Da li vam se ikada desilo da, nakon promjene djevojke/momka, gledate svoju staru ljubav i razmišljate ‘šta sam kojeg đavola toliko radio sa njom/njim?!” Vjerujem da vam se barem jednom to desilo, osim ako niste jedan od onih sretnika koji je odmah upoznao svoju prvu i jedinu ljubav, u kojem slučaju vi ovo nećete shvatiti kao mi koji smo imali greške u životu. Jebiga, savršeni ste, svaka vam čast. Ipak, manjina ste, i zato mi niste ni bitni. Naravno, ovo je košarkaški portal, a ovo baš i nema veze s košarkom, barem ne dosada. Isto tako, kako nije imalo veze s košarkom do sada, od sada će imati veze samo s košarkom.
Ako do sada niste shvatili kakve veze moja premisa ima s košarkom, radi se o igračima koji su promijenili klub i počeli da igraju fantastično, a to mi je primarno, za ovaj slučaj, bosanski centar Jusuf Nurkić koji je prosto digao i svoju, a i igru Portland Trail Blazersa na novu razinu otkada se preselio u Oregon. Kako sam Nurkića, kao i svaki drugi bosanski vlasnik league passa, pratio dosta i u Denveru, a sada i u Portlandu, mislim da je bitno spomenuti koliko je samo Nurkić bolji u Portlandu, te koliko je Portland bolji otkada je Nurkić član te ekipe. Još uvijek to nije nešto duboka ekipa, puna preplaćenih igrača (da, mislim na Evana Turnera i Allena Crabbea primarno), ali nije teško vidjeti, što kroz brojeve, što kroz gledanje utakmica Portlanda, napredak u igri. Međutim, kako ovo povezati sa mojim uvodom?
Očigledno je Nurkić sada u vašim cipelama (mislim na nas nesavršene članove ljudske rase), jer vjerujem da gleda Nuggetse i konta da je trebao možda i prije gledati da promijeni sredinu. Jer, realno gledajući, mlada i brza ekipa Portlanda koja dosta svojih napada vrti upravo kroz Nurkića i njegove razigravačke sposobnosti sa lakta i iz niskog posta, očigledno bolje leži Jusufu nego Denver, gdje je sve bilo podređeno igranju kroz Nikolu Jokića, dok su svi drugi padali u drugi plan. Jokić i Kenneth Faried, dva glavna frontcourt igrača koja su igrala uz Nurkića u Denveru, ipak su malo tromiji te su tako “napravljeni” da igraju prema unutra, što je stvaralo gužvu u više značenja riječi gužva. Prvenstveno, nisu cutteri koji će se lako pretvoriti od nekoga tko postavlja blok, do nekoga ko trči prema košu i čeka dodavanje s laktova. A drugo, i još bitnije, obojica prirodno ne leže Nurkiću, i zato nisu mogli igrati zajedno. Dok Farieda ne vrijedi ni pojašnjavati jer mi nije jasno kako netko može ovog čovjeka igrati koliko ga igra Mike Malone u Nuggetsima, s Jokićem je to bila čisto biznis odluka – Jokić je bolji ball-handler i šuter te igrač koji je jednostavno dovoljno dobar da se oko njega gradi napad. Ali, osim boljeg driblinga i šuta, premisa je ista kao i sa Nurkićem – uključi ga u visoki pick’n’roll i onda imaš više solucija, u zavisnosti od odgovora obrane.
Naravno, imati dva igrača koji traže sličan gameplan je pogubno, bez obzira na utjecaj tih igrača u nekom drugom segmentu (recimo, Nurkić je miljama bolji obrambeni igrač od Jokića). Istina, mislim da je Jokić bolji jer nudi više problema obrani kada se ova visoka akcija crta za njega, jer ima veći domet i može da slomi bilo kojeg visokog igrača svojim driblingom, ali kada je u pitanju osjećaj za igru, koji vidimo u tome koliko igrač može da vidi mogućih rješenja nakon dodavanja beka (govorim o hipotetičkoj situaciji visokog p’n’r kojeg ćete vidjeti najviše i sa Jokićem i sa Nurkićem), mislim da oni nisu toliko različiti. Ipak, ovo nije poređenje ova dva odlična igrača, već samo sam htio približiti ono što ja mislim da je Jusuf uvijek imao u svojoj igri, a tek sada je krenuo da “vadi” iz sebe. Mišljenja sam da je svaki centar koji je bio dio bilo koje balkanske škole košarke izuzetno dobro napravljen da kreira s laktova ili visokog posta, samo što ne dobije svaki šansu da to uradi, te ne dobije mogućnosti. Dok recimo Jokić (zadnje poređenje s Jokićem, obećavam) koristi svoje šanse jer baca bolja dodavanja, Nurkić ima bolje mogućnosti zbog toga što ima četiri jako pokretna igrača pored sebe na parketu (najčešća kombinacija Lillard-McCollum-Harkless-Aminu) koja mogu da pogode trojku iz kuta, mogu krenuti ka košu, mogu dići tricu nakon handoff akcije, te mogu napraviti cut iza leđa obrane i otvoriti se kada Nurkić ima loptu u post-up situaciji. Pogledajmo par situacija gdje je Nurkić pokazao koliko je dobar dodavač ako je okružen inteligentnim bekovima i krilima koji znaju da koriste loše postavljene ili pripremljene braniče.
