Noć drafta je jedan od najvažnijih datuma u NBA kalendaru. To je događaj kojem se svi ljubitelji košarke raduju jednako kao i playoffu, a za navijače klubova koji ne posjećuju playoff predstavlja rijedak izvor nade i priliku da se barem jednu noć osjećaju kao pobjednici. U noći s četvrtka se na podij Barclays Centra popelo šezdeset mladića od kojih će neki preokrenuti sudbine franšiza čije su šilterice dobili, a oni najposebniji će postati svjetske mega-zvijezde.
Neki od njih će ipak brzo biti zaboravljeni. NBA košarka je nemilosrdna i u njoj opstaju samo najbolji, samo šačica onih koji pored iznimnog talenta imaju volju za radom i nešto sreće. Nikome ništa nije garantirano i imati visok pick ne znači nužno da ćete automatski postati relevantni kroz par godina.
Čitava ceremonija je trajala dugih, predugih pet sati i gledateljima pred ekranima doživljaj i nije bio onoliko uzbudljiv koliko bi trebao da bude. Srž događaja je razvodnjena sterilnim američkim showmanshipom, ponavljanjem činjenica koje svi znamo već mjesecima i neuspjelim pokušajima da se s golobradim, ne pretjerano elokventnim momcima naprave suvisli, a kamoli zanimljivi intervjui. Sve to je odavno postalo cirkus koji je frustrirajuće gledati, ali kada ste fanatik onda stisnete zube i odlučno žvačete kroz dosadni dio krofne kako biste došli do džema.
„Kada izađete iz oluje, nećete biti ista osoba koja je u nju ušlu. U tome je smisao ove oluje.“ Pogledajmo kako je koja franšiza izašla iz draft oluje.
Atlanta Hawks
Hawksi su trenutno u stidljivom rebuildingu i ovaj draft je bio važan za njih, ali ne možete napraviti puno toga kada vam je najviši pick devetnaesti. Njime su izabrali Johna Collinsa, centra Wake Foresta koji je imao odličnu sezonu kao osovina napada Demon Deaconsa. Radi se o vrlo energičnom igraču koji je sposoban finišer oko obruča i solidan skakač za svoju visinu, ali je još jako sirov tehnički i nije pretjerano pouzdan kao stup obrane. No, odlaskom Dwighta Howarda će se otvoriti prostor za njegovo kaljenje. Osim njega, Atlanta je birala i dvojicu u drugoj rundi: score-first razigravača s Oregona Tylera Dorseya (41) i Alphu Kabu (60), člana francuske mlade reprezentacije i srpskog Mega Leksa (ili kako se već sad zovu). Međutim, nije sigurno hoće li ijedan od njih dvojice dobiti ugovor u Atlanti.
Boston Celtics
Nemoguće je ne osuditi odluku uprave Bostona koje je svjesno propustila priliku da drafta najboljeg igrača u klasi, ali da ako zamislimo da im je ovaj treći pick dodijeljen lutrijom, možemo reći da je ovaj draft bio izuzetno uspješan za Zelene.
Njihov glavni ulov, Jayson Tatum, je fantastičan igrač; vješt strijelac čiji broj možete pozvati kada vam ekspresno trebaju poeni. Očekivalo se da će izabrati Josha Jacksona, ali se Tatum jednostavno bolje uklapa u ovaj roster. Dvije stvari mora popraviti kako bi imao šansu biti elitno krilo, a to su obrana i kreiranje za suigrače. Momak visok 203 centimetra i s rasponom ruku od 210 ima sve predispozicije da bude izvrstan branič na pozicijama od 1 do 4, a budući da mu je tek 19 godina, vrijeme je pred njim. Što se tiče ove druge stavke, dvije asistencije po utakmici koliko je bilježio na Dukeu je zaista premalo za igrača koji je imao velike ovlasti u napadu, no na March Madnessu smo vidjeli da ima potencijal za biti dobar dodavač kada igra u prirodnom ritmu napada i ne guši loptu.
Celticsi su imali još tri picka, sva tri u drugoj rundi: Semi Ojeleye (37), Kadeem Allen (53) i Jabari Bird (56). Kako im je na rosteru već ogromna gužva, ovi momci će se morati dobro oznojiti u Ljetnoj ligi kako bi se izborili za mjesta, a mislim da potonju dvojicu već možemo otpisati. Ojeleye, s druge strane, ima materijala za biti solidno 3&D rješenje na boku, ali možda ne u Celticsima koji već imaju nekoliko sličnih igrača.
