STVARAMO SAVRŠENOG ŠUTERA
Teško je ako ne i nemoguće, artikulirati talent iza vještine šutiranja košarkaške lopte. Kako netko tko stoji udaljen 8, 9 ili čak 10 metara od koša širine 45 cm zna kako daleko i na kojoj visini uputiti loptu širine 25 cm da prođe savršeno kroz obruč.
Znamo da osjećaj prostora, dubinska percepcija i kordinacija ruku i očiju imaju veliki ulogu, ali ipak postoji još više od toga, nešto nedefinirano. Dar. Ne možeš ga objasniti, ali znaš to kada ga vidiš, neki ljudi su jednostavno rođeni da šutiraju košarkašku loptu.
Stephen Curry, Klay Thompson, Kevin Durant, Davis Bertans, Damian Lillard, Trae Young, Duncan Robinson, Kyle Korver. Ovo su samo neki od aktivnih igrača koji su rođeni da budu šuteri– djeca u osnovnoj školi koja bi uvijek uspješno lansirala zgužvani papir u kantu za smeće. Uvijek su imali taj osjećaj, dodir, i ultimativno radnu etiku da taj urođeni talent iskoriste kao kamen temeljac odakle se njihova veličina dalje razvijala.
S tim rečenim, nisu svi veliki šuteri isti. Svaki od njih oslanja se manje ili više na različitu komponentu šutiranja. Za neke to je brz izbačaj, za druge visoki izbačaj ili dublji range ili prolazak kroz screenove i šutiranje iz driblinga i u pokretu.
Tako da se postavlja pitanje : Što kada bi mogli proizvesti savršenog šutera, nekakvog robota sastavljenog od različitih atributa: veličine, vještine i raznih fizičkih i mentalnih posebnosti uzetih od različitih igrača. To je ideja ovog članka: sa jednim glavnim pravilom, da se samo jedna vještina ili sposobnost može uzeti od pojedinog igrača.
VELIČINA: KEVIN DURANT
U prošlim erama košarkaške igre ili generalno u ljudskom postojanju, igrač visok preko 210 cm sa šuterskim sposobnostima Kevina Duranta bio bi nezamisliv. Ali evo nas. Durant je puno atletičnija i mobilnija verzija Dirka Nowitzkog, što je smiješno uopće napisati.
I naravno nije stvar samo u Durantovoj visini. Radi se i o njegovom ogromnom rasponu ruku, što mu omogućava da ima jedan od najviših izbačaja u NBA povijesti. To je glavni razlog zašto je on toliko nezaustavljiv jedan na jedan. Možete ostati ispred njega, ući mu u tijelo, duplirati ga, možete raditi što god želite i na kraju on uvijek može jednostavno šutirati preko vas.
CATCH AND SHOOT: J.J. REDICK
Kada je NBA sezona suspendirana u ožujku Redick je bio u 94. percentilu u catch and shoot situacijama, zabijajući 1.37 poena po posjedu sa 67.6 prilagođenim postotkom šuta iz polja.
To dovoljno govori. U 2017-18., Redick je bio u 93. percentilu dok je bio u Philadelphiji, a u 2015-16., nalazio se u u 98. percentilu dok je nastupao za Clipperse. U proteklih pet sezona, Redick se nikad nije pozicionirao ispod 81. percentila u catch and shoot učinkovitosti, što je još impresivnije kada uzmemo u obzir težinu šuteva koje on uzima. Prolazeći kroz screenove, majstor u dribble–handoff situacijama, Redick skoro nikad nema skroz otvoren pogled za šut, niti je toliko atletičan, a ni visok. Ovo sve navodimo jer je očito da se on ne može odvajati od suparnika koristeći brzinu ili dužinu i često mora iskrivljavati svoje tijelo ili se naginjati na fade away šuteve i imati čudne izbačaje samo da bi uspio uputiti šut prema košu. Rezultat toga je da je većina njegovih šuteva s rukom braniča u njegovom licu, i uza sve to Redick ima apsurdan postotak šuta kada je čuvan u catch and shoot situacijama. Naime zabija 52.6 posto catch and shoot šuteva kada je čuvan od strane suparničkog braniča. Na kraju catch and shoot situacije imaju jako puno varijabli, dodavanje nije uvijek na isto mjesto, ne krećete se uvijek u istom smjeru ili prema košu, braniči su uvijek na različitom mjestu i dolaze iz različitih kutova. Sve to vas tjera da prilagođavate svoj šut bez da gubite preciznost i za sada JJ Redick to radi savršeno.
