NBACro mock draft: lottery

ESPN-ov Chad Ford već mjesecima uz kokice poput Dobrog duha Zagreba bulji u napredne brojke sveučilišnih zvijezda koje onda nadograđuje binge gledanjem njihovih snimki – po nekoliko puta. Hrvatski draft guru je sa svojim prvim draftom  ipak malo zakasnio, ali bolje ikad nego nikad. Do drafta je ostalo tek nešto više od tjedan dana, a umjesto da se zna sve više, ove godine do mene dolazi obrnuti dojam – svakim danom ekipe sve manje znaju koga će odabrati , a cijela lutrija je upitnija od J.R. Smithovog sportskog načina života i talenta Cedevitinog trenerskog stožera čiji se vođa Veljko Mršić nekom nebeskom milošću pak uspio skrpati u ekipu stratega Minnesota Timberwolvesa za Ljetnu ligu. Pa krenimo.

1. Markelle Fultz – Boston Celtics

Meni osobno najuvjerljiviji draft prospekt godinama unazad. Raznolikost Karla Anthonyja Townsa, napadački potencijal Andrewa Wigginsa te navodna kopija LeBrona Jamesa Ben Simmons? Daj mi Fultza prije svih navedenih.

Počevši od fizičkih predispozicija, gdje ima idealnu visinu i velik raspon ruku za poziciju jedan, skočan je i može završavati iznad obruča. Sposoban je kreirati svoj šut, ima dobar dribling, odličan pregled igre te drugi najbolji postotak asistencija ove sezone u draftu s 36% – i ne, prije njega nije Lonzo Ball, već Jawun Evans za kojega možda niste ni čuli. U limitiranoj ekipi poput njegovog Washingtona redovno je dijelio teren s dva visoka od kojih nijedan nije mogao šutirati, što je smrt za spacing, ali Fultz se redovno snalazio i u takvom sistemu, a uz to je i vlasnik jednog od najubojitijih pick and rollova NCAA košarke. Pa koje su mu onda mane? U odgledanim utakmicama u oči su mi upale dvije stvari, od kojih su oboje tek sitnice za one-and-done prospekta, a prva je nepotrebno kompliciranje u reketu. Markelle bi ponekad imao otvoren put prema košu, ali je odlučio glumiti streetballera koji bi završio s Bryantovskim turnaround fadeawayem, umjesto da iskoristi prednost i napravi lagano polaganje. Drugi mogući problem je ponekad loša obrana, ali s njegovim rasponom i fizikalijama općenito, ona bi u NBA ligi trebala i vrlo vjerojatno hoće doći na pristojnu razinu.

2. De’Aaron Fox – Los Angeles Lakers

Lakersi imaju mladu jezgru, u kojoj su pokriveni i na krilu i na razigravaču. Kad bi toj jezgri išli tražiti nedostatke, prvo bi ih uočili na centru, međutim nema nijedne petice vrijedne drugog izbora drafta. Najlogičniji sljedeći izbor je trajno prebaciti D’Angela Russella na beka šutera i draftati razigravača – odnosno prema mišljenju mnogih, draftati Lonza Balla. Ja ću ovdje ipak ići s prospektom koji meni ima potencijala postati John Wall s lošijim pregledom igre, te igračem koji je tog istog Balla apsolutno uništio u NCAA završnom turniru. Tranzicijska zvijer idealne visine ima mnogo više mana od Fultza, počevši od upitnog šuta te nedostatka mase, ali odlično završavanje na obruču i u reketu općenito pomoću raznih floatera i runnera uz idealne predispozicije za elitnog, ne dobrog, jer već sad je dobar, obrambenog igrača unijeli su mi dovoljno vjere da on može biti drugi izbor. Ali da se ne lažemo, svu nedoumicu riješila je jedna jedina utakmica…

3. Lonzo Ball – Philadelphia 76ers

Gotovo da je sklopljen konsenzus oko toga da je ovaj dečko drugi izbor, ali netko je ipak morao malo zakemijati stvari. Sin Lavara Balla, čovjeka Boratovskih bisera, prema mnogima inteligencije Lloyda Christmasa s (pretpostavljamo) GM sposobnostima Dene huligana promoviran je preko spomenutog oca kroz sve medije već mjesecima, ali jedino što je dobio je negativni publicitet.  Uz svu lošu sliku stvorenu o njemu, to bi redom mogle biti samo gluposti koje vrlo vjerojatno ekipama ne znače ništa. Ali zato bi mogla značiti vijest da se navodno nije proslavio na treningu za Lakerse, koji mu je trebao biti jedini u razdoblju do drafta. Sixersima očajnički treba bek, a ovim izborom im je sjekira upala u med – treba im i spacinga, jer Ben Simmons kao prva zvijezda dosta guši koncept širenja reketa. Igrač odličnog pregleda igre, dobra catch and shoot opcija koja je imala čak 41% šuta za tri ove sezone čini se kao idealna druga/treća violina momčadi Grada bratske ljubavi. Glavni manjak njegove igre mi je jednostavno nedostatak konkretnosti u napadu, jako malen broj pick and rollova završava sam, te iako ima šut (jako ružan, doduše) jednostavno ne izgleda kao scorer kojeg današnje franšize traže što ga je naposljetku i bacilo na treće mjesto mog mocka. Ali čak i s tim manama, previše dobar prospekt da bi padao dalje trećeg mjesta.

