Postoji percepcija da u današnjem NBA svijetu naizgled beskrajnih posjeda vodstvo od 20 poena nije nedostižno. U teoriji se to može izbrisati u šest posjeda. Čini se da se to događa poprilično često. Statistika iznenađujuće kaže da su ekipe koje su u određenoj utakmici stvorile barem 20 koševa prednosti započele sezonu s omjerom 49-0.
To se promijenilo u utorak navečer, kada su Portland Trail Blazersi postali prva momčad koja je ove sezone „prosula“ 20 poena prednosti izgubivši 111-108 protiv gostujućih Chicago Bullsa, koji su igrali bez startera (Lauri Markannen) i dva igrača rotacije (Tomas Satoransky i Chandler Hutchinson).
Bullsi, iako postoje neke dobre stvari, nisu baš toliko dobra momčad i kada su u punoj snazi. Bez tri igrača i na 20 poena minusa, ne bi se trebali moći vratiti momčadi poput Blazersa koju su mnogi označili kao rubnog kandidata za finale ove sezone. To puno govori o „Bikovima“, koji opet imaju par prilično zanimljivih igrača, uključujući Zacha LaVinea, koji je nevjerojatan strijelac, i koji otkriva sve više razigravačkih mogućnosti u svojoj igri.
Ali ova utakmica govori još više o Blazersima koji se kreću u zabrinjavajućem smjeru. Da, rano je, Blazersi su na 3-4 omjeru, isto kao Dallas i Denver, a svi očekuju od te dvije ekipe da naprave „pomutnju“ u doigravanju. Ali kao što je pokojna ikona bejzbola Yogi Berra znao reći, ova će sezona doći u svoju kasnu fazu jako rano, sa samo 72 utakmice na rasporedu. Borba za mjesto u doigravanju, čak i s novom play-in serijom, bit će „krvoproliće“ na Zapadu. Ti rani porazi mogu, i vjerojatno će biti, vrlo bitni.
Osim CJ McColluma, koji je ušao sjajno u sezonu, gotovo ništa ne ide dobro za Portland. Robert Covington šutira 32 posto za 3 poena. Rodney Hood ponovno je ozlijeđen. Jusuf Nurkić je u utakmicu protiv Bullsa ušao s prosjekom od devet poena. Čak je i Damian Lillard, prema njegovim standardima, prilično usporeno započeo sezonu s 42 posto šuta iz polja, što je njegov najgori postotak od sezone 2015./16.
Sve to uzimajući u obzir Blazersi imaju 8. napad lige s 114.3 poena na 100 posjeda. Lillard će početi dominirati. Nurkić će krenuti na bolje. Gary Trent Jr. nastavlja tamo gdje je stao u improviziranom doigravanju prošle godine, a on i Covington će raširiti teren i početi pogađati. McCollum je „ubojica“. Dugoročno razloga za brigu na napadačkom dijelu parketa Portland ne bi trebao imati.
Njihova obrana s druge strane daje velike razloge za zabrinutost.
Blazersi trenutno imaju drugu najgoru obranu u ligi. To biste mogli nazvati iznenađujućim s obzirom na poteze koje su povukli posvećujući se obrani u postsezoni, potpisujući Covingtona i Derricka Jonesa Jr.-a da si daju barem šansu za borbu na krilu nakon odlaska Al-Farouqa Aminua i Moea Harklessa.
Jones je prihvatio najteže zadatke i ponekad se prilično dobro nosio s njima. Još uvijek postoji vjerojatnost da će kada dođe doigravanje Portland barem korektno posložiti svoju obranu. Imaju dobre mogućnosti za preuzimanje u obrani, ali bilo koja ekipa koja započinje utakmicu s McCollumom i Lillardom bit će ranjiva na toj strani parketa. U teoriji, Covington, Jones, Trent i Hood (kada se vrati), mogu se postaviti iza Lillarda i McColluma kako bi zaustavili prodor i skratili prostor strijelcima, ali Nurkić mora biti puno veća snaga i uporište u reketu nego što je to bio do sada.
Do utorka momčadi su gađale 67 posto na polaganjima protiv Blazersa, koji zauzimaju 25. mjesto u cijeloj ligi u toj kategoriji. Nurkić koji bi trebao biti primarni obrambeni igrač u takvim situacijama dopuštao je 58 posto učinkovitosti protivničkim igračima, što nije grozno, ali nije ni blizu elite. Pokazao je da može braniti reket na postotku od 53 posto već u 2018.-19. I mora se vratiti na barem tu razinu s obzirom na to da će McCollum i Lillard biti meta svim ekipama.
Blazers – obrambeni problem na klupi
Klupa još je veći problem. Trenutno Terry Stotts koristi Enesa Kantera i Carmela Anthonyja, dva legitimno užasna braniča, previše minuta zajedno. Obično je McCollum, još jedan ispodprosječni branič, s njima kao glavni strijelac u toj drugoj petorci. Tko god analizira te postave vidi jednu očiglednu činjenicu, dvojica nadprosječnih braniča neće nadoknaditi onu prvu trojicu. To je problem, čak iako plus-minus statistika nije bila toliko loša kao početnoj postavi, mala veličina uzorka gotovo je sigurno zaslužna za taj rezultat.
Iako bi u nekim prijašnjim sezonama treneri mogli odvojiti vrijeme smišljajući rotacije, ova sezona je drugačija. Blazersi bi vrlo lako mogli završiti na razlici od jedne ili dvije utakmice od doigravanja i pasti u lutriju, Zapad je toliko jak i konkurentan, a Stotts to sada mora shvatiti. Nurkić mora početi igrati puno bolje, i to što prije. Lillard mora odmah pronaći svoju formu. Stotts će možda morati donijeti tešku odluku može li igrati toliko s Carmelom i Kanterom, a kamoli da ih koristi u istoj petorci na terenu.
Ovo nije savršena momčad Blazersa ni u kojem slučaju, ali nemaju veliku mogućnost pogreške. I bez obzira na kvalitetu koju imaju ova sezona teče brže nego inače i kasno donošenje nekih važnih odluka moglo bi prouzročiti loše rezultate.