FORMA: KLAY THOMPSON
Curry je zasigurno u „globalu” bolji šuter, ali nikada nećete naći ljepši šut od Thompsonovog. Kao i Redick, on je „kralj” catch and shoota koji je jednom zabio 60 poena u utakmici napravivši samo 11 driblinga. U karijeri šutira 42 posto za 3 na ogromnom volumenu šuteva. Thompson je moderna verzija Reggieja Millera.Majstor u navigiranju oko screenova s odličnim osjećajem za nalaženje prostora gdje može izbaciti svoj šut. Miller je jedan od najvećih šutera svih vremena ali njegova forma nije bila ni blizu savršenoj. Thompsonov šut naprotiv je „poezija”. Što je naglasio i Steve Kerr rekavši „ Sa tehničke perspektive mislim da je Klay jednako dobar ako ne i bolji od bilo koga ikada”. Nadalje kada je J.A. Adande pitala J.J. Redicka čijoj se formi divi, rekao je: „Thompsonovoj naravno”. Redick i Kerr su jedni od najvećih šutera koji su ikad rođeni i oni se čak „klanjaju” Thompsonovoj formi. Lakat unutra i na 90 stupnjeva, lopta koja savršeno leži u ruci i visoki izbačaj, jednostavno ne može biti bolje od ovoga.
ŠUT IZ DRIBLINGA: STEPH CURRY
Nijedan šut u NBA povijesti nije više revolucionalizirao igru kao trica iz driblinga Stephena Currya. Postojalo je vrijeme kada je šutiranje trice iz driblinga bilo smatramo užasnim šutom, ali range i hrabrost Currya je prisilila obrane da izlaze na njega skoro odmah nakon što prijeđe centar, i da dupliraju pick and roll na toj istoj udaljenosti. Toliko je promijenio način na koje obrane pristupaju igri sada, da se cijela košarkaška igra zbog toga okrenula naopačke. On je bio „pionir” koji je utabao put svojim kolegama Lillardu i Hardenu da rade istu stvar. Istina je da izuzev Durantove visine mogli bi samo Currya nazvati savršenim šuterom. Majstor je u kretanju bez lopte, ima najbrži izbačaj u povijesti lige, njegov kreativnost i range su nezapamćeni, također je izuzetno smrtonosan na floaterima i šutevima s poludistance. Ali ako biramo samo jednu sposobnost Curryev šut iz driblinga je definitivno njegova najznačajnija osobina.
SPOT UP: KYLE KORVER
Bilo koji od navedenih igrača bi bio ubojit u spot up ulozi, ali Kyle Korver je igrač koji često bude zaboravljen u „diskusijama” o najboljim šuterima uopće. Totalno nepravedno, jer je smrtonosni floor spacer i ubojica iz spot up situacija cijelu svoju karijeru, u usporedbi s Curryem, Lillardom ili Durantom koji su većinom bili prve napadačke opcije u svojim momčadima, Korverovi postotci su nevjerojatni. U 2009-10. šutirao je 53 posto iza linije za 3 poena. Od 2012. do 2015. šutirao je 45 posto, 47 posto i 49 posto za 3. Dvije sezone nakon toga opet je šutirao 45 posto i bio je rangiran u 100. percentilu u poenima po posjedu iz spot up situacija i u svoje 32 utakmice s Hawksima i 35 utakmica s Cavsima. Ove sezone s 39 godina na leđima i dalje ima 41 posto za 3. Kada podvučemo crtu, ostavite ovog čovjeka otvorenim i „uništit će vas”.
RANGE: DAMIAN LILLARD
Lillard je vjerojatno jedina prava konkurencija Curryu trenutno što se tiče suludog rangea. Jednostavnost kojom on izbacuje šuteve s 9 ili 10 metara je frapantna. Morate stvarno stati na košarkaški teren udaljeni 10 ili 11 metara od koša da bi ovo cijenili. Lillard ih uzima kao da su jos jedan standardni šut. Prijetnja koju on predstavlja s ovolike udaljenosti je promijenila način na koji mu obrane pristupaju te je riješio problem s brzim udvajanjima koja su mu u prošlosti zadavala dosta problema. Vrlo je jednostavno, obrane imaju ograničenu mogućnost za izaći naprijed prije nego prostor iza njih postane prevelik za čuvanje i otvore se mogućnosti za lagana polaganja. Plus prirodni instinkt je u obrambenog igrača da bude barem malo opušten dok je suparnik toliko daleko od obruča. Iako svi znamo odakle je sve Lillard sposoban lansirati svoj šut i dalje nas ponekad iznenadi. I što je najvažnije, Lillard takve šuteve zabija na sjajnom postotku, šutira 40 posto na šutevima s 8, 9 metara a na šutevima preko 10 metara udaljenosti je na nevjerojatnih 41 posto.
Šutevi koji su nekad bili isključivo korišteni kada je vrijeme isticalo sada su postali „lagana igra” za čovjeka kojeg sada zovu „Logo Lillard”.