Ovdje imamo situaciju gdje Nurkić prima loptu na visokom postu protiv Stevena Adamsa, dok Russell Westbrook brani Damiana Lillarda. Lillard će ovdje koristiti promjenu tempa, dakle naizgled krenuti da čisti stranu kako bi Nurkić imao 1v1 situaciju sa Adamsom, a onda brzo promijeniti brzinu kako bi mogao da se oslobodi svog obrambenog igrača. Međutim, intelekt Nurkića ovdje je da prepozna promjenu brzine te baci dodavanje u pravo vrijeme i na pravo mjesto, kako bi Lillard bez problema završio na obruču.
Westbrook nespreman na dodavanje, Adams koji nije pratio šta se dešava, dok Nurkić baca pravovremeno dodavanje od parket ispred Lillarda, te Dameu daje šansu da bez problema dođe do lopte i završi pored nespremnog Westbrooka. Dva poena Griff…pardon, Portland. Drugačiju situaciju imamo ovdje. Kao što sam spomenuo, pick’n’roll je akcija iz koje Nurkić i Lillard/McCollum mogu napraviti dosta problema protivničkim ekipama. Ovdje imamo situaciju gdje Adams stoji predaleko, te ostavlja Lillardu i Nurkiću dosta prostora za manevrisanje.
Lillard je lako mogao da se oslobodi Westbrooka zbog dobro postavljenog bloka, te da digne skoro pa neometanu trojku. Međutim, kao što će druga slika pokazati, Adams je prototip dosta pokretljivog NBA centra koji je stigao da izađe na Lillarda, protivno onome što se može pročitati iz prve slike, ali ovo je ono što sam spomenuo u startu ovog teksta – uzmi ono što ti obrana pruža. Nurkić se pravilno odmotao prema košu kao odgovor na to da je Russell Westbrook krenuo kroz njegov blok, a Adams napravio fatalni korak naprijed, time sebe izbacujući iz obrane. U ovim situacijama, centar se oslanja da će mu bek baciti dodavanje u pravom trenutku.
Nakon odmotavanja prema košu i efektivno izbacivanja dva igrača iz obrambene šeme, Nurkić mora brzo vidjeti što će mu obrana dati. U ovom slučaju, kao što ćete vidjeti iz naredne slike, Taj Gibson će izaći na njega, što je i nekako logično, po ideji ne davanja besplatnih poena protivniku. Međutim, s obzirom da su dosta blizu Lillarda dvojica igrača, svako pomaganje ostavlja jednog igrača samog, što ćete i vidjeti na narednoj slici. Naravno, dio toga je i loša komunikacija Gibsona i Jeramija Granta, koji su se previše približili reketu i tako Nurkiću efektivno ostavili dvije opcije za dodavanje, koje je i logičan slijed događanja kada ti obrana oduzme napad na koš (ili ga barem skoro totalno onemogući).
Dakle, kako je Adams ostao na pomoći Lillardu, a Grant napravio lošu procjenu krenuvši unutra, logično dodavanje jednom centru koji ima dosta košarkaškog intelekta je ovo slobodnom igraču u kut za statistički najbližu tricu. Brzo donošenje odluka, pokazivanje košarkaškog intelekta i pregled igre, sve u jednom dodavanju. Nurkić za Crabbea, i lagani swish za trojku iz kornera.
Kao djelomičnu kopiju prve situacije koju sam analizirao, imamo situaciju gdje se čisti strana za Nurkića protiv dosta lošeg defanzivca, Enesa Kantera.
