Ne tako davno mnogi su vjerovali da su centri izumiruća vrsta, ali umjesto da se predaju tom narativu, mnogi visoki igrači su adaptirali svoju igru novim okolnostima i današnjem sustavu igre NBA lige. Danas centri i krila sa svojom raznovrsnošću postaju kamen temeljac na kojem franšize grade svoju budućnost, a Indiana Pacersi su tako sretni da imaju jednog takvog igrača.
Dolazak do All-Star levela
Domantas Sabonis je stigao u ekipu u ljeto 2017. godine i iako je na početku bio ništa više doli igrač rotacije napredovao je toliko od tada da je danas vjerojatno najbolji igrač momčadi. Pacersi su zadnjih godina bili ekipa koja je redovito ispadala u prvoj rundi pa su i njihovi igrači donekle zanemareni. To se počelo mijenjati u zadnje vrijeme i Sabonis je u centru Indianinog buđenja ove sezone.
Dugo vremena Pacersi su bili jedna od najkonzistentnijih franšiza u cijeloj ligi, od početka 90-ih propustili su izboriti doigravanje samo 6 puta. U više navrata su složili impresivan roster koji je imao potencijala da se bori za naslov, ali ipak u to cijelo vrijeme nisu osvojili naslov i morali su ići u rebuilding više puta.
Zadnji put kada se to dogodilo bilo je 2017. godine, kada nisu uspjeli upariti Paul Georgea i Anthony Davisa, George je zatražio trade. Želja mu je uslišana te je poslan u Oklahomu u zamjenu za Victora Oladipa i Sabonisa. Pacersi su u tom trenutku bili žestoko kritizirani jer iako su ova dva igrača imali solidne sezone, smatralo se da nisu ni približno dovoljno dobili zauzvrat za igrača kalibra Paul Georgea, ali nije trebalo dugo da se taj narativ promjeni. Trade je bio fokusiran oko Oladipa koji je odmah u prvoj sezoni pokazao da nisu pogriješili, njegove sjajne igre profilirale su ga kao novog vođu Pacersa i donijele mu prvi All-Star nastup i nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Sabonis nije bio toliko daleko iza Oladipa, u svojoj tek drugoj sezoni udvostručio je svoje brojke u svim relevantnim statističkim kategorijama, poenima, skokovima i asistencijama.
Sljedeće sezone učvrstio je svoju poziciju u momčadi svojim sjajnim igrama usprkos mnogim sumnjama da neće moći funkcionirati s Mylesom Turnerom i nastavio se kristalizirati u igrača koji može raditi više-manje sve na terenu. Znajući da će Oladipo biti odsutan na duže vrijeme Pacersi su u sezonu ušli s jako malim očekivanjima, pogotovo jer nisu znali tko će i kako uspjeti nadoknaditi Oladipov ofanzivni učinak.
Pomakli su Sabonisa u startera i ispostavilo se da je to bilo rješenje njihovih problema. S više slobode na napadačkom dijelu parketa Litavac je pružio najbolju sezonu karijere, i treću sezonu zaredom poboljšao je svoje brojke u svim kategorijama.
Isprofilirao se u najboljeg igrača Indiane čime je zaslužio i All-Star poziv, nažalost nije mogao pomoći svojoj ekipi u balonu u Orlandu i Pacersi su ispali u prvoj rundi doigravanja. Ovo je bila peta sezona zaredom da je Indiana ispala u prvoj rundi doigravanja, i treću put da su dobili „metlu“ u zadnje četiri godine.
Rukovodstvo Pacersa je odlučilo da je vrijeme za određene promjene, prvo su dali otkaz treneru Nateu Mcmillanu samo par tjedana nakon što je potpisao produženje ugovora, iako je ova vijest bila poprilični šok, logika iza nje je bila poprilično jasna. Indiani je trebao novi sustav igre. Njihova želja da igraju bržu i moderniju košarku navela ih je da zaposle Natea Bjorkgrena kao glavnog trenera, ipak ostalo je nejasno hoće li biti ikakvih promjena na rosteru.
Mnoge glasine su kružile oko budućnosti Turnera i Oladipa, Turnerov trade se razmatrao zbog uzleta Sabonisa, a Oladipo je navodno bio nesretan u Indiani. Ništa se nije realiziralo, Indiana je ušla u novu sezonu s istim rosterom nadajući se da će napredovati u novom sistemu.
