2000.-e godine u NBA ligi bile su prepune talenta. Zbog mnogih zvijezda veliki je broj igrača prošao ispod radara te se o njima danas malo priča unatoč činjenici da su imali jako dobre karijere. Neki od od njih bi mogli biti spomenuti i u kontekstu Hall of Famea u budućnosti.
Iako nisu Superstari niti su to mogli biti pored Kobeja, Shaqa, Garnetta i Duncana moglo bi ih se okarakterizirati odličnim igračima sa sjajnim karijerama.
Caron Butler
Igrač koji je samo jednu sezonu svoje karijere, i to u kojoj je imao probleme s ozljedom, bio ispod dvocifrenog prosjeka. Nakon dobrog početka s Heatom i Lakersima, svoj vrhunac doživljava u Wizardsima gdje je bio na prosjecima od 20 poena što mu je donijelo u konačnici i dva All-Star nastupa!
Shawn Marion
U veteranskim danima se sastao u ekipi s Butlerom (Mavsi). Svoj vrhunac karijere proveo u Sunsima. Unatoč slabijim šuterskim sposobnostima, ostao prepoznat po svojoj univerzalnosti i popriličnoj pokretljivosti, skakačkim sposobnostima i obrani. Kroz dvije sezone bio je na prosjecima preko 21 poen, a njegovi Sunsi bili su preteča današnje small ball postave i jedna od najboljih ekipa regularne sezone.
Steve Francis
Plamen njegove NBA svijeće upalio se odmah u rookie sezoni gdje osvaja nagradu za najboljeg novajliju, ali nije predugo potrajao na visokoj razini. Predvodio Rocketse s prosjekom od skoro 22 poena po utakmici. Razmijenjen za Tracyja McGradyja što se tada smatralo jednako kvalitetnim rangom igrača. Sjajan zakucavač s na kraju tri All-Star nastupa.
Michael Redd
Nakon što su Bucksi razmijenili Rayja Allena, nitko nije očekivao da će dobiti takvog sharpshootera u liku Michaela Redda. Redd je od role playera postao praktički superstar te je čak pet godina bio na prosjeku od 22 poena po utakmici uz rekordnih 26.7 poena jedne sezone. Čak je bio u All-NBA timu te naravno na All-Star utakmici. 2008. bio je član Redeem Teama, legendarne američke reprezentacije na Olimpijskim igrama u Pekingu.
Elton Brand
Današnja mladež ga pamti kao GM-a Sixersa. U ligu došao 1999. godine te je bio zvijezda Bullsa i Clippersa. 2005. je imao najbolju sezonu karijere kada je s 24 poena u prosjeku odveo tada vrlo loše Clipperse do doigravanja. Te sezone bio je u prvoj petorci lige, a dva puta se pojavio na All-Star vikendu.
Andre Miller
Pravi „španer“. Nažalost tijekom cijele karijere dosta podcijenjen unatoč činjenici da je bio vođa tada slabašnih Cavsa (era prije LeBrona) s čak 10 asistencija u prosjeku po utakmici! Mijenjao niz momčadi tijekom karijere, a „floor general“ je njegova najbolja odlika iako nije statistički bio, u scorerskom smislu, kao neki prethodno spomenuti igrači.
Brandon Roy
Da nije bilo ozljeda, Brandon Roy bi vjerojatno i do danas bio All-Star kalibar. Jednom riječju klasa. Sjajan igrač kojeg su na kraju uništile ozljede. Imao je četiri odlične sezone s Portlandom, a njegova 52 poena i na kraju buzzer beater za pobjedu playoff serije i dan danas pamte navijači Blazersa.
Richard Hamilton
„Šampionski“ Pistonsi iz 2004. i finale iz 2005. Mnogi pamte Wallace prezimenjake, tučnjavu s Pacersima i Mr. Big Shota (Chauncey Billupsa). Trostruki All-Star sa svojom prepoznatljivom maskom na licu i danas zaboravljenom vještinom postizanja laganih dvica i raznih varijacija šuteva s poludistance nakon izlaska iz bloka. Otvaranje nakon izlaska iz bloka bi moglo poslužiti kao primjerak za školske udžbenike. U Pistonsima bilježio preko 18 poena po utakmici.
Antawn Jamison
Igrač koji može žaliti što nije bio dijelom neke jače momčadi na svom košarkaškom vrhuncu. Jedan od rijetkih (tada osmi ukupno) u povijesti koji je postizao 50 poena u back-to-back utakmicama. Te 2000.-e godine bio je na 24. poena u prosjeku, a na početku tisućljeća bio je prepoznat kao nevjerojatni scoring stroj. Dva puta se pojavio na All-Star utakmici.