Kao što vidite, strana je skoro totalno očišćena, a originalna poenta je vjerojatno bila da se Nurkić “iživljava” nad Kanterom, koji ga jednostavno ne može braniti. Međutim, dodavač u ovom slučaju je brzi McCallum, koji na sebi ima Norrisa Colea, prosječnog defanzivca koji možda fizički još uvijek nije spreman potpuno pomoći u obrani, posebno ne protiv brzog McCalluma. Prvim korakom McCallum fintira odlazak na handoff, i onda mijenja smjer i radi cut prema košu kojeg odlično prepoznaje Nurkić.
Iako se ne vidi savršeno, Nurkić daje još jedan odličan pass, u prostor i od parket, te McCallumu daje šansu da ili završava akciju sam (doduše, protiv Taja Gibsona koji je ponovno odlično rotirao, ali ispao kolateralna šteta), ili produži loptu Aminuu u korner, koji je sasvim dobar šuter za tri (ili barem respektabilan). McCallum odluči da završi sam, dva poena za Portland i još jedna asistencija za Nurkića.
Sljedeća “scena” je ono što sam isto tako djelomično spominjao u prvom dijelu, a to je sposobnost Portlandovih igrača da se promijene iz screenera u cuttera (u zavisnosti od odgovora obrane na akciju), koja ide savršeno uz sposobnost Nurkića da baci dodavanje gdje treba i kada treba.
Dakle, ovo je primjer razigravanja kojeg je omogućilo odlično prepoznavanje kretnje suigrača, te odlična pretpostavka onoga šta će uraditi obrana na postavljenu akciju. Kao što se vidi, Crabbe se priprema postavljati blok McCollumu, te Doug McDermott pravilno prepoznaje da treba, vjerojatno, preuzeti McColluma. Nažalost po OKC, Norris Cole očigledno nije (u vrijeme igranja ove utakmice) spreman da igra iznadprosječnu obranu i prepoznaje kretanja igrača, te ostaje na Crabbeu, ali za korak udaljeniji od svog igrača od svog koša. To je pravilno prepoznao Crabbe, što ćete vidjeti u drugoj slici.
Cole je krenuo da se probija kroz blok otprilike sekundu prekasno, te je Crabbe već imao korak ispred njega. Naravno, ove situacije su dosta česte, te je ovdje ustvari sve do toga koliko imate pametnog centra koji će nagraditi ova kretanja igrača. Isto tako, koliko je greška Colea što je kasnio, toliko je greška Kantera što je daleko od Nurkića. To ne bi bila tolika greška da mu nije i ruke spustio, a kada već ne pravi pritisak na Jusufa, Nurkić odlično prepoznaje situaciju i umjesto uobičajnog dodavanja od parket, baca brzi i direktni pass u prostor Crabbeu, te preko Kantera.
Gibson ne stigne rotirati na vrijeme, Cole ima korak zaostatka, dok svaka druga rotacija (posebno igrača u donjem desnom uglu u plavom dresu) otvara moguću trojku. Crabbe završava, dva poena za Portland, te nova asistencija Nurkića.
Što se tiče asistencija, to bi bilo to iz ove utakmice, koja je poslužila kao solidan primjer Nurkića kao talentiranog dodavača iz ovih situacija. Ovo je također utakmica gdje je Nurkić pokazao najviše na obrambenom kraju parketa, pa ću i to analizirati iz ovog sukoba.
U prvoj situaciji je vidljiva strpljivost te odlične fizičke predispozicije Jusufa Nurkića. Dakle, ostao je u 1v1 situaciji sa Adamsom, igračem koji nije najbolji u ovim napadačkim situacijama, ali radi se o sasvim respektabilnom finisheru iz ovih pozicija. Čisti se strana da Adams igra samo protiv Nurkića, i na 11 sekundi prije kraja napada, čini se kako Adams neće imati problema sa bosanskim centrom.
Međutim, Nurkić se odlično postavlja na pokušaj guranja te koristi svoju snagu da ne dopusti Novozelanđaninu lagane poene. Također, eliminira mogućnost okreta prema košu tako što ne ide previše u lijevo, te tako desnom stranom tijela zatvara mogućnost rolinga prema košu, poteza koji i sam Nurkić često koristi u ovim situacijama. Naredna slika otkriva nam malo manje nego što bi to želio, jer se tu radi o čitavoj sekvenci od sekunde, sekunde i pol, koja se sastoji iz pravilnog kretanja prema desno zajedno sa pravovremenim “upadom” desne ruke na loptu, čime Nurkić krade ovu loptu i to u prvom matchupu sa Adamsom.
