. Lopez zadaje dosta problema Mozgovu iako je za 13 poena morao potrošiti 11 lopti. Ali na ovom slabašnom rosteru Netsa netko mora potrošiti lopte, a Brook se iskazao u tom dijelu igre na početku sezone. Troši kao prva napadačka opcija više od 30% napada Netsa i efikasan je u toj roli. Novost je da šutira trice. Ovo je Atkinson sa sobom donio iz Atlante gdje je bio pomoćnik Mikeu Budenholzeru i gdje je Al Horford lani šutnuo 256 trica, a prije toga u 7 godina karijere samo 65. Atkinson je Budenholzerov učenik, ali i D`Antonijev. Oba trenera smatraju da igra kroz low post preko dominantnog centra strijelca ne može nositi jedan napad i da takav stil napadačke igre samo narušava ritam napadu općenito i ostaloj četvorici igrača. Brojke i analitika su to kroz godine potvrdile, o čemu sam jednom pisao. Zato je Atkinson odlučio Lopeza više uključiti u razigravanje i šutiranje trica jer ima taj range u ruci. Trenutno tricu pogađa s 33% uspjeha, što je odlično za centra i na dobrom je putu da ga obrane počnu još više respektirati, što će osigurati više prostora njegovim suigračima za napadanje obruča. Vidjeli smo kako to izgleda na slučaju Fryea i koliko ostatak Cavs družine ima prostora za igru kada Channing visi u korneru ili negdje drugo na trici.
Ovdje ga možemo vidjeti kako pogađa tricu u šestoj sekundi napada. Jako puno je ovakvih situacija na utakmicama Netsa gdje Lopez dolazi u napad, postavlja blok svom suigraču s loptom, odigravaju pick and pop u 6. sekundi napada i Lopez poteže tricu. Mozgov kasni, ali ne zato jer je dekoncentriran nego zato što nije još naviknuo na činjenicu da sve više centara u ligi šutira trice.
Lopez i kada dobije loptu u post ima opcije: finiširati, tražiti cutera, ili šutera na perimetru. U ovom slučaju pronašao je Trevora Bookera koji juriša na obruč. U ranijim godinama, Lopez bi dobio loptu u post samo s mišlju kako zabiti. Sada, zahvaljujući idejama kreativnijeg trenera i kretanjima igrača Lopez je postao triple-threat opasnost.
Iako je Booker sjajno finiširao ovdje možemo vidjeti i Randleove blokerske limite zbog prekratkog raspona ruku.
Da bi malo zaustavili Russella koji im je zabio kada se sjetio a koji igra primarnog kreatora za Lakerse Netsi su ga odlučili udvajati na picku iz čega se rađaju ovakve situacije:
Russell i Randle su u akciji 2 na 2, izgleda kao da će Randle postaviti čvrsti screen međutim on slipa bez da je postavio blok. Netsi udvajaju Russella što ostavlja Randleu šansu da kreira, pronalazi Luola Denga u korneru koji ipak promašuje. Ali nema veze ideja je dobra. Iste stvari vrte Curry i Green. Ball handler (Curry, Russell) je odličan šuter kojeg moraš udvajati, visoki igrač (Green, Randle) je odličan dodavač. Nastradao si koji god tip obrane picka odabereš, jer ako ne udvajaš dobit ćeš tricu, ako udvajaš obranu ostavljaš da se brani 3 na 4.
Lakersi su držali utakmicu pod kontrolom sve dok klupe krajem prve četvrtine nisu odmjerile snagu. Začudo, ona tanja Netsa, odnijela je pobjedu i serijom 10:0 na kraju četvrtine donijela vodstvo Netsima 29:27 na kraju prve. U zadnjim sekundama mogli smo vidjeti još jednu zanimljivu akciju Netsa i kretanje igrača, ovaj put centara Bookera i Luisa Scole koji izmjenjuju mjesta i rade konfuziju obrani Lakersa:
A kad sam već kod Bookera vrijeme je za malo pohvale Seanu Marksu, GM-u Netsa, i opet Atkinsonu zbog slaganja momčadi u dobar sistem. Netsi nisu povukli briljantne poteze ovoga ljeta. Prvo, nitko ne želi doći igrati tamo od velikih igrača pa takve i nisu potpisali. Drugo, ciljali su na igrače s potencijalnim uspideom tipa Allen Crabbe i Tyler Johnson, međutim Blazersi i Heat su mečirali ponude. Neki će reći da su na kraju gubitnici ljetne tržnice i da opet imaju bezvezan roster. To je istina. Međutim, Marks i Atkinson kada su već vidjeli da gube bitke na tržnici okrenuli su se potpisivanju zanimljivih igrača koji im mogu pomoći u kreiranju nove kulture na svim košarkaškim razinama. Potpisali su Jeremyja Lina s kojim je Atkinson radio u New Yorku dok je bio pomoćnik D`Antoniju. Potpisali su Bookera koji je oličenje radnika i jedan je od najvećih fajtera u NBA ligi danas, njegova energija je nešto prezarazno. Doveli su Scolu, još jednog veterana od kojeg mlađi mogu učiti. Dodali su malo „europskog“ štiha potpisom Justina Hamiltona koji je odradio sezonu u Španjolskoj lani i koji je važan koncepcijski igrač jer je centar koji šutira trice. Dati će ili daju šansu igračima koji možda imaju nekakav potencijal a jeftini su, dolaze sa sveučilišta a neki su prošli NBDL: Sean Kilpatrick, Joe Harris, Isaiah Whitehead, Yogi Ferrell, Chris McCullough, Anthony Bennett, Caris LeVert. Što želim reći? Kada već nisu uspjeli potpisati bolje igrače Netsi nisu spiskali lovu na neke plaćenike tipa Jeff Green. Ne, potpisali su puno mladih igrača koji imaju nekakav potencijal i potpisali su karakterne veterane koji će voditi svlačionicu i biti primjer drugima. Rezultat svega je da Netsi igraju zabavnu modernu košarku i samim time udaraju temelje za budućnost, te u okvirima svojih mogućnosti ispunjavaju zahtjeve koje pred njih postavi Atkinson. Neće ući u playoff ali neće ni Celticsi imati tako visoki pick kako su se nadali.