4. Josh Jackson – Phoenix Suns

Sunsima se svugdje predviđa Fox, u visokim postavkama na krilima će im igrati Dragan Bender i Marquese Chriss, ali na nižim postavama najveći deficit im je upravo na niskom krilu. Bledsoe – Booker – X – Bender – Chriss. Jacksonu se najviše zamjera očajan šut iz driblinga, što ga malo ograničava kao prvu napadačku opciju, ali ova momčad ipak ima 20-godišnjaka koji je dao 70 poena prvoj momčadi Istoka, a osobno mi se čini kao najbolji fit od svih mogućih izbora što su ih Sunsi mogli napraviti. Odličan two-way igrač koji će u profesionalnoj košarci moći braniti pozicije od 1-3, pa čak i neke fizički slabije četvorke. Jako borben te iako nije previše tehnički potkovan, uvijek pronalazi način da lopta prođe kroz mrežu raznim cutovima ili spot-up šutevima koje zabija na pristojnoj razini. Malo podsjeća na Kawhija Leonarda s manjim rukama te lošijom napadačkom igrom od Klawa sad, ali sjetimo se što su za Leonarda govorili prije nekoliko godina.

5. Jayson Tatum – Sacramento Kings

Još jedan odličan fit. Rudy Gay možda ide, možda ne ide (izgleda da sigurno ide), ali to je u potpunosti nebitno u ovoj priči. Bitno je to da su najbolji prospekti Kingsa na pozicijama 2 i 5, a Tatum ne igra nijednu od navedenih. Izolacijska zvijer koja je od svakog krila koje ga je čuvalo bila ili brža ili jača ili jednostavno – sposobnija. Glavna mana mu je loša trica iz driblinga te uzimanje previše teških šuteva, ali čak i s navedenim problemima Tatum je jedan od najefikasnijih napadača sveučilišne košarke. Broj načina na koji može zabiti koš je izvanredan za 19-godišnjeg igrača, a samo još jedna od stvari u kojoj je dobar je iskorištavanje mismatcha na postu što je redovito radio, završavajući horocima, fadeawayevima ili pak nečim trećim. Ima mnogo sličnosti s Carmelom Anthonyjem – upravo zbog sposobnosti zabijanja kroz izolaciju, ali fali mu još malo poliranja šuta, a i teško je očekivati da će tako lako završavati u dvobojima s najboljim defenzivnim igračima lige, koje će na svojoj poziciji često susretati. Ako ipak uspije sve svoje vještine iskoristiti maksimalno, gledat ćemo u novu prvu opciju Kingsa te možda najelegantnijeg napadača nove generacije koji će svojim jab-stepovima i pull-up poludistancama izluđivati protivničke momčadi. 2008. godino, spavaš li mirno?

6. Malik Monk – Orlando Magic

Većina mockova ovdje Floridskoj franšizi daje Jonathana Isaaca, koji nije loš šuter, no kad imate momčad kojoj je uvjerljivo najdraža pjesma „Brick by Brick“ Arctic Monkeysa, trebate pokupiti svu šutersku moć koju možete. Upravo zato ćete draftati Malika Monka u nadi da dobijete Devina Bookera i da ćete možda napokon izaći iz ove rupe bez dna o kojoj sam ranije ove sezone pisao.

Opasan šuter koji je samo jedan u nizu sličnih shooting-heavy prospekata zadnjih godina – Devin Booker, Jamal Murray te  Buddy Hield – svi imaju neke sličnosti, a i svi su se zasad pokazali u pozitivnom svjetlu. Booker je već lider svoje franšize, Murray je osvojio Rising Stars te redovno trpao kad je bilo bitno – naprimjer u utakmici protiv Pelicansa koja je bila u središtu bitke za doigravanje, a Hield je nakon razmjene u Kingse pokazao djeliće svoje fenomenalne napadačke igre na sveučilištu. Upravo zato ovdje idem s Monkom, smatrajući da će (Orlando Magic smatrati da će) njegov limitiran napad, odnosno nedostatak igre oko obruča biti nadjačan strašnim šuterskim sposobnostima. Ako se to dogodi, mogli bi dobiti sliku nove splash ekipe u ligi – sagrađene na temeljima višegodišnjih cigli Elfrida Paytona.