Brooklyn Nets
Sean Marks je glavninu svog posla obavio prije drafta dovođenjem D’Angela Russella iz Lakersa, ali ni u četvrtak navečer nije sjedio prekriženih ruku. Na 22. mjestu je bilo zvučnijih imena za izabrati, ali su se Netsi odlučili za Texasovog Jarretta Allena koji je fizičko čudo prirode (raspon ruku 226 cm) i ima očit potencijal kao zaštitnik obruča i roller, ali još je miljama daleko od definiranog igrača. Brooklyn će morati uložiti dosta vremena i truda u njegov razvoj, ali svakako nemaju šta izgubiti. Osim toga, odlaskom Brooka Lopeza je otvorena audicija za minute na petici.
Na 57. mjestu su uzeli Barceloning Aleksandra Vezenkova u klasičnom draft-and-stash potezu kojeg je Marks naučio u matici sanantonijevskoj.
Charlotte Hornets
Malik Monk na jedanaestom picku? Yes, Please! Iako ovi momci još nisu odigrali ni minute za svoje nove momčadi, već bi se moglo mladog Kentuckyjevog beka proglasiti krađom drafta. Najbolji strijelac s vanjskih pozicija u čitavoj klasi i igrač koji je već u dobra doba NBA-ready je pripao ekipi koja se lani mnogo mučila s proizvodnjom poena, naročito u momentima bez Kembe Walkera na parketu.
Četrdesetim izborom su uzeli Dwayne Bacona čija je profesionalna budućnost upitna, a za njega je zanimljivo jedino to da ga je GM Hornetsa Rich Cho na presici greškom predstavio kao… Dwyanea Wadea. Sanjaj i dalje, Riče.
Chicago Bulls
Kako bih draft Bullsa opisao jednom rečenicom posudit ću citat američkog predsjednika Donalda Trumpa: „This has been the worst trade deal in the history of trade deals, maybe ever.“
Dati franšiznog igrača za friško povrijeđenog Zacha LaVinea, pleja bez šuta i sa užasnom sezonom iza sebe, te tek sedmi izbor drafta je samo po sebi ridikul, ali što reći kada se još odreknete i svog 16. picka? Reći možemo samo jednu riječ, i to složenicu: Gar-Pax.
Neću se ovdje baviti analiziranjem tradea jer je to posao za zaseban tekst, ali ću reći da je velik teret stavljen na pleća mladog Laurija Markkanena. On je jedini bitan povrat u ovoj razmjeni – osim ako LaVine ne doživi značajan skok u kvaliteti, što je teško nakon onakve povrede – i to automatski znači da je dužan zamijeniti Jimmyja Butlera. Sada ovaj potez gledamo kao grešku uprave Bullsa, ali prolaskom vremena, ako Markkanen ne ispuni očekivanja, sav prijezir će navijači usmjeriti prema njemu kao živom simbolu ovog neuspjeha.
Finac je kao igrač zaista jako zanimljiv prospekt; najbolji je šuter u klasi, neovisno o poziciji, a pored toga ima i sposobnost lupiti loptom od parket par puta i napasti sredinu. To je vješto koristio u dresu Arizone gdje su protivnici morali respektirati njegov šut i ostavljati mu prostora. U NBA će to biti drugačije jer se svi kreću malo brže, ali za očekivati je da se Lauri vremenom privikne i na taj tempo. Već sada može biti oružje u pick-and-popu što će biti veliko osvježenje za začepljeni klozet koji Chicago zove napadom.
Cleveland Cavaliers
Cavsi su jedna od dvaju franšiza koje u ovom draftu nisu imale nijedan pick. Velika drama se potajno odvija u Clevelandu i stvari odavno nisu bila ovako nesigurne i nestabilne. Čeka ih jako važno ljeto.
Dallas Mavericks
Možete li se sjetiti kada su Mavericksi zadnji put imali pomena vrijedan draft? Od 2000. naovamo su samo dva puta birali u lutriji, a dva junaka koja su izabrali su Etan Thomas (16. pick, 2000.) i Kelly Olynyk (13. pick, 2013.). Zapravo, zadnji igrač kojeg su sami draftali, a koji je imao bitnu ulogu u njihovoj franšizi je Jason Kidd (2. pick, 1993.), a i on je morao napraviti par krugova po ligi prije nego što je konačno osvojio prsten s Mavsima.
