Pokojnom Draženu Petroviću, Novaku Đokoviću i Zlatanu Ibrahimoviću je osim činjenice da su jedni od najboljih sportaša u sportovima u kojima su se natjecali (košarka, tenis i nogomet), zajednička točka i to da su svoj trojici majke Hrvatice (Dražen – Biserka, Novak – Dijana, Zlatan – Jurka) te da svoj trojici prezime završava na -ović.
Njih trojica mogu svima biti veliki uzor i inspiracija. Oni su nam svojim primjerom pokazali kako se u životu uvijek treba boriti te da ne treba odustajati, čak i ako mislimo da ne postoji izlaz iz životne situacije u kojoj smo se našli.
Primjer Dražena Petrovića iz njegovih dana u Portlandu nam najbolje pokazuje koliko je važna vjera u sebe i svoje sposobnosti. Unatoč tome da nije imao veliku minutažu te da je kao najbolji europski košarkaš “grijao klupu”, Dražen nije odustajao, nego je trenirao još napornije i jače, što mu je na kraju jako koristilo, jer je dobio na mišićnoj masi, a nakon tradea u Netse je doslovno procvjetao i pokazao svima da je jedan od najboljih NBA šutera, a ujedno i najboljih NBA igrača.
S druge strane, Nole nam može poslužiti kao primjer kako zdrava razina samopouzdanja i sportske drskosti mogu vinuti osobu u visine i u sportsku besmrtnost.
Novak je bezbroj puta pokazao koliko je mentalno jak u situacijama u kojima bi mnogi posustali i predali se.
Osobno se rado često prisjetim njegovog meča protiv Rogera Federera u polufinalu US Opena 2011. godine, kada je gubio 2-0 u setovima, a Federer je u petom setu imao vodstvo 5-3 i 40-15 te je servirao za meč.
Pred Đokovićem je bila nemoguća misija povratka u meč, budući da je bio u praktično izgubljenoj situaciji, a 23.000 navijača je bodrilo Fedexa na putu prema pobjedi.
No, nevjerojatna mentalna snaga i fokus su Noleta vratile u meč te je na kraju preokrenuo i slavio jednu od najvećih pobjeda u svojoj karijeri.
Treći junak naše priče je Zlatan Ibrahimović, jedan od najboljih igrača u povijesti nogometa, koji je još aktivan u redovima AC Milana te i dalje “trpa” golove protivnicima. Zlatan nije imao jednostavno djetinjstvo, odrastao je u Rosengärdu, zloglasnom “švedskom getu”, mjestu u kojem su živjeli uglavnom migranti iz istočne Europe i Bliskog istoka.
Službena statistika kaže da je “najmanje” 86% stanovnika Rosengärda stranog podrijetla, stopa nezaposlenosti je oko 60% i da 71% djece živi u relativnom siromaštvu. Školski rezultati su među najgorima u zemlji, a stopa kriminala je jedna od najviših. To je bilo mjesto gdje je Ibra morao odrasti.
Zlatan je svoju borbu da izađe iz geta odlučio riješiti u svoju korist igranjem nogometa. Njegov talent su prepoznali kada je imao 15 godina te se preselio u Omladinsku akademiju švedskog kluba Malmö FF. Odlazak iz rodnog mjesta u drugi grad i i klub u kojem je brzo shvatio da “jednom iz Rosengärda, uvijek iz Rosengärda” nisu bile samo riječi, jer su ga mnogi roditelji igrača tog otmjenog kluba htjeli izbaciti iz kluba. Zasigurno njegova borba nije bila nimalo laka, morao se dokazivati među ljudima, koji nisu ništa znali o bitci za opstanak koju su mladi vodili u Rosengärdu.
“Migrant” Ibrahimović je prevladao sve svoje hendikepe i postao bogat, poštovan i slavan! Sad ima dovoljno novca da s obitelji može živjeti sretno i bez većih briga do kraja života!
Dražen, Nole i Ibra nam svima mogu biti veliki uzor u životu te se njihovim primjerom možemo voditi u gotovo svakoj životnoj situaciji.
PER ASPERA AD ASTRA