Mnogi su bili skeptični ali nije trebalo dugo da se razuvjerimo, ušli su u sezonu s 3 pobjede zaredom, prvi put nakon 2013, i uz određene probleme i neočekivane poraze Indiana izgleda kao jedna od najboljih momčadi Istočne konferencije.
Bjorkgren i Sabonis imaju ogromne zasluge u ovim dobrim igrama, s momčadske perspektive, promjena u napadačkoj filozofiji je očigledna, Indiana je prestala voditi „retro“ napad u kojem su redovito bili spori i vodili ligu u šutevima s poludistance, u prvih par tjedana Indiana vodi ligu u tranzicijskom napadu i pri dnu ljestvice je u pokušajima šuteva s poludistance. Igraju jako estetski privlačnu agresivnu košarku koja im omogućava brzo pretvaranje obrane u napad.
U top 10 ekipa lige su i u ofenzivnom i u defenzivnom rejtingu. Usprkos trade glasinama Bjorkgren je uspio pretvoriti Sabonisa i Turnera u zastrašujuć duo koji koegzistira bolje nego što je itko očekivao. Sabonis dominira na napadačkom dijelu parketa dok Turner radi isto na defenzivnoj strani. Uz to čini se da Oladipo polagano vraća svoju All-Star formu i Malcolm Brogdon također igra na visokoj razini. Ali da se vratimo na Sabonisa, trener Bjorkgren zaslužuje čestitke za dobar start, ali tako nešto nebi bilo moguće bez fenomenalnih nastupa Litavca, dok Brogdon i Oladipo izgledaju kao jedan od najboljih backcourtova lige i Turner vodi cijelu ligu u blokiranim šutevima, nema sumnje da je Sabonis njihov daleko najbolji igrač.
Veliki napadački napredak Sabonisa
Napadačka igra Sabonisa je i ove godine napravila jedan korak naprijed, jer opet ima najbolje brojke karijere u poenima i asistencijama po utakmici, a najvažnije je da je pronašao finu ravnotežu između agresivnosti prema košu i pronalaženja suigrača.
Iako njegov skok šut još treba rada, uzima daleko više trica nego prethodnih godina i zabija ih većinu do sada, naravno nije realno očekivati da će nastaviti zabijati preko 50 posto iza linije za 3 poena, ali njegova igra unutar reketa izgleda najučinkovitije u njegovoj karijeri i čini se da nema namjeru stati. Svi smo bili svjesni njegove post up igre i što može tu pružiti, ali ove godine napada direktno koš puno češće nego prije, otvorio je sezonu s 32 poena i nije usporio puno od tada. Ipak nisu samo njegovi koševi ono što je pomoglo
Pacersima na početku, njegov defenzivni i ofenzivni skok je bolji nego ikad. Prošle sezone je srušio rekord franšize u double-double učincima, a na početku ove sezone srušio je rekord u uzastopnim double-double učincima. Ako bi morali izdvojiti samo jednu stvar gdje je najviše napredovao, to bi bile njegove dodavačke vještine, koje su malo po malo rasle svake godine otkada je došao u ligu, tome smo se mogli i nadati od njega s obzirom da mu je otac bio jedan od najboljih dodavača s centarske pozicije.
Domantas više nije sekundarni razigravač, na način na koji distribuira lopte može bez problema igrati kao point forward i da nije Brogdona vodio bi ekipu u asistencijama po utakmici. Sve ovo ga čini raznovrsnim oružjem i može utjecati na igru na više načina.
Kao što smo rekli ranije tradicionalni centri se moraju adaptirati sadašnjem načinu igre, iako se tako nešto čini zahtjevno, trenutno imamo jako puno mladih centara koji rade stvari na terenu koje su nam bile nezamislive do prije par godina. Sabonis je dio te grupe i dobre vijesti za Indianu su da mu je tek 24 godine i može biti samo bolji, ali ako je nešto jasno to je da Sabonis s ovim načinom igre može učiniti Pacerse ponovno relevantnima nakon par razočaravajućih sezona.
Sabonis možda nije igrač koji na ulazima raznosi sve oko sebe ili koji može zabijati šut za šutom s rukom u licu ali svejedno je poseban igrač. Utječe na igru na svoj specifičan način i čini suigrače boljima i Pacersi to znaju.