Ovo je trenutak koji sam želio uhvatiti, jer se radi o tome da Adams sprema korak u desnu Nurkićevu stranu, nakon što on misli da je Nurkić nasjeo na ovaj korak u lijevo. Naravno, iz snimka se vidi da nije nasjeo, zbog čega lagano pruža svoju desnu ruku, koja je masivna i dužinom i veličinom, te izbija loptu do svog najbližeg suigrača. Odličan prikaz strpljenja i, po meni, dosta kredita timu koji je pripremao Nurkića za ovaj sukob na parketu, s obzirom da je pravilno pretpostavio što to Adams želi uraditi.
Malo drugačiji dokaz odlične obrane koju Nurkić može igrati je sljedeća situacija. Dakle, Adams radi handoff za Westbrooka, i to ćete vidjeti u prvoj slici. Ovdje je Nurkić dosta blizu Adamsu i ne izlazi na Westbrooka, što će se nametnuti kao prava odluka. Westbrook je igrač koji se više oslanja na put prema košu nego svoj vanjski šut, i da je Nurkić ovdje izašao na Russella, izgubio bi korak te vjerojatno bio ostavljen u prašini. Ovako, napravio je pravu odluku.
Dalje, Nurkić pravi par koraka unazad, ostavljajući mnogo prostora za Westbrookov šut s poludistance, koji nije učinkovit kao njegov ulaz. Puno je bolji atleta i finisher na obruču nego šuter, što Nurkić pravilno prepoznaje i u suštini, svojim potezima mu govori da slobodno šuta taj mid range, a ako želi da ima lagane poene iz ulaza, da to pokušava na svoj rizik. Naravno, Russell ide na ono što mu najbolje ide, a to je ulaz, što je malo čudno, s obzirom na to koliko mu je prostora dato, a taj prostor ćete najbolje vidjeti na narednoj slici.
Lillard ovdje nije prijetnja te, da je digao šut, vjerojatno bi imao lakše poene nego ovo što je pokušao uraditi. Ono što u tom trenutku vjerojatni budući MVP nije uzeo u obzir je dužina i defanzivne sposobnosti Nurkića, koji je sa korakom nazad sebe uspostavio kao nepremostiv toranj u reketu Blazersa. Iz sljedeće slike ćete vidjeti kako je situacija završila.
Svaka čast atleti Westbrooku, ali Nurkić je točno 20 centimetara viši od njega, a uz to ima 2.18m raspon ruku, što ga čini sasvim dobro “sastavljenim” da se nosi sa ovim situacijama. Pravilne odluke kao što su nenasjedanje na trikove Adamsa i davanje Westbrooku šuta s kojim je on nevjerojatno manje učinkovit nego s napadom na koš su stvari koje su naznake elitnog obrambenog visokog igrača. Istina, to još uvijek nije dovoljno konstantno da se Nurkić zove elitnim defanzivcem, ali potencijal je sigurno tu.
Ponovno zvanje čišćenja strane i igranja 1v1 protiv Nurkića se OKC-u obija o glavu u ovoj situaciji. Što je još bolje po Portland, ovdje se radi o vrhunskom napadaču Kanteru, kojeg Nurkić rješava kao Adamsa malo ranije. Isto tako, ovdje je malo drugačije jer Kanter igra licem prema košu, te pokušava da se progura naprijed na osnovu svoje snage.
Da se Kanter odlučio ovdje dići šut, Nurkić vjerojatno ne bi mogao da reagira dovoljno brzo, ali ponovno se ovdje radi o situaciji gdje je, zbog malo manje brige o tom šutu, Nurkić napravio pravu odluku i postavio svoj centar gravitacije malo niže, tako se usadivši na mjesto tako da Kanter nije mogao da prođe tako lako. Isto tako, morao je uzeti u obzir i to da je Kanter pokretljiviji, zbog čega ne smije zaostajati ni pola koraka, jer bi tako primio laka dva poena.
Kanter se ovdje zabija u zid i gubi balans, a Nurkić malo smanjuje agresivnost te tako ne nasjeda na pokušaj iznuđivanja faula od strane Kantera. To je jedan konstantan problem kod Jusufa koji on izgleda polako rješava, što je još jedan pozitiv za izvući iz ovih par utakmica u Portlandu. Međutim, da nastavim analizu ove situacije, Nurkić koristi svoje duge ruke, već i prije spomenute, da izbije loptu Kanteru koji je totalno izgubio balans zabijajući se u korpulentnog centra iz Živinica. Epilog – još jedna izgubljena lopta za centre Oklahome, te još jedna odlično odigrana obrana novog centra Trailblazersa.
