Bez obzira što LeBron James ili bilo koji drugi igrač napravi u ostatku svoje karijere, nikada neće zamijeniti Michaela Jordana kao najboljeg igrača svih vremena. Tako je u očima mnogih. Jordanova kombinacija uspjeha, mistike i obožavanja vjerojatno nikada neće biti replicirana. Njegov tajming, utrživost i njegova sposobnost da kapitalizira kapitalizam, sve je bilo posloženo s jednim ciljem, stvaranju ultimativne superzvijezde. Nedostatak društvenih mreža tijekom „Jordanove ere” svakako je imao ulogu u tome. Osim toga, sada se „Jordanova” karijera gleda u potpunosti kroz objektiv nostalgije, što je zapravo veoma moćna stvar.
James nikada ne oklijeva priznati da je odrastao idolizirajući Jordana i da nosi broj 23 zbog njega. James je dobro svjestan da je Jordan utabao put za moderne NBA superstarove, kao što je prethodno dao zasluge Jordanu za globalizaciju igre.
“M.J. je igru učinio globalnom”, rekao je James jednom prilikom u prosincu 2018. “On je napravio da ljudi diljem svijeta žele gledati utakmicu košarke zbog svoje utrživosti, zbog načina na koji je igrao igru košarke, zbog toga tko je on bio. Nekako se izdignuo iznad tog doba. Trebali smo [Larrya] Birda i Magica [Johnsona] kada su došli u ligu. Bilo je prikladno. Bio je savršen trenutak da Magic bude s Lakersima i Bird da bude sa Celticsima i svim bitkama kroz koje su prošli.
I onda kada je M.J. došao ’84. i počeo raditi ono što on radi, napravio je košarku globalnim sportom. I očito je da je Dream Team samo učvrstio razloge da je najbolji sportaš na svijetu. A onda M.J. i David Stern, pretvorili su košarku u ono što je danas, a tipovi poput Adama Silvera i mene samo pokušavaju nastaviti.“
Što se tiče ostavštine, James se natječe protiv živuće legende. Poluboga u pogledu košarke i sporta općenito. S obzirom na tu činjenicu, James je napravno jako puno toga. James je već zabio više poena u regularnoj sezoni nego Jordan, ima više skokova u karijeri, asistencija i blokova te više All-Star nastupa i All-NBA team pojava. LeBron također ima više poena u postsezoni nego Jordan ili bilo tko drugi. Do trenutka kada kaže dosta i završi svoju igračku karijeru, on će biti gledan kao jedan od statistički najimpresivnijih igrača ikada.
Jedina razlika koja “bode oči” u životopisima između Jamesa i Jordana u ovom trenutku, i srži većine koji su kontra Jamesa, a pro-Jordanovih argumenata, jest činjenica da James nije bio u stanju uskladiti Jordanov neokaljani rekord u NBA finalima. Nakon što je ostvario 6-0 u finalima, Jordan je uspostavio savršenstvo kao standard, a smatra se krajnjim pobjednikom zbog toga, dok Jamesovih 3-6 u finalima nije ni približno tako impresivno na papiru.
To postaje još više impresivno u kontekstu kao kad uzmete u obzir činjenicu da je James imao samo 22 godine kada je vodio Cleveland Cavalierse do njihovog prvog nastupa u finalu 2007. Ili primjerice da je osobno ostvario osam izravnih nastupa u finalu od 2010. do 2018., i gotovo sam vodio bitku s Warriorsima 2015. zbog činjenice da su zbog ozljeda izostali njegov drugi i treći najbolji igrač – Kyrie Irving i Kevin Love.
No, svakako je impresivno doći do finala toliko puta.
Čak i ako James osvoji još četiri naslova kako bi nadmašio Jordana, što je malo vjerojatno, ne i nemoguće, u ovom trenutku u svojoj karijeri i dalje će biti kritičara koji će ukazivati na tih šest poraza u finalu. Za te ljude, James vjerojatno nikada neće biti ni sjena Jordana.
Za nepristranog promatrača James bi mogao izaći iz Jordanove sjene i cementirati naslijeđe koje bi potencijalno moglo stati i s Jordanovim, osvajanjem još jednog naslova s trećom franšizom.
James je već osvojio naslove s više franšiza, nešto što Jordan nije učinio. Jordan je osvojio šest prvenstava s jednom franšizom — s jednim vlasnikom, jednim generalnim menadžerom, jednim trenerom i jednim glavnim pomoćnikom. Dok je Jordan osvojio sve svoje titule pod Philom Jacksonom, čovjekom sada široko prihvaćenim kao jednim od najvećih trenera svih vremena nakon što je osvojio 11 naslova s Bullsima i Lakersima, James je osvojio u Miamiju s Erikom Spoelstrom, koji je bio relativno nepoznat u to vrijeme. Dok je Jackson osvojio pet naslova bez Jordana, Spoelstra nije imao takav sličan uspjeh otkad je James napustio Miami kako bi se vratio u Cleveland 2014. U Clevelandu, James je osvojio svoj treći naslov pod tutorstvom Tyronna Luea, čovjeka kojemu je to bio prvi angažman kao glavnog trenera i koji je otpušten ubrzo nakon što je James prebjegao u Los Angeles u 2018.
Nitko ne kaže da Jordan ne bi imao sličan uspjeh negdje drugdje, ili pod drugim trenerom, ali činjenice su činjenice. Jordan nije pobijedio na najvišoj razini prije ili nakon Jacksona. Napredovao je u jednoj momčadi, pod jednim trenerom, u jednom sustavu. U dvije sezone koje je Jordan igrao izvan Chicaga — s Washington Wizardsima od 2001. do 2003. nije uspio ući u doigravanje.
James je, s druge strane, pronašao uspjeh s više momčadi, trenera i sustava. James je podigao svaku momčad u kojoj je bio na razinu blizu prvenstva, što dokazuje devet nastupa u finalu. Ako James na kraju bude u stanju dovesti treću momčad — poput Lakersa — do naslova, učvrstio bi se kao druga vrsta konačnog pobjednika. Tip koji stvara uspjeh gdje god ide.
Vrlo malo igrača u NBA povijesti su najbolji, ili drugi najbolji, igrači šampionskih momčadi za više franšiza. James je već na ovom popisu. Osim njega, tu je recimo Wilt Chamberlain, koji je osvojio naslove sa 76ersima i Lakersima, Kareem Abdul-Jabbar, koji je pobijedio s Bucksima i Lakersima, Bill Walton, koji je to učinio s Blazersima i Celticsima te Shaquille O’Neal, koji je pomogao dovesti i Lakerse i Heat do naslova.
Ako James osvoji još jedan naslov u sljedećih nekoliko godina dok je još uvijek blizu vrhunca svojih mogućnosti, bio bi sam na popisu igrača koji su vodili tri zasebne franšize do titule.
To je drugačija vrsta ostavštine, naravno, ali ona koja bi se u konačnici mogla smatrati jednako impresivnom i pobjedničkom kao recimo, šest naslova, s istom momčadi.