Dvije najzanimljivije stvari u svijetu košarke su gledanje utakmica i špekuliranje. Kao kad igrate 2K i već u prosincu vam dosadi igrati utakmice pa odete vidjeti kome ističe ugovor na kraju sezone ili zamišljate kako biste mogli složiti blockbuster trade kojim biste doveli LeBrona Jamesa u New Orleans. Budući da su ovogodišnja konferencijska finala zanimljiva podjednako kao i predavanje iz računovodstva ili prosječan film Joela Schumachera, rezultate draft lutrije sam dočekao kao hladno pivo na nemilosrdnom hercegovačkom ljetnom suncu. Konačno možemo slagati imaginarne verzije drafta i – špekulirati!
Najuzbudljivije je, dakako, u Massachusettsu gdje je crna magija Dannyja Aingea još jednom urodila plodom. Na najbizarnijem događaju NBA kalendara, draft lutriji, „vjetar-mašina“ je izabrala kuglicu s keltskim vilenjakom i pokazala da čuvena irska sreća ponekad i nije samo mit. Celticsi imaju pravo prvi birati igrača po prvi put u modernoj draft povijesti, i za to najprije trebaju zahvaliti – Billyju Kingu. Navijači Netsa, još jedanput, moja iskrena sućut.
U stvarnosti, zapravo, ne mora značiti da će Kelti birati prvi jer uvijek postoji mogućnost da se taj pick utrži u narednih tridesetak dana koliko je ostalo do drafta. No, da li bi to bio dobar potez i koji je zapravo najbolji put za ovu plemenitu franšizu? Postoje tri realne opcije koje dolaze u obzir, a svaka ima svoje prednosti i mane. U nastavku teksta ću sve tri pojedinačno pročešljati.
Pa, krenimo već jednom prije nego se izgubim u šumi vlastitih metafora.
Prva opcija: ne kompliciraj, uzmi Fultza
Ovogodišnja klasa novajlija je krcata kvalitetnim razigravačima, ali Washingtonov Markelle Fultz je nedvojbeno najveća premija među njima. Ovaj nadareni devetnaestogodišnjak je jedan od onih generacijskih talenata za koje se besramno tankira i koji može posrnuloj franšizi udahnuti novi život i vratiti im nadu u svijetlu budućnost. Njegova koledž karijera nije vrijedna ni fusnote, zahvaljujući očajnom rosteru Huskiesa u kojem je Markelle kvalitetom stršao kao programer tenom na plaži u Zaostrogu. Međutim, oni koji su ga gledali pažljivo, mogli su vidjeti da će od ovog momka biti nešto.
Usporedbe s Jamesom Hardenom i Gilbertom Arenasom nisu neukorijenjene – Fultz je kompletan napadač sposoban diktirati ritmom utakmice, svojeručno kreirati napad za sebe i suigrače i, ključno, uzeti stvar u svoje ruke u clutch momentima. To je i više nego dovoljno za biti superstar u današnjoj NBA i zato je draftanje takvog igrača apsolutni no-brainer za Aingea. (Pripremite se, slijedi veliko „ali“.) Ali…
Što s Isaiahom Thomasom? Thomas i Fultz su obojica razigravači i ni u ludilu ih ne možete držati zajedno na parketu kroz cijelu sezonu. U napadu bi to i funkcioniralo jer su obojica odlični kreatori i strijelci, ali zamislite na što bi ličila ta obrana? Thomas je vjerojatno najveći defanzivni minus na jedinici u cijeloj ligi, unatoč tomu što ga Brad Stevens redovno uparuje s terijerima kao što su Avery Bradley ili Marcus Smart. Fultz je novajlija koji tek mora naučiti načela NBA obrane i naviknuti se na superiornije fizikalije od onih protiv kojih je navikao igrati u NCAA, a ni tamo, ako ćemo pošteno, se nije ubijao od posla u obrambenoj fazi. Opet, Huskiesi su bili toliko grozni da me čudi kako mu se dalo i pojavljivati na utakmicama…
Dakle, Isaiah i Markelle nisu kompatibilni, a kako hipoteza ovog segmenta teksta podrazumijeva da će Celticsi draftati i zadržati Fultza, to znači da Thomas mora ići. Nema smisla pokušavati ga ukalupiti u ulogu šestog čovjeka jer je prekvalitetan igrač za takvo što, a i njemu je sigurno pun kufer takve role nakon svega što je proživio u Phoenixu. Kao rješenje se nameće trade koji bi bilo relativno lako složiti budući da Thomas ima jako „trejdabilan“ ugovor, ali bi druge ekipe sigurno nudile bezobrazno niske ponude znajući da Ainge nema puno izbora.