Dobro je poznato da Mark Cuban nema strpljenja da gradi kroz draft i čeka mlade igrače da se razviju, ali izgleda da je ovaj put shvatio da nema puno izbora. Na kraju je imao i dosta sreće jer im je u krilo pao Dennis Smith s NC Statea, jedan od najboljih razigravača u klasi krcatoj dobrim razigravačima. Daleko je od gotovog igrača, bolno mu fali obrane i kreacije za suigrače, ali je neumoljiv strijelac čiju je eksplozivnost nemoguće predvidjeti i uškopiti. Izvrstan je ovo fit za ekipu Ricka Carlislea koja je u posljednjih par godina na poziciji jedinici izvrtjela svakojakih graničnih NBA igrača.
Denver Nuggets
Možda će vrijeme pokazati da su Nuggetsi napravili grešku što su tradeali svoj 13. pick u Utu, ali očito su vidjeli potencijal u Treyu Lylesu ili su računali da imaju dovoljnu dobru jezgru i da je izbor pred kraj prve runde dovoljan da ih dodatno učvrsti na putu prema relevantnosti.
Taj 24. pick kojeg su dobili se pretvorio u Tylera Lydona, stretch četvorku sa Syracusea koji je fantastičan šuter ali će morati proći trnovit put da si izgradi ozbiljnu NBA karijeru. Osim tog šuta ne donosi ništa u napadu, a u obrani će biti naročito teško za njega jer se mora tranzitirati s jako specifične zone Jima Boeheima na komplicirane NBA sheme s gomilom preuzimanja.
Osim njega, pred sami kraj drafta, Nuggetsi su pokupili Slovenca Vlatka Čančara (49) i Montea Morrisa (51) s Iowa Statea.
Detroit Pistons
Pistonsi su još jedna franšiza s neizvjesnom bliskom budućnošću pa je za njih vjerojatno dobro što su draftali momka za kojeg je dobro poznato što donosi. Luke Kennard je u svoje dvije sezone na Dukeu pokazao zavidnu razinu igre u napadu i kao kreator i kao šuter, te je mnogo puta preuzimao odgovornost u ključnim trenucima kada nije išlo Graysona Allena, Jaysona Tatuma i Brandona Ingrama.
Vjerojatno bi bio biran znatno ranije od ovog 12. mjesta da nije skoro pa nepopravljiva rupa u obrani što će biti problem u backcourtu Detroita koji baš i ne obiluje defenderima.
Golden State Warriorsi
Mora da Bob Myers i Joe Lacob imaju blistavu karmu kada im je nakon ovakve sezone u ruke pao igrač poput Jordana Bella. Dobro, nije im doslovno pao nego su ga otkupili od uprave Chicago Bullsa čije se ponašanje u noći drafta može okarakterizirati jedino kao blagi kolektivni moždani udar.
Oregonov as je u svojoj sveučilišnoj karijeri konstanto povlačio poređenja s Draymondom Greenom na račun svoje nadljudske energije i požrtvovnosti u obrani te sposobnošću da podjednako dobro brani svih pet pozicija. Neće to, naravno, moći raditi u NBA ligi – barem ne odmah – ali kako je fer da Warriorsi sada imaju dva Greena, makar jedan od njih bio lite verzija?
Houston Rockets
Rocketsi su svoj pick prve runde poslali Lakersima u tradeu za Loua Williamsa, tako da su svoj red dočekali tek na 43. mjestu gdje su pokazali prstom na Žalgirisovog Isaiahu Hartensteina. Jedan jako nevažan pick na općem NBA globusu, ali što se može, i takvih mora biti.
Birali su Rocketsi i nedugo zatim, na 45. mjestu, ali su taj pick brzo proslijedili Memphisu u zamjenu za budući pick druge runde. Jasno je da Daryl Morey nije htio zauzeti previše mjesta na rosteru s ciljem da ima prostora za manevriranje na tržištu slobodnih igrača.