7. Jonathan Isaac – Minnesota Timberwolves

Pet tisuća kilometara dalje od ove prašnjave tastature po kojoj nadobudno tipkam, Mark Cuban pogleda roster Minnesote i zaplače. Shrvano shvati da Timberwolvesima treba ista pozicija kao ona koju igra njegov novi Dirk. Kroz prozorsko okno pogleda starog Nijemca koji u ledenoj kupki rehabilitira svoje metuzalemske mišiće nakon napornog tridesetominutnog treninga. On ubrzo odlazi, a možda Tom Thibodeau ukrade njegovu jedinu moguću zamjenu. Suznih očiju kafkijanske sudbine krene propitkivati poantu ove bijedne egzistencije nazvane životom, razmišljajući o tome kako će poput Krležinog Vidovića nemoćan ležati dok ostale franšize slave pobjedu, nakon čega ipak shvati da Lauri Markkanen ne igra obranu poput Isaaca. Te otvori šampanjac.

U momčadi gdje su glavne napadačke zvijezde već određene – Wiggins i Towns, ne postoji bolji mogući fit od obrambene zvijeri koja u teoriji može braniti SVIH PET pozicija (jasno da ne može braniti DeMarcusa Cousinsa baš cijelu utakmicu, ali shvatili ste poantu). Thibodeau gleda snimke pick and roll obrane Bullsa i zadovoljno trlja ruke jer mu je jasno da je Isaac zadnji kotačić u njegovom stroju, gamechanger na obrambenoj strani.  Napad Florida State alumnija je prilično ograničen, ali ima jednu od najbitnijih stavki moderne košarke – tricu. U tranziciji je solidan, ali je očajan kreator, međutim kao što je gore navedeno, to Minnesoti ni ne treba. Uz to, skakački je jak, pa djeluje kao izvrsna nadogradnja na Gorguija Dienga.

8. Frank Ntikilina – New York Knicks

Nakon zadnjeg europskog binga Zen Master opet ide na prekomorske izbore te bira Franka Ntikilinu, razigravača Strasbourga. Dobar obrambeni igrač, prilično atletičan s dobrim osjećajem za igru na obje strane parketa. Dobar je u tranziciji te je kvalitetan bez lopte, a tricu zabija s ugodnih 40%. Međutim ima više očitih mana – očajno visok dribling, te loše kreiranje poena u half-courtu. Iako mu ceiling nije pretjerano visok te teško može doći do razine višestrukog All-Stara, mogao bi postati vrlo lako natprosječan starter koji bi se odlično upario s  Kristapsom Porzingisom.

9. Lauri Markkanen – Dallas Mavericks

Je li Lauri Markkanen po meni prospekt koji zaslužuje viši ranking od ovog? Da, ali ovo nije big board nego mock. Svemir se posložio tako da Cuban negdje zadovoljno trlja ruke i gleda sažetke finala 2011. zamišljajući finsku reprizu tamo neke 2023. godine.

Čim se spomene njegovo ime dvije riječi dolaze na um – izvrstan šuter. Glavna problematika njegove napadačke igre je slabija igra u reketu, koja bi mogla biti još veći minus jednom kad dođe u ligu pretrpanu strašnim fizikalcima, međutim šuterski je toliko jak da ima potencijala zasjeniti sve svoje nedostatke. Idealno upada u Mavse gdje će zamijeniti Nowitzkog, s kojim ima i određene sličnosti – počevši od visine pa do izvrsnog šuta. Ima potencijala do neba, ali ako se taj potencijal ne ispuni dobivamo novog Channinga Fryea.

10. Dennis Smith Jr. – Sacramento Kings

Smithov maksimum uopće ne kasni mnogo za onima prije odabranih razigravača, ali njegov floor je niži nego ostalima, a i po mom ostali prospekti su se bolje uklapali u svoje ekipe. Dobrih fizičkih predispozicija, Smith je zvijer kada napada obruč, bilo to u half courtu ili iz tranzicije. Vrlo vjerojatno je i najatletičniji od top razigravačkih prospekata, a može zabiti s bilo koje pozicije, dapače, povući šut iz pick and rolla mu je jedna od korištenijih stvari. Koji je onda problem? Šut mu je bolno nekonzistentan, s terena redovno zna nestati, a gušenje igre me malo podsjeća na Russella Westbrooka u nekim završnicama ove sezone, s čim bi uništio ritam svoje ekipe. Iako ne bi bilo uopće začuđujuće da netko Smitha uzme s top-5 izborom, kao što me ne bi iznenadilo ni da od svih upravo on prvi postane All-Star, jednostavno je upitniji od ostalih razigravačkih talenata.

