Dream Team iz Barcelone 1992. vođen Chuckom Dalyjem definitivno je najbolji skup košarkaša ikada spojen u jednu momčad. Osim niza zvijezda gdje mnogi od njih pripadaju u Top 10 košarkaša ikada, Dream Team je krasila izuzetna kemija. Stoga je produkt svega bio više nego uvjerljiv nastup gdje je jedina koja se iole suprotstavila bila reprezentacija Hrvatske u finalu (u prvoj četvrtini).
Američka reprezentacija (engl. USA Basketball) imala je neke katastrofalne izvedbe tijekom košarkaške povijesti. Bilo je više razloga tadašnjeg odabira rostera koji je u kombinaciji sa sudarom ega ili jednostavno manjkom kvalitete rezultirala fijaskom. Većinom je razlog tomu podcjenjivanje ostatka košarkaškog svijeta koji je itekako znao ugrabiti priliku kada bi mu se pružila. Stoga smo pripremili popis o pet najgorih izvedbi američke reprezentacije u povijesti igre. Popis se odnosi na nastupe na Olimpijskim igrama i/ili Svjetskim prvenstvima.
USA Basketball : 5 worst team perfomances in history
Od 18 nastupa na Olimpijskim igrama, Amerikanci su čak 15 puta osvajali zlato. No, neka izdanja na Svjetskim prvenstvima bila su poprilično loša. Zanimljiv je podatak da su Ameri samo pet puta osvajali Mundobasket u razdoblju od 1950. godine. Vjerojatno bi ishod bio drugačiji da su nastupali najboljim u datom trenutku, no to jednostavno nije uvijek bio slučaj.
5) 1988. Olimpijske igre Seoul (Južna Koreja)
Ovo je jedini put kada još NBA igrači nisu bili u mogućnosti igrati na Olimpijskim igrama. Amerikanci su došli s još amaterskim igračima iz NCAA lige, dok su primjerice Jugoslavila ili Sovjetski Savez bili ispunjeni iskusnim europskim internacionalcima. Sovjeti vođeni litavskim tandemom Marčulionis-Sabonis bili su prejaki u polufinalu za Amerikance, koji su na kraju došli do bronce.
U rosteru su tada Amerikanci imali imena nekih budućih NBA igrača kao što su: Mitch Ritchmond, David Robinson, Hersey Hawkins, Danny Manning, Dan Majerle i drugi. Za poraz od Sovjeta u polufinalu (82:76), Amerikanci su u borbi za broncu razbili Australce (78:49), a valja naglasiti kako su do polufinala redom sve ekipe uništavali. Pobjeda protiv Egipta (102:35) jedna je od najvećih pobjeda u povijesti Olimpijskih igara. No, Sabonis i društvo su bili više nego spremni pa su priredili mini iznenađenje i tako šokirali Amere.
4) 1998. FIBA Svjetsko prvenstvo Atena (Grčka)
’92. i ’96. svijet je bio zadivljen s Dream Teamom i Dream Teamom 2. Zanimljiv je bio ovaj potonji gdje se na rosteru pojavilo svih 12 tadašnjih All-Star igrača. Stoga se mnogi pitaju što se dogodilo dvije godine kasnije?
Došlo je do komplikacija i sukoba između FIBA-e i NBA lige koju je te godine zadesio „lockout“.. Liga je htjela poslati najbolje, ali odvjetnici zajedno s menadžerima i igračima nisu reagirali u pravo vrijeme niti se odazvali unutar predviđenih rokova pa se liga odlučila na presedan. Stoga je ekipa dobila nadimak „random“ jer je sastavljena od „random“ igrača s koledža u kombinaciji s nekolicinom igrača iz inozemstva. Dakle, bez NBA igrača.
Za mnoge od igrača većina nije nikad čula, a najupečatljivija imena su Brad Miller i Trajan Langdon. Zanimljivo, i s takvim sastavom Ameri su došli do polufinala gdje gube od Rusije s tijesnih 66:64. Na kraju su u takvom okruženju ponovno došli do bronce. Što zapravo predstavlja uspjeh s obzirom na limitiran talent ekipe, ali za tamošnji Savez nezadovoljavajuću broncu s kojom se sigurno nisu i neće ponositi.