Indiana Pacers
Pacersi su imali jako dobar draft, što je dobrodošla promjena sreće za franšizu koja se trenutno muči s neminovnim odlaskom svoje najveće zvijezde. Na 18. mjestu su zgrabili T.J.-ja Leafa koji je imao sjajnu sezonu uz Lonza Balla na UCLA-ju. Leaf je tehnički izuzetno potkovan igrač, netko tko razumije igru i svakom trenutku donosi pravu odluku. Vrlo je nesebičan i timski orijentiran igrač koji voli raizgravati suigrače i to dosta dobro radi s postova i kao roller. Međutim, za njega je jako bitno da dovede svoje tijelo na NBA razinu kako bi si mogao kupiti minute.
Drugi Indianin ulov je Ike Anigbogu za kojeg sam se zdušno iznenadio što je pao tako nisko (43. mjesto). Izgleda kao prototip solidnog NBA centra koji može postavljati snažne blokove, čuvati obruč i zakucavati zicere, ali to je vjerojatno to što možete očekivati od njega. Međutim, nije baš loše za sredinu druge runde, zar ne?
Los Angeles Clippers
Pao mi je na pamet Jerry West kada je stigla vijest da su Clippersi kupili pick druge runde od Bucksa jer nema šanse da je takav potez bio djelo kratkovidnog Doca Riversa. Sindarius Thornwell nije igrač koji će napraviti razliku, ali predstavlja uvid u trenutno razmišljanje ove franšize koja se mora odmaknuti od rentanja iscijeđenih veterana i fokusirati se na dugoročno građenje iznutra.
Oni koji prate koledž košarku znaju kakvu je sezonu Thornwell imao na South Carolini koju je svojom svestranošću i rudarskom obranom odveo do iznenađujućeg nastupa na Final Fouru.
Los Angeles Lakers
Kada imate drugi pick u ovako dobrom draftu, onda teško možete imati loš ulov, ali Lakersi zaslužuju pohvale za svoje izbore pored Lonza Balla. O Ballu (i njegovoj obitelji) već znamo praktički sve, ali bih volio podsjetiti da dečko zna igrati košarke i da je franšizni potencijal itekako tu. Čudan izbačaj pri šutu i upitna obrambena kvaliteta su crvene zastavice, ali i veći problemi su se rješavali.
Trade koji su napravili s Jazzerima je minijaturno remek-djelo kojim su ugrabili Josha Harta (i Thomasa Bryanta, koji je zanimljiv jedino zbog prezimena), jednog od najboljih NCAA igrača tijekom posljednje četiri godine i momka kojeg je lako zamisliti da odmah po dolasku igra značajne minute s klupe. Tridesesti izbor drafta obično pripadne izazivačima za naslov i upravo u takvoj momčadi bi Hart bio najkorisniji, ali neće smetati ni u Lakersima kojima treba bočni koji može biti sekundarni kreator iz driblinga i zabijati otvorene trice. Pored toga, Hart donosi i liderske kvalitete i iskustvo igranja gomile važnih utakmica, što će dobro doći Los Angelesovim mladićima. Moglo bi se desiti da napravi sličnu rookie sezonu kao Malcolm Brogdon u Milwaukeeju ove godine.
Jedini potez koji mi se ne sviđa je uzimanje Kylea Kuzme 27. izborom kada su im još na raspolaganju bili recimo Ivan Rabb, Semi Ojeleye i Jordan Bell. Kuzma je jako sirov prospekt kojeg skauti opisuju kao long-shot 3&D četvorku, ali još uvijek nije dovoljno dobar ni obrambeno ni šuterski.
Memphis Grizzlies
Što se tiče value pickova, mislim da nijedna momčad nije našla bolje od Memphisa. Na 35. mjestu im je zapao Ivan Rabb s Californije koji je lani u zadnji tren odustao od izlaska na draft – a bio je projiciran u top 20 – kako bi se vratio na fakultet i pokušao popraviti svoj rezime. Međutim, Golden Bearsi su imali razočaravajuću sezonu i Rabb se malo zagubio u svemu tome, ali ne treba zanemariti njegov ogromni potencijal: može igrati obje visoke pozicije, a ako malo poradi na šutu i bude u stanju držati obrambeni fokus tijekom cijele utakmice ima šansu postati odličan small-ball centar.
Na 45. mjestu su posegnuli za Oregonovim Dillonom Brooksom (dobili ga u razmjeni s Houstonom) koji je na dosta boardova čak potpuno izbačen iz druge runde, ali Grizzliesima se očito svidjela njegova liderska rola u odličnoj sezoni Ducksa. Nema NBA fizikalije i morat će naporno raditi da si izgradi rolu u ligi.