11. Harry Giles – Charlotte Hornets

Ulogu čudnih reachera koju je prošle godine imao Sacramento ove godine će uzeti Hornetsi. Giles je srednjoškolska zvijezda koju su ozljede zaustavile na nikakvoj produkciji u jednoj sveučilišnoj sezoni, ali Charlotte ovdje ide u potpunosti na sve ili ništa. Odličnih fizikalija i atleticizma, GM Rich Cho će se ovdje kladiti kako će te glavne Gilesove vrline prevagnuti nad manama – koje su brojne. Počevši od ozljeda pa do strašne limitirane tehnike i nedostatka snage, Giles je hodajući upitnik, ali tko zna, možda mali Slender preraste u pravu zvijezdu. Hornetsi su ionako prepunog salary capa, a imaju tek jednu zvijezdu, pa im draftanje solidnih startera i role playera i nema nekog velikog smisla, tako da mi se ovaj boom or bust izbor čini kao solidan potez.

12. Luke Kennard – Detroit Pistons

Bek šuter odličnog – šuta. Jako efikasan scorer općenito, dobar s trice i s linije slobodnih te solidan kreator i za druge iako to njegovih 2,5 asistencija možda ne sugerira. Tehnički potkovan, sposoban je zabijati i pull-upove i spot-upove i off screen šuteve te bi mogao biti upravo ono što Pistonsima treba. Glavno pitanje vezano uz njega je može li se sve to prenijeti u ligu, s obzirom na to da usprkos zabijanju teških šuteva na koledžu što je obećavajuće njega u ligi čekaju još bolji, jači i brži defenzivci koji će te teške šuteve ponekad učiniti potpuno nemogućima, a Kennard je na momente i u NCAA izgledao kao da se muči za svaki poen, usprkos izvrsnoj produkciji. Užasan raspon ruku i općenito loša obrana također nije neki pozitivan znak, što nas dovodi do pitanja da li je možda Kennard novi Jimmer Fredette – sveučilišna zvijezda koja produkciju nije mogla prenijeti dalje. Kennard bi međutim, ako se snađe u NBA ligi mogao postati jako dobar napadački igrač, iako više limitiran na perimetru, a u najgorem slučaju mogao bi se i ne zadržati u ligi.

13. Donovan Mitchell – Indiana Pacers (via DEN)

Pa da se zabavimo i razmjenama: Indiana dobiva 13. izbor drafta, zajedno s oba Denverova izbora druge runde, uz to im stižu i – Juancho Hernangomez, Will Barton te Wilson Chandler te Denverov izbor prve 2018.  dok u suprotnom smjeru odlazi Paul George zajedno s Alom Jeffersonom kojeg Denver odmah nakon otpušta.

Tim trinaestim izborom Pacersi biraju Donovana Mitchella koji me na prvu podsjeća na Averyja Bradleya. Odličan obrambeni igrač malo niži od pozicije koju mu skauti daju (bek šuter), ja ga vidim kao combo beka kojeg će Pacersi odabrati na račun divovskog raspona ruku za svoju visinu, atletičnosti te odlične obrane. U napadu solidan šuter ali još prilično neispoliran igrač, unatoč tome što ima gotovo 21 godinu. Solidan u tranziciji, a još jedna usporedba mogla bi biti s mladim bekom ekipe koja je trebala imati ovaj pick – Nuggetsa, a taj bek je Gary Harris. Zbog atletičnosti i skočnosti mogao bi biti jako dobar cutter, te savršena 3&D opcija.

14. T. J. Leaf – Miami Heat

Miami ovdje ide na komplement Whitesideovoj unutarnjoj dominaciji – ofenzivno ispoliranog krilnog centra koji zabija unutra, van i više-manje gdje god treba. Nije pretjerano snažan što će svakako predstavljati problem u ligi, ali ima dobar rad nogu i fluidne kretnje kojima uvijek natjera loptu u koš. Najslabiji je na završavanju kroz kontakt oko obruča, gdje je Hassan strašan, a najjači je na perimetru – gdje je Hassan nepostojeć. Leafu zamjeraju i lošu obranu, ali imat će jednog od boljih rim protectora lige pored sebe. Još jedan od upitnika će biti skok, jer iako je na sveučilištu bio prilično dobar skakač, box-out tehnika mu je loša, a i na tom području je limitiran nedostatkom snage.  Sve u svemu, izvrstan fit i prospekt koji bi u najmanju ruku trebao postati solidna stretch četvorka i korisna opcija s klupe s mogućnošću da postane kvalitetan starter.