Većini nadolazećih zvijezda karijera počne na način da pred svjetlima pozornice iziđu na rukovanje sa šefom NBA lige i pritom uz prigodnu „kapicu“ na glavi održe prikladni govor obećavajući što ranije sazrijevanje i skoru borbu za prstenja.
S druge strane, postoje igrači koje su „skauti“ ili zanemarili ili su smatrali da nisu dovoljno dobri da budu draftirani. Većinom se takve igrače smatralo da nisu zbog nekog razloga, primjerice vještine, fizikalija ili obrambenog segmenta, dovoljno dobri da se mogu nositi s NBA izazovima.
Upravo mnogi takvi „zanemareni“ igrači su na kraju završavali na košarkaškom tronu osvajanjem naslova ili barem nastupom na All-Star utakmicama uz niz individualnih priznanja na kraju regularne sezone.
Wesley Matthews
Jedan od najboljih nedraftiranih tricaša. 2019. godine postao je prvi takav igrač koji je u karijeri postigao preko 500 trica. U karijeri na odličnih 38% šuta za tri koji mu je između ostaloga postao trademark. Najbolje partije bilježio je u Portlandu gdje je bio na 15 poena u prosjeku i 42% šuta za tri. Zasigurno je dokazao kritičarima i skautima koliko su pogriješili što nije bio izabran na draftu 2009. godine. Da stvar bude gora, radilo se tada o koledž igraču s 18 poena u prosjeku (i to s istog sveučilišta odakle je u ligu došao D-Wade).
Ben Wallace
Na papiru je djelovalo da su skauti u pravu. No, teorija je na kraju ispala totalno različita od prakse. Iako se radi o undersized centru za NBA uvjete, kraju je preko Bulletsa došao u ligu 1996. Nakon Orlanda i Wizardsa svoj put nalazi s Detroit Pistonsima. Postao jedan od najdominantnijih obrambenih igrača u proteklom desetljeću. Osim povijesnog zaustavljanja Shaqa i njegove i Kobeove dinastije 2004. godine, Wallace je s Pistonsima dogurao čak do pet uzastopnih konferencijskih finala. Čak četiri puta proglašavan najboljim obrambenim igračem lige te je tako postao drugi čovjek u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Također, četiri puta je nastupio na All-Star utakmici, što je također rekord u povijesti za sve nedraftirane igrače.
John Starks
Mnogi ga pamte po „The Dunku“ kada je u finalu Istoka 1993. zakucao preko Horacea Granta i pritom naljutio Michaela Jordana, što na kraju nije rezultiralo pozitivnim ishodom za njegove New York Knickse. Međutim, njegova karijera bila je više od tog jednog poteza.
S preko 10 tisuća poena u karijeri rekorder u kategoriji nedraftiranih igrača. 1994. nastupio na All-Star utakmici, a tri godine poslije osvojio nagradu za najboljeg šestog igrača lige. Prometnuo se u jednog od boljih obrambenih igrača u 90-im godinama. Razlog što nije bio izabran na draftu su „selidbe“. Naime, promijenio je tri koledža te je imao problema sa zakonom. Čak je bio u zatvoru na pet dana zbog pljačke trgovine, no do završetka studija uspio je očito srediti „mušice u glavi“.
Fred VanVleet
Mnogi su ostali šokirani nakon drafta 2016. kada VanVleet nije bio izabran. Razlog je pomalo čudan. Igrač je odbio dvije momčadi koje su ga htjele uzeti u drugoj rundi drafta pa se preko razvojne lige izborio za ugovor.
Odličan nastup u Ljetnoj ligi priskrbio mu je dugogodišnji ugovor. Na kraju je bio važan kotačić u osvajanju NBA naslova njegovih Toronto Raptorsa. U svoje četiri sezone je na tricaških 39 %.
Udonis Haslem
Mnogi pamte samo LeBron-Wade-Bosh kao trojac koji je donio naslove Miamiju. No, pritom zaboravljaju na „srce i dušu“ Heata već više od 15 godina. Nakon sveučilišne karijere na Floridi gdje je ostvarivao preko 16 poena u prosjeku nije bio izabran na draftu. Skauti ga smatrali „previše debelim“ za NBA ligu pa je odradio godinu dana u Europi prije nego što se izborio za ugovor s ekipom iz svog grada. Zajedno s Wadeom osvojio tri NBA naslova.