Miami Heat
Pat Riley, još jedan notorni „mrzitelj“ drafta je ovaj put imao jedan pick – i to onaj posljednji lutrijski – i može se reći da je pogodio u sridu. Bam Adebayo je važio za najboljeg obrambenog visokog u NCAA i njegov atleticizam i energija će se lako prevesti u NBA, makar neće imati puno prostora pored Hassana Whitesidea. Odluči li ga Heat zadržati, mogao bi postati jedan od najboljih back-up visokih u ligi.
Milwaukee Bucks
Ostao sam iznenađen kada sam vidio da su Bucksi izabrali D.J.-a Wilsona svojim 17. pickom. Ne samo da je možda bilo boljih igrača (T.J. Leaf je otišao Indiani netom iza, na 18. pickui), nego mi nije jasno ni kako se Wilson uklapa u ovu momčad. Bucksima treba šuta i kreacije na vanjskim pozicijama, a uzeli su još jednog super-atletičnog combo visokog koji će minute dobivati na kapaljku pored Johna Hensona, Jabarija Parkera, Thona Makera i Grega Monroea.
Minnesota Timberwolves
Daleko najveći pobjednici drafta, ali ne na račun rookieja kojeg su izabrali, nego naravno zbog Jimmyja Bucketsa koji se vratio u krilo svog mentora Toma Thibodeaua.
No, kao što već rekoh, ovdje neću u o tradeu nego samo o pickovima, a i u toj kategoriji su Wolvesi jako dobro prošli. Onaj 16. pick kojeg su dobili od Bullsa se pretvorio u Justina Pattona, Creightonovog centra koji, ako se dobro zagledate i odrješite optimizam, liči na Karl-Anthonyja Townsa. Upravo njemu će biti rezerva u svojih prvih nekoliko godina koje će morati iskoristiti za ispunjavanje svog potencijala. Thibsa prati reputacija da forsira startere i da ne vjeruje rookiejima, ali možda će Pattonu dati malo duži povodac obzirom da Wolvesi nisu contenderi kao njegovi nekadašnji Bullsi. To bi bio pametan potez jer Patton ima možda i najveći potencijalni plafon od svih visokih u ovoj klasi.
New Orleans Pelicans
Pelicansi nisu imali puno prilike da poboljšaju svoj tanki roster, ali su napravili dobre poteze s ovim što su imali. Prvim izborom druge runde su uzeli Dukevog razigravača Franka Jacksona koji je više orijentiran ka postizanju poena nego asistiranju suigračima. To možda nije idealno za momčad koja ima dva volume strijelca u Anthonyju Davisu i DeMarcusu Cousinsu, ali su Pelicansi morali naći neku zakrpu za propuh u vanjskoj liniji koji bi mogao postati još veći ako ih napusti startna jedinica Jrue Holiday.
Posvetit ću par rečenica i njihovom drugom picku: Edmond Sumner je nekoć bio jako talentiran srednjoškolac čije su fizikalije skauti podcrtavali kao kartu za NBA. U prvoj sezoni na Xavieru je bio dobar, ali ne i odličan, ali je na drugoj napravio taj skok. Međutim, pred kraj regularne sezone je doživio gadnu povredu koja bi mogla znatno naštetiti njegovoj eksplozivnosti, a budući da nije previše mario za razvijanjem finesa u svojoj igri i košarkaške inteligencije, njegova draft vrijednost je prilično pala.
New York Knicks
Vjerujem da su svi navijači Knicksa odahnuli kad je tik prije nego što su njihovi ljubimci došli na red, Minnesota skinula s ploče Laurija Markkanena. To je „primoralo“ Phila Jacksona da se odluči za Francuza Franka Ntilikinu koji je daleko bolji fit za ovu momčad i, što je vjerojatno važnije, ne igra istu ulogu kao njihova zvijezda Kristaps Porzingis.
Ntilikna je izvrstan prospekt; razigravač nevjerojatno širokog raspona ruku i dobrog šuta koji od prve minute može biti valjana 3&D opcija na vanjskim pozicijama. Međutim, ako Jeff Hornacek bude i dalje ustrajao na trokutu, onda njegove kvalitete neće doći do izražaja.
