Randy Moss i Jason Williams su u srednjoj školi DuPont tvorili jedan od najdinamičnijih dvojaca u povijesti košarke, a možemo reći i sporta. Rođeni duboko na stražnjim seoskim cestama zapadne Virginije, dvojac je uzdrmao naciju svojim podvizima na parketu i izvan njega.
Predstavljeni su u jednoj od najboljih NIKE reklama svih vremena. Kratka reklama od 30 sekundi prikazuje snimke kako su se Williams i Moss još kao klinci udružili u jedan od najboljih dvojaca u povijesti košarke, u mjestu Belleu u zapadnoj Virginiji. Dvije su sezone bili suigrači, vodeći košarkašku momčad DuPonta do državnog finala 1994. godine. Iako su se obojica suočila s velikim problemima i na fakultetu i u srednjoj školi, ostvarila su velik i ozbiljan uspjeh u profesionalnom sportu.
Jasonov otac Terry je bio državni vojnik i imao je ključeve od dvorane. Jason je to u potpunosti iskoristio, dugo je vježbao bacajući loptu u zid izvodeći dodavanje iza leđa, a također je satima driblao loptu s utezima na zglobovima. S četiri godine je Jason već bio uspješan u driblanju lopte, a do sedme godine je odlučio kako će jednog dana postati NBA igrač.
Ovaj dvojac je pohađao sada već neaktivnu srednju školu DuPont u Belleu u zapadnoj Virginiji. Williams je osvojio nagradu Mr. Basketball tijekom zadnje godine srednje škole (1993-1994), a Moss je istu nagradu za košarku i američki nogomet osvojio 1994-1995.
Nakon što je iskoristio prednost činjenice kako mu je otac imao ključeve dvorane, Williams je 1990-91. krenuo u istu srednju školu. Sljedeće se godine i Moss upisao u školu DuPont. Williams je imao spektakularnu srednjoškolsku karijeru, bio je starter sve četiri godine. Karijeru je završio s prosjekom od 18 poena i 10 asistencija po utakmici. Williams je jedini igrač u povijesti DuPonta koji je postigao 1.000 poena uz 500 asistencija.
Kako je stariji, Williams je najprije bio pozvan u Nikeov kamp za najbolje mlade igrače u SAD-u. To je bila prestižna čast, s obzirom na to da je u kamp pozvan samo jedan igrač iz države Virginije. Iako je Jason oduševio nekim potezima, njegova igra nije bila dominantna.
Randy Moss briljirao je u nogometu, košarci, bejzbolu i atletici, a također je bio u školskom debatnom timu. Nakon što je Jason Williams bio pozvan na sveamerički kamp, Moss je sljedećeg ljeta isto kao predstavnik države Virginije pozvan na Nikeov sveamerički kamp. Moss je tijekom kampa odmah shvatio da njegova visina nije idealna za igranje na poziciji krila (nakon dvoboja s tinejdžerskom superzvijezdom Kevinom Garnettom).
1992. godine, Moss se pridružio školskom atletskom timu i bio je državni prvak Zapadne Virginije na 100 i 200 metara s vremenom od 10,94 sekunde i 21,95 sekundi. Ovo je bila jedina godina u kojoj se natjecao u atletici, ali kasnije je na sveučilištu Marshall poboljšao svoje vrijeme na 200 m (21,15 sekundi). Čak je jednu sezonu igrao i za bejzbolsku momčad, gdje je isto igrao odlično.
Moss je predvodio momčad američkog nogometa do tri naslova prvaka države. Tijekom zadnje godine srednje škole 1994. godine proglašen je najboljim igračem američkog nogometa Zapadne Virginije. Na terenu se Moss udružio s budućim igračem Chicago Bearsa Bobbiejem Howardom. Časopis Parade izabrao ga je u njihov godišnji sveamerički srednjoškolski nogometni tim 1995.
Nogometna je momčad bila toliko dominantna, da su isključili sva svjetla u Randu kad je momčad DuPonta igrala domaće utakmice, jer su svi u gradu prisustvovali utakmicama. Protivničke momčadi u Zapadnoj Virginiji jednostavno nisu bile dovoljno dobre da bi se mogle nositi s Mossom u bilo kojoj situaciji. Iako su svi u državi željeli da Randy odabere Zapadnu Virginiju, obvezao se da će igrati za Lou Holtza i Notre Dame.
Njih dvojica su bili najuzbudljiviji dvojac u povijesti košarke zapadne Virginije. White Chocolate je koristio svoje brutalno znanje na području vođenja i driblanja lopte uz sposobnost svemirskih dodavanja da posluži suigrače, kojima nije bilo teško poentirati. Moss je s druge strane bio obdaren atleticizmom kakav se rijetko viđa, Williams ga je prekrasnim asitencijama gotovo uvijek pronašao, a njemu nije bio problem zakucati, nerijetko alley-oopom na asistenciju J-Willa.
Dvorana srednje škole DuPont primala je 1.000 ljudi te ukoliko tamo niste bili tamo sat vremena ranije, ostali ste vani. U Jasonovoj zadnjoj godini svi su starteri mogli zakucati, a jednom su svi to učinili u istoj utakmici. Oni su privukli stotine obožavatelja u noćima kada se igrala utakmica, prisiljavajući školu da postavi privremene tribine kako bi primila sve zainteresirane. Dvojac je vodio DuPont do utakmice finala državnog prvenstva prije nego što su ipak izgubili od Martinsburga rezultatom 79-73. U posljednjoj utakmici koju su igrali zajedno, Williams je imao 17 poena, 11 asistencija i 9 skokova, dok je Moss postigao 33 poena uz 14 skokova.
Moss i njegovi prijatelji bili su poznati po tome što su se prepustili tipičnim tinejdžerskim aktivnostima poput pijenja i pušenja marihuane. No, na hodnicima DuPonta rasne napetosti postale su česte i žestoke. Moss je sudjelovao u sedam rasno motiviranih tučnjava tijekom svoje srednjoškolske karijere. Pred kraj svoje posljednje godine u DuPontu, Moss je sudjelovao u tučnjavi koja je jednog učenika poslala u bolnicu. Incident je ugrozio njegovu budućnost i na kraju rezultirao zatvorom.
Nastavlja se…