Lakersi su sinoć došli do dugo očekivanog naslova, LeBron još jednom slavi osvajanje prstena, dok je za neke pojedince u njegovoj momčadi to prvi put. Naročito tu treba istaknuti Anthonyja Davisa za čiju karijeru ovo uvelike znači s obzirom da je bio obrambeni broj 1 momčadi, a većinom i scorerski u ovom bubble doigravanju.
Analiza šeste utakmice kao da preslikava stanje snaga na terenu u cijeloj seriji. Širina, dubina rostera je bila ključna. Skraćivanje rotacije pod cijenu pobjede u petoj utakmici koštalo je Erika Spoelstru poraza u šestoj utakmici jer mu je ekipa ostala bez goriva. Goran Dragić se vratio, ali to nije bio ni približno isti Dragon. Jimmy Butler nije mogao više, prva linija obrane rijetko se probijala pa ni “off the ball movement” šuteri kao Duncan Robinson i Tyler Herro nisu ovog puta mogli ni pogađati svoje lude šuteve kao inače.
Kada gledate statistiku, Bam Adebayo je na kraju bio najefikasniji igrač Heata i to samo na račun buđenja u trećoj i na početku posljednje četvrtine gdje je uspio pokupiti koju loptu u napadu i upisati na kraju pristojne brojke. No, Adebayo je također načet ozljedom i vidljiv je bio nedostatak energije, naročito u drugoj četvrtini koja se pokazala ključnom. Adebayo kao da nije postojao na parketu, a doduše nije postojala ni momčad.
Ključni dio priče – part 1. – druga četvrtina
LeBron je LeBron. Davis je također superstar razina i to su dvije najveće zvijezde o kojima se priča. No, postojale su i neke stvari na parketu koje su mogli vidjeti oni koji su sinoć pratili cijelu utakmicu (a ne ujutro gledati sažetke i akcije). Ključ pobjede i stvaranja velike razlike su bili drugi detalji.
Druga četvrtina bila je ključna. Heat nije postojao na parketu. Lakersi su stvorili 30 razlike u drugoj dionici i rezultatske neizvjesnosti nije ni bilo do kraja utakmice. Lakersi takav uspjeh moraju zahvaliti prije svega obrani. Ovakav defenzivni performans odavno nije viđen od strane autora teksta u ligi (a 90-ih se taj isti autor budio noću da gleda obrambene makljaže na Jordanu i svim iole boljim tehničarima).
Caldwell-Pope, Rondo, Green, James, Davis, Caruso i Morris su pretežno dio obrambene priče. Obrambene rotacije, prva crta pomoći i generalno 1-na-1 obrana bila je na najvišoj mogućoj razini pa su se igrači Heata mučili da stvore višak u napadu. Ako bi i prošli prvu crtu obrane, Anthony Davis je vjerojatno spriječio sam 20 do 25 poena protivnika (naravno nije sve blokirao, ali utjecao je na promašaj).
Ključni dio priče part 2. – Zaboravljeni heroji
Frank Vogel – Čovjek kojemu treba skinuti kapu za taktičke postavke. Namjerno smo postavili njegovu sliku iz dana kada je bio trener Pacersa. Fanovi se mogu sjetiti koliko je s Pacersima znao mučiti Miami Heat Erika Spoelstre za kojeg su igrali LeBron, Wade i Bosh. Roy Hibbert, George Hill, Paul George, Danny Granger i David West. Rudarska, old-school ekipa bila je stvorena za uspjeh, ali na kraju se Heat provukao.
Ovog puta je protiv Spoelstre imao LeBrona na svojoj strani. Ne treba zato izostaviti njegov trenerski potpis koji je bio itekako vidljiv u ovoj priči. Menadžment je posložio i superstara Davisa te je dodao i role playere koji su vrlo kvalitetni uz par veterana (Howard, Rondo). Taj veteran Rondo bio je drugi X-faktor kojeg se malo zanemaruje.
Taj 5-na-5 old “skul” napad s Rondom na jedinici se pokazao ključnim. Rondo je sinoć bio na razini kao nekad u Celticsima. LeBron u drugoj četvrtini nije glumio jedinicu (igrao je svog prirodnog Small forwarda) već je konce vukao Rondo koji je to radio savršeno. Prolazio je kako htio, dodavao je kako je htio, a pritom je šutirao trice skoro pa savršeno. O obrani smo već rekli. Ne znamo napamet, ali postigao je sam do poluvremena 15-ak poena.
Kentavious Caldwell-Pope: Još jedan X-faktor
Kada se Heat malo adaptirao (nakon otprilike 4-5 time-outa), Rondo je razigrao Caldwella-Popea koji je “stavio” par važnih trica (tri ako se ne varam) i uz to jedan teški faul-koš s četiri metra. Davis i LeBron su tako mogli igrati samo obranu i uživati u izvedbi svojih suigrača u napadu te su naravno i oni iskoristili ponešto prostora.
LeBron je osim dobrog starta i prve dionice, scorerski počeo igrati krajem treće dionice kada je malo testirao šuteve pa se i on uspio razigrati nakon što je skupio triple-double i nakon što se vratio u svoju ulogu “playmakera”.
Je li došlo do opuštanja ili do kasne prilagodbe Erika Spoelstre
Nekako smo dojma da se Frank Vogel bolje prilagođavao na situacije, a tomu je naravno kumovalo i pametno korištenje šire rotacije i “rotacijsko odmaranje” Jamesa i Davisa kako rezultat ne bi patio. Teško je sada ocijeniti je li došlo do većeg opuštanja igrača Lakersa na plus 30, ali Miami se konsolidirao kada je Spoelstra uzvratio Lakersima s “old school” postavkama. Naime, ulaskom visokog Olynyka na četvorku olakšao se posao Adebayu koji se tada razigrao (a prije toga je bio jedan od slabijih igrača u prvom poluvremenu).
Izgleda da je dosta kasno oduzeta playmaking uloga Butleru koji je bio vidno iscrpljen i usporen pa je i tu možda više prostora bilo za Nunna ili Dragića (u određenoj mjeri i minutaži zbog ozljede). Ali opet, teško je to analizirati nakon vjerojatnog opuštanja u obrani Lakersa.
Lakersi su fizički, igrački i taktički nadigrali protivnika te su na kraju zasluženo slavili i sinoćnja utakmica je bila prije svega jedna velika timska pobjeda.
Na kraju se veseliti može Dwight Howard jer je došao do naslova te J.R. Smith, ali i JaVale McGee koji ni kriv ni dužan postaje “Gospodar prstenova.”