Da ne ostane sve na riječima evo malo Trevor Booker experiencea:
Walton je vidio da su njegove trupe i klupu i prvoj četvrtini Netsi pretrčali pa se odlučuje početkom druge sniziti petorku i ubacuje Denga u igru umjesto Tarika Blacka. Sada su Deng i Brandon Ingram krila, Larry Nance je na centru, a bekovi su Jordan Clarkson i Lou Williams. Netsi nemaju rješenje za ovo sve dok se Bojan Bogdanović nije vratio na parket i s 9 poena u ovoj četvrtini vratio sve u egal. Zanimljivo, u prvoj četvrtini nije zabio niti jedan poen. Do kraja je ubacio još 20. Povratkom startera na obje strane Lakersi su opet zagospodarili igrom. Pogledamo li +/- brojke startera obje ekipe vidjet ćemo da su kod Netsa svi starteri minus, dok su kod Lakersa plus pa je jasno i zašto ej na kraju pobjeda pripala Lakersima.
Evo još jedne situacije s Lopezom na trici i fantastičnog iskorištavanja missmatcha Brooklyna:
Imamo novu akciju pred kraj druge četvrtine u kojoj je opet Lopez egzekutor s trice (ovaj put je promašio), ali to sada nije bitno. Važno je kako su Netsi došli do otvorenog šuta. Jedan dribling, drugi dribling, dodavanje, extra dodavanje, šut. Budenholzer je ponosan na Atkinsona. Inače, Netsi su ekipa s najviše kreiranih otvorenih spot-up šuteva u ligi. To je rezultat ovakvih kretnji igrača i lopte. Jednom kada Atkinson i Marks nakrcaju roster talentiranijim igračima biti će ozbiljan faktor na Istoku. Kad god to bilo (čitaj: ako Mikhail Prokhorov bude imao strpljenja).
U trećoj četvrtini Lakersi puno bolje otvaraju i njihovi starteri na čelu s Dengom i Russellom melju startere Brooklyna i odvajaju se na najveću razliku +11. Lopez i Bogdanović su pod kontrolom iako su obojica ubacili po 9 poena, ali obrana ne može zaustaviti ništa. Primili su 37 poena u trećoj četvrtini. Nisu ni Lakersi bili puno bolji ali Mozgov i Deng još i uspijevaju nešto pokrpati, dovoljno da Netsi upadnu u crnu rupu. Igra se strahovito brzo što nam super pokazuje ovih 6 napada u manje od minutu:
Rekao sam da obje ekipe vole igrati brzim tempom. Dva su razloga za to. Prvo, to je sastavni dio filozofije njihovih trenera. Drugo, i jedni i drugi nadoknađuju manjak talenta koji se može uočiti kada napadaju na postavljene obrane. Visoki tempo koriste kako bi došli do poena dok obrane nisu postavljene i protivnika ulovili na krivoj nozi. Dobro, Lakersi još i imaju nešto oružja i kada se igra uspori, ali Brooklyn zato nema. Osim Lopeza u postu možda. Zato visokim tempom pokušavaju maskirati manjak napadačkih opcija kada ih protivnik uspori. Inače, samo Sunsi igraju bržim tempom od Netsa (102 napada po utakmici), Lakersi su četvrti (100). Ova utakmica je na kraju završila s paceom od 108 napada.
Netsi su bolje otvorili četvrtu i opet preko Bogdanovića smanjuju vodstvo. Problem nastaje kada Atkinson iz nekog razloga s parketa povlači Bogdanovića a istovremeno nema ni Lopeza u igri, što znači da su Netsi ostali bez dvije udarne napadačke igle. Tu rezervni centarski tandem Lakersa Black-Nance odnosi bitku protiv Hamiltona i Scole. U napadu Netsi teško žive jer je lopta u rukama Randyja Foye više nego što je zdravo. Što je najluđe od svega i to je Brooklyn preživio i dvije minute do kraja imaju posjed i -4. Nažalost po njih Bogdanović je promašio tricu i tu je utakmica bila gotova jer su Lakersi realizirali idući napad.
Još jedna zanimljiva utakmica je završila, a ja sam možda pretjerao s pohvalama ekipi koja je na omjeru 4-7. Pa čak ni toliko hvaljeni napad Netsa s moje strane nije pretjerano dobar. Tek je 20. u ligaškom poretku, što bi se trebalo popraviti povratkom Lina koji je odigrao samo 5 utakmica za novu momčad a koji je ključan čovjek za funkcioniranje Atkinsonovog napada (D`Antonijeva tradicija prema kojoj su playevi uvijek ključni igrači). Na playu im je trenutno Kilpatrick koji i nije play. Obrana Brooklyna je također ispodprosječna na ligaškoj razini. Ali to sve nije ni bitno. Netsi ne mogu do playoffa i toga su svjesni. Nemaju ni pickove i toga su svjesni. Važno je da su do sada u sezoni nadmašili sva očekivanja jer im je roster prepun nedokazanih igrača, veterana na zalazu, NBDL likova i trener je rookie. Važno je da pokazuju da znaju što rade i u obrani i u napadu. Imaju ideju, imaju strategiju, a to je nešto što ih nije odlikovalo zadnjih godina.