Bruce Bowen
Bruce Bowen, ime koje se pojavilo u nedavnoj našoj analizi o 3&D specijalistima u modernoj košarci. Nije bio draftiran pa je promijenio pet destinacija u inozemstvu. U NBA ligu došao preko 10-dnevnog ugovora s Miami Heatom gdje se prometnuo u svojim prvim utakmicama u vrhunskog obrambenog igrača.
Ubrzo postao nezamjenjiv te je izabran u najbolju obrambenu petorku lige. Uskoro prelazi
u Spurse kojima je upravo Bowen bio komadić koji je nedostajao u slaganju „prstenove družine“. Čak pet puta biran u obrambenu petorku lige nakon dolaska u Spurse. Iako nije bio veliki scorer, bio je izuzetno kvalitetan šuter te je jako dobro koristio „motion“ Gregga Popovicha te je na kraju završio karijeru s 39% šuta za tri poena.
Brad Miller
17 poena i devet skokova u prosjeku na sveučilištu nije bilo dovoljno skautima da ga uguraju u NBA draft priču. No, u svojoj rookie sezoni je već dokazao da mu je mjesto u NBA ligi sa Charlotte Hornetsima gdje je proveo nekoliko sezona kao back-up centar.
Na kraju preko Bullsa, Pacersa i Kingsa dogurao do dvostrukog All-Star nastupa nakon niza double-double sezonskih prosjeka. Čak je bio dio američke reprezentacije koja je, istina, mogla i morala bolje.
Darrell Armstrong
Nije čudo da nije bio draftiran 1994. s obzirom da je i dan danas jedini igrač sa svog sveučilišta koji je došao u NBA ligu. Preko free agency razdoblja izborio se ugovor s Orlandom Magicom. Najbolju sezonu je odradio 2000. godine kada je prosječno bilježio 16 poena i šest asistencija po utakmici.
Zanimljivo, 1999. osvojio nagradu za najboljeg šestog igrača uz priznanje za igrača koji je najviše napredovao. Bio je dio Magica kada su Penny & Shaq napadali.Trenutno je pomoćni trener te radi u Dallas Mavericksima.
Joe Ingles
Nakon početaka u rodnoj Australiji, Ingles odlazi u Europu gdje je od 2009. nosio dres nekih euroligaških velikana poput Barcelone i Maccabija s kojim je osvojio NBA naslov 2014. godine zajedno s Davidom Blattom.
2014. odlazi „Preko bare“, no Clippersi ga otpuštaju u pretsezoni. Doc Rivers je zajedno s upravom vjerojatno požalio tu odluku jer je priliku ugrabio Utah Jazz koji ga je uskoro prometnuo u startera. Danas jedan od boljih role playera lige s 40% uspješnosti šuta za tri poena.
JJ Barea
Nevjerojatan igrač na sveučilištu s 20 poena i šest asistencija u prosjeku. Zbog svog niskog rasta „odbio“ je skaute te na kraju nije biran na draftu 2006. Potpisali su ga Dallas Mavericksi iste godine. Međutim, trebalo mu je nekoliko sezona da upadne u ozbiljniju rotaciju. Ozljede glavnih zvijezda omogućile su mu veliku minutažu koju koristi maksimalno te je postao ključni back-up playmaker u „šampionskoj“ momčadi Mavsa 2011. godine.
Honorable mentions:
Jose Calderon – jedan od vlasnika rekorda koji vjerojatno nikada neće biti oboren. Nije bio draftiran unatoč svojim vrhunskim predstavama u Europi i dresu španjolske reprezentacije. Na kraju se prometnuo je jednog od boljih role playera i back-up razigravača.
Robert Covington – također vrhunski role player i solidni all-around obrambeni igrač. 2018. godine izabran u najbolju obrambenu petorku lige.
Jeremy Lin – Filmska priča koja je podigla azijsko tržište iz pepela. Spavajući na kauču kod prijatelja izborio se za ugovor s Knicksima. Priliku dobio nakon ozljeda svih važnijih prvotimaca te je na kraju zaludio svijet „Linsanityjem“.
Fun Fact: Wilt Chamberlain. Također jedan od rekordera i najdominantnijih individualaca u povijesti košarke. Iako je zapravo biran na draftu, radilo se o tadašnjem takozvanom territorial picku na kojeg su momčadi imale pravo te se odnosi na igrače birane „prije drafta“.