Nismo se dosad previše bavili NBA „bustovima” jer je jako teško suditi igrače na malom uzorku od samo par godina. Možda se samo kasnije razvijaju, to smo dosada viđali mnogo puta, igrači koji su bili draftani jako visoko nisu ispunjavali očekivanja u svojih prvih par sezona ali nakon toga njihov potencijal i kvaliteta su počeli dolaziti do izražaja. Kao što su Chauncey Billups, Tyson Chandler ili čak Steve Nash. Nažalost u većini slučajeva to se ne događa, mala je vjerojatnost da će igrač početi jako loše svoju NBA karijeru i nakon toga procvjetati u NBA zvijezdu. U ovom osvrtu govorit ćemo o igračima koji su „bustovi” po subjektivnom mišljenju uz napomenu kako se radi o neostvarenim prospektima 2010.-ih. Nećemo govoriti o igračima koji su već sigurno „bustovi” i čak van NBA lige kao što je Anthony Bennet.
Michael Kidd Gilchrist
2. pick drafta 2012. u ovom trenutku ima 26 godina, ali samo je jedan od duge liste igrača izabranih od strane Charlotte Bobcatsa koji nije ispunio svoj potencijal. U 2012. je bilo jasno da će Anthony Davis biti 1. pick, ali što je bilo tragično za Bobcatse je to što su u prošloj sezoni imali najlošiji omjer pobjeda i poraza u NBA povijesti s skorom od 7-59, i uza sve to dobili su drugi pick na draftu. Tako da najgora momčad u povijesti lige na kraju nije dobila prvi izbor. Ako ste pobornik teorija zavjere sjetit se možete priče da je navodno New Orleansu poklonjen prvi pick jer je liga posjedovala franšizu u tom periodu i dobijanje prvog izbora na draftu bi povećalo vrijednost cjelokupne momčadi. Ali da se vratimo na činjenice, Charlotte je ispala jako nes(p)retna, i dok je Anthony Davis postao superstar, Michael Kid Gilchrist je proveo čitavu karijeru dosada kao role player. Trenutno je u ovoj sezoni dobivao minute na „kapaljku” i čini se da ispada iz rotacije.
Momčad se odlučila razvijati svoje mlade potencijale i u praksi je odustala od MKG-a, bilo je teško za Michaela, u 2014. izviješteno je da pokušava popraviti svoj šut s Markom Priceom, bivšim pomoćnim trenerom Hornetsa i odličnim šuterom svoga doba, ali u toj istoj sezoni upao je u seriju ozljeda što ga je prisililo da propusti 27 utakmica, zatim u sljedećoj sezoni propustio je skoro sve utakmice izuzev 7 nastupa zbog teške ozljede ramena. I na njegovu nesreću radilo se o njegovom desnom ramenu i jako je usporilo njegov napredak, i do dan danas njegov šut, vještina kojoj je očito trebalo dosta dorade, nikada se nije uspješno razvila. Obrambeno u potpunosti je iskoristio svoje fizičke predispozicije ali u današnjoj eri NBA košarke krilni igrač mora biti u sposobnosti šutirati. MKG nije pokazao da će to ikada biti u stanju.
Prije nego nastavimo dalje s drafta 2012. potrebno je spomenuti i Diona Waitersa, koji je izabran odmah nakon Bradleyja Beala i dva mjesta prije Damiana Lillarda, Waiters nikada nije postao niti blizu dobar kao ova dva igrača. Njegovu karijeru obilježilo je nezadovoljstvo, pretjerano samopouzdanje te dosta neslaganja između njega i trenera pa čak i suigrača. Dajući sebi nadimak „Kobe Wade” još u srednjoj školi Waiters je evidentno bio malo previše samopouzdan.
Čak i kada je bio u najboljoj formi bio je tek rubni starter u momčadi. Miami ga je čak suspendirao zbog ponašanja koje je bilo štetno za momčad. Naime konzumirao je kolačiče s marihuanom u avionu što je dovelo do paničnog napadaja koji je prestravio cijelu momčad.
