Superzvijezde su uobičajena stvar u NBA momčadi. Već od početaka su one momčadi koje su imale najviše takvih igrača godinama dominirale te su ponavljale uspjehe godinu za godinom. Naročito se to odnosi na takozvane Velike trojke, popularno nazivane Big 3’s.
Neke od njih su kreirane dugoročno, preko drafta, te su se mnogo puta pokazale uspješnijima i dugoročno isplativijima. S druge strane postojale su i one koje su kreirane preko tradea ili praktički na vlastiti dogovor.
Stoga smo odlučili analizirati najveća razočaranja tih super trojki kroz povijest uz napomenu kako nismo u analizu uključili tzv. velike četvorke ili čak petorke, što je također znao biti slučaj, kao i istaknuti kako se ovdje radi o novijoj NBA povijesti.
Kevin Garnett, Sam Cassell & Latrell Sprewell
Kevin Garnett je po dolasku u ligu ubrzo postao zaštitno lice franšize iz Minnesote. No, momčad je nizala neuspjehe te nikako nije uspijevala pobijediti jednu playoff seriju. Godinu za godinom su Wolvesi ispadali u prvom krugu doigravanja, sve od 1997. do 2003. godine.
2004. Garnett u 27. godini prvi put dobiva suigrače visoke reputacije kao što su Sam Cassell i Latrell Sprewell. Rezultat je bio odličan s 58 pobjeda i prvim mjestom zapada. To je bila sezona kada su Lakersi oformili idealnu petorku te ih tako izbacili. Ujedno je to bio i njihov najveći uspjeh.
Sljedeće godine fijasko
Sprewell je imao nekih, vjerojatno osobnih problema, dok je Cassell veći dio sezone propustio zbog ozljede pa su Wolvesi završili na omjeru 44-38 2005. godine te su tako propustili doigravanje, što je označilo kraj ove velike trojke. Garnett se ubrzo udružio s Pierceom i Allenom te tako došao do naslova. Nakon toga više nikakve nove vijesti nisu bila udruživanja velikih trojki u svom primeu (LeBron-Wade-Bosh).
Olajuwon – Drexler – Barkley
Do ’96. su narasle frustracije Phoenixa, odnosno Barkleyja koji je imao sve osim NBA naslova. Za to je vjerojatno zaslužan bio Michael Jordan. S druge strane su Hakeem i Drexler htjeli napraviti još jedan završni juriš na titulu nakon što su iskoristili prvo Jordanovo umirovljenje.
Problem cijele priče jest što su svi odradili svoje najbolje godine. Rocketsi su za već puno starijeg Barkleyja dali neke važne role playere, kao što je tada bio mladi Sam Cassell. 1997. je priča čak išla u pravom smjeru, doguralo se do konferencijskog finala. U finalu zapada su ipak naišli na zid. Duo Stockton-Malone je bio bolji, a ostao je upamćen Stocktonov game winner u šestoj utakmici koji je donijelo prvo finale u povijesti Utah Jazz franšize.
Barkley je bio svjestan da mu je to bila posljednja šansa. Idućih godina se ispadalo u prvoj rundi doigravanja, a biološki sat je otkucao i tu je došao kraj ovoj velikoj trojci koja bi bila itekako opasnija da je igrala zajedno u svom primeu. Valja spomenuti kako su Rocketsi kasnije imali epizodu sa Scottijem Pippenom, ali ni ona nije bila uspješna.
Arenas – Butler – Jamison
Možda ova trojka nema karijeru kao igrači iz prethodno navedenih, ali tko je detaljno pratio ligu za vrijeme njihovog vrhunca znao je o kakvim se igračima radilo. Bila je to jedna zanimljiva ekipa koja je imala visoka očekivanja.
U sezoni 2006./2007. je ovaj trio kombinirano postizao 67 poena po utakmici, što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Problem je bio u drugoj strani parketa. Obrana Wizardsa bila je jako loša, a Gilbert Arenas je platio danak ozljedama zbog kojih se uvukla anksioznost. Pamtimo ih još kao prve LeBronove playoff rivale, ali nažalost su na tome samo i ostali jer ih je LeBron pretvorio u svoju mušteriju.
Durant – Westbrook – Harden
S obzirom da su došli do jednog finala u dobi od 22, odnosno 23 godine, od ove trojke se očekivalo puno više. Na kraju su se pretvorili u trojac koji nije ostvario visoka očekivanja iako su se individualno više-manje svi ostvarili s drugim ekipama.
Jednostavno, Harden je završio u Houstonu u razmjeni za Kevina Martina. No, možda Bradonja ne bi postao ono što je danas da je ostao u Oklahomi…No i luxury tax je odigrao svoju ulogu u to vrijeme. Međutim, svakako je bila greška uništiti trio koji je momčad doveo do finala odmah godinu nakon.
Carmelo – Stoudemire – Chandler
Pred kraj trade deadlinea 2011. Stoudemire je bio jedan od pet MVP kandidata. Knicksi su imali solidnu momčad zbog koje su se navijači puno nadali. Tada je došao Carmelo. Koliko god je Melo donio dobroga, Knicksi su ipak dali previše „role playera“ koji su bili supervažni Stoudemireu. Potez nije nikako bio idealan kada se znala činjenica da je Melo mogao na ljeto potpisati kao free agent….No, po tom je postala dobro poznata ova franšiza.
Uslijedio je fijasko pa je došao Tyson Chandler. 2013. su Knicksi imali jako dobar playoff run s 53 pobjede u regularnoj sezoni i polufinalom istoka. Premda mnogi podcjenjuju Chandlera ipak se radilo o kvalitenom igraču (ako se prisjetimo epizode u New Orleansu s Paulom-Westom i Stojakovićem). Međutim, dalje se nije moglo pa se sve pretvorilo u pretjerano soliranje koje se nije pokazalo kao dobro rješenje.
Stoudemire – Nash – Marion
U priču oko Stevea Nasha moglo bi se dodati i trojka s Finleyjem i Dirkom. Nakon što je otišao iz Dallasa odmah je postao MVP s Phoenixom. Sunsi su bili mašina za regularnu sezonu gdje su redovno bili najbolja momčad lige.
No, u doigravanju je obično slijedio fijasko. Run’n gun promocija Mikea D’Antonija nije prolazila i nakon solidnih sezona se ekipa ipak raspala bez velikog uspjeha unatoč vječnom statusu „title contendera“ koji je predvodio Power rankingse.
Westbrook – Carmelo – George
Trojka se trebala natjecati s Warriorsima i Rocketsima na zapadu. No, sredio ih je rookie, Donovan Mitchell. Generalno je post-Durant era Oklahome razočarala s Westbrookom kao vođom. Previše izolacije u napadu ni ovdje nije dobrim završilo, odnosno porazom u prvoj rundi drafta.
Pokušali su Westbrook i George 2019. sami (uz Dennisa Schrodera), ali Damian Lillard ih je riješio s 4-1 i u svijet odaslao jednu od viralnih fotki.