3) 2006. FIBA Svjetsko prvenstvo Saitama (Japan)
„Uspon“ novog talenta bio je karakteristika ovog rostera. LeBron James, Carmelo Anthony, Chris Paul, Dwyane Wade, Dwight Howard, Joe Johnson….Kada pogledate imena, pretpostavka je da ta momčad ne može izgubiti utakmicu?!
Predvodnici novog vala NBA lige ipak nisu mogli dalje od polufinala. Danak neiskustvu platili su od Grčke koja je u to vrijeme doživljavala zlatno doba svoje košarke. Mnogi stručnjaci krive nedostatak kvalitetnog veterana koji bi usmjerio momčad. Diamantidis i Spanoulis su ipak bili bolji od Carmela Anthonyja i društva. Melo je tada bio najefikasniji s 25 poena.
2) 2004. Olimpijske igre Atena (Grčka)
Grčka očito ne odgovara Amerikancima iz nekog razloga. Zanimljiv roster koji ipak nije imao nikakvu kemiju. Niz razočaranja je reprezentacija iz 2004. doživjela, a već je počelo u grupnoj fazi. Portoriko je tada uništio Amerikance što je značilo najviši poraz u povijesti sa 93:72. Uslijedio je još jedan poraz od Litve, a u polufinalu su ih „sredili“ Manu Ginobili i Luis Scola.
Na kraju se ipak osvojila bronca što je bila tek druga medalja takvog tipa u njihovoj povijesti. Tim Duncan, Allen Iverson, Stephon Marbury, Carlos Boozer, LeBron, Wade, Anthony….. Zanimljivo, Larry Brown je bio glavni trener, a njegov pomoćnik Gregg Popovich. Tada su na vidjelo izišle neke trzavice jer Brown nije preferirao rookije, a previše su na važnosti dobili Iverson i Marbury koji se na kraju sukobio s Brownom.
Zanimljivo, nakon ovih Olimpijskih igara reprezentacija je doživjela promjene u sustavu. Iz korijena promjene su napravljene pa je fokus stavljen na igrače koji bi mogli bolje reagirati u različitim sustavima i koji su više „coachable“.
1) 2002. Indianapollis FIBA Svjetsko prvenstvo (SAD)
Kad Amerikanci završe kao šesti na Svjetskom prvenstvu u košarci, i to na domaćem parketu, tada se može pretpostaviti da je sve otišlo „kvragu“. Prvenstvo zapamćeno po prvom porazu NBA igrača od nekih ekipa. Do tada su Amerikanci gubili samo s koledž igračima. Bodiroga, Stojaković i Divac prikazali su školu košarke Amerima u četvrtfinalu. Inače, u drugoj fazi su Amerikanci upisali poraz i od Argentinaca.
Na kraju je prvenstvo zaključeno šestim mjestom i porazom od sjajnog Navarra (26 poena) i Gasola (19 poena). Tada su u rosteru bili igrači poput Eltona Branda, Shawna Mariona, Andrea Millera, Reggijea Millera, Paula Piercea, Michaela Finleyja, Barona Davisa….
Honorable mention: Kina 2019. Svjetsko prvenstvo
S obzirom da se dogodilo prošlog ljeta, na popis ćemo na kraju uvrstiti blamažu s prošlog Svjetskog prvenstva. Gregg Popovich je pokušavao složiti ekipu, ali naišao je na niz otkaza što je u kombinaciji s ozljedama dovelo do mnogih problema.
Na kraju je to rezultiralo velikim disbalansom između linija na pojedinim utakmicama protiv ozbiljnih ekipa. Jednostavno ići samo s Mylesom Turnerom na Rudyja Goberta bez ikakve ozbiljne taktičke pripreme (Turner se u pet minuta napunio s osobnim greškama) je ravno samoubojstvu. Stoga je bez adekvatne zamjene Francuz kao „stariji brat“ na igralištu protiv klinaca lovio sve moguće skokove u dvorani tog dana. Pritom smo mogli uvidjeti neke limite određenih igrača bez ikakvog internacionalnog iskustva, a koji su u američkoj javnosti prezentirani kao zvijezde. Amerikanci su tako svoj put završili već u četvrtfinalu što je u rangu s najgorim rezultatom iz Indianapollisa i domaćeg parketa!