Nerlens Noel
Iako je Noel na trenutke pokazivao bljeskove, to je bilo jako rijetko. Za igrača koji je u početku smatran prvim izbor drafta 2013., ali je pao na kraju na 6. mjesto zbog potrganog koljena ipak je poprilično razočarao. 6 sezona kasnije i nije napravio nikakav napredak od svoje rookie sezone, njegova ofenzivna igra je još poprilično nerazvijena. I dalje ne može šutirati izvana, jedva može kreirati svoj šut i više od 73 posto njegovih šuteva su asistirani. U stvari njegov najveći prosjek minuta po utakmici bio je u njegovoj rookie sezoni, njegova rola je bila da bude energičan igrač s klupe koji hvata lobove te postavlja pickove.
Za igrača koji je jednom bio prognoziran kao prvi izbor, pomalo je tužno vidjeti u kojem smjeru mu se karijera razvila. Druga dva visoka igrača iz te klase uključuju Alexa Lena i Codya Zellera, obojica su izabrana prije Noela, ni oni nisu bili puno bolji od njega. Iako je Zeller bio solidan starter godinama njegova karijera je stagnirala. Slično je i s Alexom Lenom koji je koristan u minutama koje dobija, ali ne pokazuje napredak koji su svi očekivali.
Prelazimo dalje na draft klasu 2014. u normalnim okolnostima Andrew Wiggins bi bio na ovoj listi ali on je ove sezone pokazao dobar napredak i pokazuje znakove onoga što smo svi od njega očekivali. Isto ne možemo reći za peti izbor te godine Dantea Exuma.
Dante Exum
Apsurdno „hypean” igrač koji je nažalost pretrpio mnogo teških ozljeda u svojoj mladoj karijeri. ACL problemi u desnom koljenu nakon svoje prve sezone, imao je operaciju ramena dvije godine kasnije i dvije godine nakon toga pukla mu je tetiva u desnom koljenu. Iako je teško okarakterizirati igrače kao „bustove” ako su ozljede bile glavni faktor njihove slabe igre, ali ovo je situacija u kojoj je jako teško prognozirati da će Exum ikada razviti svoj puni potencijal.
Velika šteta s obzirom na njegovu igračku dominaciju u mlađim reprezentativnim kategorijama.
Jahlil Okafor
U godini 2015. imamo Jahlila Okafora, isto kao i u slučajevima s MKG-om i Nerlensom Noelom, Okafor je također pružao svoje najbolje predstave u rookie sezoni, od tada napravio je malo ako ne i nimalo napretka. Kao rookie imao je 17 poena i 9 skokova ali obrambeno je bio toliko loš da se Enes Kanter činio kao elitni obrambeni igrač. I kada je visoki igrač toliko loš, to izuzetno šteti i kolektivnoj momčadskoj obrani i to je glavni razlog zašto Okafor nije dobivao mnogo prilika nakon toga.
U početku su se Sixersi nadali da će Okafor napredovati ali naposljetku su shvatili da su napravili pogrešku i riješili su ga se nakon samo 2 sezone. Imajte na umu Okafor je bio nacionalna senzacija prije nego se pridružio NBA ligi. Odveo je Duke do NCAA naslova i bio je ACC igrač godine. Okafor je imao ogromna očekivanja i nije ispunio ništa od toga.
Moramo spomenuti i 5. pick tog drafta, našeg Marija Hezonju, iako nam je teško to reći, Mario nije ni blizu ispunio očekivanja ali barem, ako ništa, svake godine ima barem jedan fenomalni highlight (i pokoji prijeđeni level više u Fortniteu – ako uopće postoje leveli u igrici).
Dragan Bender
U draftu 2016. većina igrača pri vrhu su bili ili jako dobri ili barem solidni osim našeg Dragana Bendera koji je bio 4. pick. Bender nije imao nikakav učinak kroz skoro cijelu karijeru. On je visoki igrač koji ima postotak šuta kroz cijelu karijeru koji je manji od 40 posto. Zanimljivo je što je on draftan tako visoko upravo zbog mogućnosti da šutira, njegove raznolike igre u postu i njegovih ball handling i dodavačkih vještina.
Ali na žalost njegovo šutiranje iza linije za 3 poena je bilo loše i svaki drugi aspekt njegove igre je bio užasan. U drugoj sezoni čak je nastupio u sve 82 utakmice za Sunse, igrao je 25 minuta po utakmici, a konačni prosjek je bio 6.5 poena po utakmici, 4.4 skoka i i 39 posto šuta iz polja.