Preostala dva izbora, Damyean Dotson i Ognjen Jaramaz još uvijek nemaju garantirano mjesto na rosteru.
Oklahoma City Thunder
OKC je još jedna ekipa kojoj je pod hitno trebala infuzija mladog talenta i izgleda da su je uspjeli naći. Franšiza poznata po dobrom draftanju je ovoga puta izabrala Terrancea Fergusona koji ima visinu i atleticizam da (u budućnosti) brani sve tri vanjske pozicije, a također je i vruć šuter koji može svezati hrpu trica kada ga krene. Još je, međutim, jako mlad i neiskusan. Tek je napunio 19 godina i do sada je igrao samo u australskoj ligi.
Orlando Magic
Pitajte većinu analitičara koji su pratili draft i većina će vam reći da je Jonathan Isaac jedan od najboljih igrača u ovoj generaciji. U Magicu možda i nije najbolji fit (logičnije bi bilo da su uzeli Monka) ali ih ne možete kriviti što su zgrabili ovog momka kad im se pružila prilika.
Isaac dugačak i agilan atleta koji može igrati obje visoke pozicije u napadu, a u obrani praktički svih pet. Ima impresivnu lateralnu pokretljivost koja mu omogućava da preuzima i pokriva prostor bez gubljenja imalo vremena. Također je i vrlo dobar šuter i inteligentan dodavač koji može postati prava two-way zvijezda ako razvije mentalitet.
Igrač kojeg su izabrali 33. pickom, Wesley Iwundu, je također multifunkcionalan tip koji može popuniti više pozicija i uloga, baš kako prilikuje košarci bez pozicija kakva se popuje ovih dana. Iwundu je, naravno, daleko od „sigurice“ jer će do početka sezone napuniti 23 godine, a i svoje fakultetske dane je proveo na nebitnom Kansas Stateu.
Philadelphia 76ers
Here come the FEDS! Kao što smo i očekivali, Markelle Fultz je sletio u Philadelphiju da upotpuni ovu super-talentiranu mladu jezgru koju sačinjavaju Kamerunac, Australac i Hrvat. Možda bi Ball bio malkice bolji fit zbog svoje pass-first filozofije, ali Fultz je nedvojbeno bolji, kompletniji i za NBA spremniji igrač komu će Brett Brown drage volje prepustiti ključeve svog napada.
Nećemo više trubiti o Fultzu, budući da je u posljednjim tjednima više napisano o njemu nego o svim svjetskim ratovima i izborima. Posvetimo par rečenica ostatku klape koju su Sixersi draftali:
Latvijski reprezentativac Anzejs Pasecniks je tradicionalni centar koji operira isključivo u reketu, ali je prilično lak na nogama pa bi ga se možda i moglo razviti u pristojnog pick-and-roll sekundanta. Njegov problem leži u nedostatku razumijevanja igre, naročito u obrani gdje se ne postavlja najbolje i često propušta rotacije. Vrlo je visok i snažan što ga čini dobrim klasičnim zaštitnikom obruča, ali kada treba zatvoriti pozadinske akcije, Pasecniks gubi konce.
Ispod radara – barem u Americi – je prošao odabir Jonahe Boldena 36. pickom. Boldena znamo iz ABA lige u kojoj je, u dresu FMP-a, bio jedan od najboljih igrača nakon dolaska s UCLA-ja. Ozljede u ranoj fazi karijere su ga lišile dobrog dijela atleticizma, ali još uvijek posjeduje dobro rafinirane vještine koje ga mogu učiniti korisnim playmaking krilom. Pitanje je koliko će prostora dobiti pored Bena Simmonsa i Darija Šarića, ali za Browna je sigurno bolje da ima slatke brige u odnosu na one gorke koje imao u dosadašnjoj karijeri sa Sixersima.
Philadelphia je još birala Jawuna Evansa (39), Sterlinga Browna (46) i Mathiasa Lessorta (50).
Mathias Lessort je velika nepoznanica iz Nanterrea, ali ako je vjerovati skautima, mogao bi biti jedna od najvećih krađa druge runde. Iako je visok tek 206 cm, njegova nevjerojatna skočnost, pokretljivost i eksplozivnost mu daju za pravo da sebe smatra centrom. To mu možda i jest najbolja uloga – makar u small-ball varijantama – gdje se gotovo sigurno može istaknuti kao odličan roller i smetljar.