Ovdje imamo malo drugačiju situaciju koja se više bavi kretnjom Nurkića kada napad ne ide direktno na njega ili njegovog čovjeka. Premisa je ponovno da Nurk ignorira Adamsa dok god je ovaj van akcije, te ponovno pravilno ne izlazi na Westbrooka, birajući radije da ovaj diže mid-range.
Nurkić stoji dosta blizu koša, znajući da Adams nije prijetnja kao šuter, te tako sebe stavlja u prednost ako dođe do ulaza, cuta nekog Thundera prema košu (jer u obje situacije stavlja svoje tijelo njima kao prepreku), a u slučaju šuta sebe stavlja bliže košu kako bi mogao da kontrolira skok. Ovo je naravno malo dublji pogled, te samo moja pretpostavka na osnovu onoga što ja vidim. Kada igrate protiv centara kao što je Adams, ovo je pametna taktika s obzirom na to da Novozelanđanin stvarno nije prijetnja sa nekog većeg rangea. Međutim, da ne nastavljam sa digresijama, idemo dalje.
Nurkić je u ovoj situaciji, kao što sam već naveo, ponovno na pick’n’roll igru Adamsa i Westbrooka odgovorio tako da ne izlazi na Russella, znajući da bi on prije napao koš nego što bi digao šut s poludistance. Sada, želio bih da napravim jednu kratku digresiju – ovo je loša taktika protiv igrača poput Kyrie Irvinga ili Stepha Currya, koji ovaj šut pogađaju skoro pa savršeno. Međutim, kada imate atletu ispred sebe, ovo je itekako dobro odrađeno, s obzirom na sve dosad rečeno. Obrana na Irvingu ili Curryu je ipak tema za drugi put. Vraćajuči se na dosada viđeno, već možete pretpostaviti što se desilo – Nurkić je napravio korak unazad te lagano blokirao pokušaj polaganja Russella Westbrooka.
Ipak, ovo je samo jedna utakmica, mada su ove stvari vidljive u svakoj utakmici koju je do sada Nurkić odigrao za Portland. Zasada, on ima sedam odigranih utakmica za Blazerse, u kojima ima 15 poena, osam skokova, četiri asistencije, skoro dvije blokade i oko jedne ukradene lopte u prosjeku. Od toga, imao je dva double-double učinka, samo jednu utakmicu ispod 10 poena, a najimpresivniji je bio protiv Oklahome (18 poena, 12 skokova, šest asistencija, pet blokada i dvije ukradene lopte), što ste djelomično i vidjeli u slikovnom dijelu ovog teksta. Ako ćemo ulaziti u specifične stvari, poput malo naprednijih statistika, kupi 23% defanzivnih skokova, 3,6% blokada, te ono što je posebno impresivno, čak 22% asistencija. Šutira oko 60% oko koša, što je sasvim pristojno za centra. Što se tiče timskih statistika, Portlandov +/- je na +5,7 kada je Nurkić na parketu, dok pada na -7,8 kada nije. Ofanzivni rejting ekipe sa Nurkićem na parketu je 119,8, a pada na 109,5 kada je van parketa.
Sve te statistike su impresivne, i mislim da su u Portlandu uradili pravu stvar kada su poslali Masona Plumleeja u Denver za mlađeg (i jeftinijeg) Nurkića. Izgledaju bolje kao ekipa, što se djelomično može pripisati treneru Terryju Stottsu koji očigledno da zna da koristi ono što mu je dato. Očigledno je njegovo “maslo” to što se Nurkić više koristi kao razigravač, koji je s obzirom na svoju visinu (čitaj: pregled igre) i intelekt (čitaj: osjećaj za igru) uvijek mogao da bude. Još uvijek tu ima problema – poneko dodavanje je prekasno ili prerano poslano, ili je jednostavno pročitano, ili je loše procijenjeno generalno, te još uvijek ima određenih problema sa disciplinom, ali čini se kako je Bosnian Bear napokon našao svoje mjesto pod suncem. Vraćajući se na uvod ovog teksta, mogu samo reći – Jusuf vrlo vjerojatno upali svoje highlightse u Portlandu i razmišlja kako je i ranije trebao da ide iz Denvera. Tek sada se, doduše još uvijek na malom uzorku, vidi sav potencijal kojeg su u Nuggetsima očigledno ostavljali za kasnije. Kao što kaže jedan poznati engleski izraz, there’s no time like the present, a izgleda s tom idejom su počeli sa svim neostvarenim razvojem i pravilnim korištenjem Jusufa Nurkića.
(kolumna je napisana prije sinoćnje monstruozne predstave od 28 poena, 20 skokova, 8 asista i 6 blokada)