Phoenix Suns
Odlukom Bostona da uzmu kompatibilnijeg Tatuma, u naručje Sunsa je pao two-way stud s Kansasa, Josh Jackson. Smatran od većine analitičara kao top 3 prospekt u generaciji (neki kažu i da je najbolji), JJ će upasti u Phoenix koji se nalazi usred rebuildinga i vjerojatno odmah postati njihova najbolja opcija na poziciji niskog krila. Iako je katastrofalan šuter, Sunsi bi to mogli donekle kompenzirati ako ga okruže igračima poput Devina Bookera, Erica Bledsoea i sl. To naravno ne znači da će Jackson ikad moći biti išta više od role-playera ako ne digne svoje procente do prihvatljivih razina.
Sličan igrač – iako s manje prostora za napredak – je i 32. pick Davon Reed koji ima nevjerojatan raspon ruku od 213 centimetara na visinu od 202 cm. Prva pomisao je, dakako, da može poslužiti kao švicarski nožić u obrani gdje bi trebao biti u stanju braniti četiri pozicije.
Portland Trail Blazers
Blazersi su još jedna ekipa koja je izvukla maksimum iz svojih srednje-rangiranih pickova. U tradeu sa Sacramentom su se popeli s petnaestog na deseto mjesto kako bi uzeli centra Zacha Collinsa koji je imao veliku rolu u NCAA finalistima, Gonzagi. Ima vrijednost kao solidan role-player u oba smjera (dobar ofanzivni skakač, finišer na obruču i s poludistance; sjajan pomagač u obrani), a postoji prostor za napredak u ulozi strijelca ako proširi svoj domet na šutu i poboljša repertoar u postu.
Caleb Swanigan je moderna četvorka kakve ne viđamo često na Purdueu. Nisu mu mrski prljavi poslovi, voli kontakt i može zabiti iz svih pozicija, uključujući i iza linije za tri. Međutim, obrambeno je limitiran unatoč dugim rukama, ponajviše zbog problema s pokretljivošću i težinom.
Sacramento Kings
Kingsi su imali četiri izbora u ovom draftu i sa svakim su naboli jackpot. De’Aaron Fox je zasigurno glavna premija i odličan dodatak momčadi koja se dugo vremena muči s krpanjem pozicije razigravača. Fox će donijeti elitnu pick-and-roll kreaciju, gomilu poena na obruču i fanatičnu obranu, a jedina mana mu je manjak šuta. Ovakvog ciglara odavno niste vidjeli; da je u tom aspektu makar prosječan, o njemu bi se moglo pričati kao o najboljem prospektu u klasi.
Sjećate se tradea s Blazersima kojeg sam maloprije spomenuo? Portland se možda jeste popeo do 10. mjesta, ali su Kingsi iz razmjene izašli s 15. i 2o. pickom koji su kasnije izrodili Justina Jacksona i Harryja Gilesa. UNC-jev Jackson je nevjerojatno svestran igrač koji je u posljednje dvije godine za Roya Williamsa popunjavao doslovno koju god rolu je ovaj zamislio. Iako od njega nije postao superstar kakvog se očekivalo po izlasku iz srednje školu, još uvijek može biti vrlo koristan NBA igrač, naročito ako se njegov šuterski napredak pokaže kao stvarnost, a ne slučajnost.
Gilesu se također predviđala zvjezdana budućnost, i to ne tako davno – prije samo godinu dana. U većini draft boardova koji su rađeni prije početka protekle NCAA sezone, Giles je bio pri samom vrhu. Na nekima je bio prvi. Međutim, niz ozljeda i operacija mu je oduzeo skoro čitavu sezonu, a i ono što je odigrao je bilo jedva gledljivo. To ga čini najvećim high risk-high reward pickom u cijelom draftu i savršenim za franšizu koja je u rebuildingu i ima luksuz da u svoje igrače ulaže trud i vrijeme. Sličnu stvar je Sacramento napravio i lani kada su draftali Skala Labissierea koji je pred kraj sezone, naročito poslije odlaska Cousinsa, pokazao bljeskove talenta koji su natjerali Johna Caliparija da ga zapika za svoj Kentucky čim se otvorila sezona recruitinga. Eto, sada Kingsi imaju dva uzbudljiva i nepredvidiva centra No, budući da su to ipak Kingsi…
Sljedeći igrač je potpuna suprotnost prethodnoj dvojici. Frank Mason možda jeste jako nizak (182 cm), ali to nadoknađuje svojom borbenošću, šutem i liderskim kvalitetama. Upravo na račun tih stavki je zaradio titulu najboljeg sveučilišnog košarkaša za prethodnu sezonu. Budući da Sacramento nema neku zavidnu rotaciju na vanjskim pozicijama, Frankie bi mogao dobiti relativno značajne minute, pogotovo ako se uzme u obzir da ga Dave Joerger može upariti s Foxom, i to tako da De’Aaron u napadu igra primarnog razigravača, a u obrani preuzima krupnije dvojke.
San Antonio Spurs
Spursi već drugi draft zaredom na istom mjestu – 29. pick – biraju razigravača u nadi da će pronaći nekoga ko će moći ubrzo zamijeniti Tonyja Parkera čija je karijera otišla u nepovrat. Nakon Dejountea Murraya, na red je došao Derrick White koji se dosta dizao u projekcijama kako je vrijeme prolazilo. Krase ga visoka košarkaška inteligencija i visina (196 cm), ali je upitan njegov plafon, obzirom da ima pune 23 godine. Međutim, ako ijedna franšiza može izvući nešto iz toga, onda je to San Antonio.
Imali su i 59. pick kojeg su potrošili na Clemsonovog Jarrona Blossomgamea, igrača koji teoretski može uspjeti u NBA na račun obrane i moguućnosti da popuni obje krilne pozicije, ali je to zasad u zaisto dubokom domenu teorije, obzirom da nije baš briljirao na treninzima prije drafta, a i šut mu je potpuno strana misao.
Toronto Raptors
Koliko je dubok ovaj draft pokazuje i to da je Raptorsima na 23. mjestu u krilo sletio OG Anunoby, fantastični atleta s Indiane koji je toliko sirov da ga ne možete valjano definirati, ali je istovremeno jako pogodan za razvijanje u toliko traženu ulogu 3&D studa na krilu. U mokrim snovima ga možete zamisliti kao novog Kawhija Leonarda, ali su realnije usporedbe one s Al-Farouq Aminuom ili Trevorom Arizom. To je upravo uloga koju je Toronto htio popuniti dovođenjem DeMarrea Carrolla koji se potom potpuno raspao. Možda OG bude bolje rješenje.
Utah Jazz
U Salt Lake Cityju se vjerojatno boje odlaska Gordona Haywarda pa su brže-bolje sklopili trade s Denverom kako bi se dočepali 13. picka. Izabrali su Donovana Mitchella, combo beka koji je u sistemu Ricka Pitina blistao kao mitohondrij svakog napad. Izuzetno je atletičan i fizički moćan, što mu omogućava da dolazi do mnoštva poena na obruču. Usto je i bolji šuter no što biste zaključili iz brojki: kao jedan od rijetkih vanjskih igrača u Louisvilleu koji su sposobni pogoditi izvana, bio je primoran uzimati hrpu šuteva od kojih mnogi nisu bili izrađeni. Možemo ga komotno staviti u šešir s natpisom „potencijalna krađa drafta“, ali samo ako poradi na organizatorskim aspektima igre bez kojih neće moći uspjeti u NBA sa svojih 189 cm.
Zanimljiva su i presotala dva picka koje su Jazzeri napravili: 28. Tony Bradley i 55. Nigel Williams-Goss. Bradley posjeduje intrigantnu kombinaciju veličine i mobilnosti, što ga čini potencijalno opasnim u pick-and-roll akcijama. Neće imati puno prostora za pokazati se pored neprikosnovenog Rudyja Goberta, ali bi ga Quin Snyder definitivno trebao razvijati kao rezervistu, u slučaju Francuzeve povrede. Williams-Goss je na Gonzagi bio combo bek koji je po potrebi i asistirao i zabijao, ali nije dovoljno fizički moćan da se u NBA nametne kao dvojka. Stoga će morati ozbiljno poraditi na pick-and-roll igri kako bi se profilirao kao back-up jedinica.
Washington Wizards
Wizardsi su druga franšiza koja nije imala pickove. Svoj izbor prve runde su poslali Brooklynu u zamjenu za Bojana Bogdanovića.