Koliku trade vrijednost ima Thomas, sa svojim fizičkim i obrambenim nedostacima i s neizbježnim maksimalnim ugovorom na horizontu? Tako će se postaviti generalni menadžeri širom lige u pokušaju da izmigolje pokoji pick iz Aingeovog još uvijek dobro opremljenog kredenca ili da ga natjeraju da zauzvrat uzme manje kvalitetne igrače. Danny nije nimalo naivan i vjerojatno bi uspio izvući nešto vrijedno, ali samo ako odustane od potrage za superstarom i usmjeri se ka nekom igraču iz srednje klase koji je kompatibilan sa sadašnjom jezgrom momčadi.
U svakom slučaju, mislim da je ovaj konvencionalni potez – draftanje Fultza – najbolji pravac za Boston. Rizik je praktički nepostojeći, a nagrada može biti franšizni talent oko kojeg se kroz nekoliko sezona može slagati šampionska momčad. Oko kompatibilnosti i oko Isaiahine sudbine se može brinuti kada za to dođe vrijeme, ali ovakvu priliku se ne bi smjelo propustiti.
Druga opcija: „Halo, jel’ Garpax?“
U veljači je „Jimmy Butler u Boston“ saga poprimila westerosijanske razmjere, a na kraju smo dobili klasični slučaj onoga „tresla se gora, a rodio se miš“. Ali nije se bez razloga digla tolika frka: Butler bi savršeno legao u ovu momčad kao elitni bočni igrač koji igra odlično u oba smjera; a razgovori između dvaju menadžmenta su bili dugi i iscrpni. Međutim, dogovor na kraju nije bio postignut. Butler bi svojim dolaskom istog trena lansirao Celticse u status izazivača za krunu Istoka, ali Ainge očito nije htio žuriti i odreći se previše svojih resursa.
Sada je možda najbolji trenutak za povući okidač: Bullsi su pred kolapsom, zaglavljeni u limbu između konkuriranja za naslov i tankiranja, a Jimmyjeve frustracije su vidne. U nekom čikaškom uredu sada sjedi mitološko dvoglavo biće misterioznog naziva Garpax i kontemplira budućnost svoje bezlične franšize. Hoće li se glave usuglasiti? Jesu li dvije zaista pametnije od jedne? Hoće li donijeti pravu odluku?
Prava odluka za Bullse je definitivno novi početak, ali to je priča za neku drugu kolumnu. Kakav paket, centriran oko prvog picka, bi bio dovoljan – ali ne prevelik – da izbavi Butlera iz vjetrovitog grada?
Dodajte na lijevu stranu prvi izbor s ovogodišnjeg drafta – gotovo sigurno je to Markelle – i onaj Brooklynov pick prve runde koji su naredne godine dužni Bostonu, i to bi moglo biti to.
Jae Crowder je izvrstan krilni igrač na jeftinom dugoročnom ugovoru koji bi mogao uskočiti direktno u Butlerovu startnu rolu u Chicagu, a Amiru Johnsonu ističe ugovor na kraju sezone pa ga Bullsi ne moraju zadržati. Naravno, ovo je samo jedna mogućnost, postoji šansa da Garpax zatraži još resursa u vidu mladih i jeftinih igrača (Terry Rozier, primjerice) ili, s druge strane, da Ainge ne bude voljan odreći se Crowdera, što je navodno bio slučaj u prijašnjim pregovorima. U svakom slučaju, ovo se čini kao lijepa početna točka za daljnje pregovore.
No, je li ovakav put pametan za Celticse? Što ako se Fultz u Chicagu razvije u superstara, ili dodatak Butlera ne bude dovoljan da se s trona svrgne Cleveland? Razmjene igrača su uvijek rizične i treba dva puta odmjeriti prije povlačenja bilo kakvog poteza, a ulozi su posebno visoki kada baratate s potencijalnim franšiznim igračima. Ainge je dugo vremena gradio svoju piramidu uspjeha i bila bi šteta da je sada sruši jednim potezom, ali također bi bila šteta da zaglavi u jednom mjestu kao, recimo, Toronto Raptorsi. Gazi oprezno, Danny.
Treća opcija: miješanje karata
Posljednji scenarij je malo nekonvencionalan i u stvarnosti najmanje vjerojatan. Ako Celticsi žele izbjeći komplikacije u backcourtu i zadržati Thomasa sretnim, a nisu spremni da razbijaju jezgru u lovu na Butlera, mogu jednostavno krenuti solomonskim putem i trejdati svoj prvi pick za neko niže mjesto u lutriji i još ponešto.
Najvjerojatnije je da bi ovo bio, kako Amerikanci kažu, sideways move i da Boston ne bi time bitno napredovao s mjesta na kojem se trenutno nalaze. Osim u jednom slučaju, a to je da igrač kojeg izaberu tim nižim pickom ispadne jako kvalitetan, što u ovako jakom draftu nije nemoguće. Dapače, postoji nekolicina igrača u sredini lutrije koji bi mogli postati izvrsni NBA košarkaši.
Jedan od takvih je Jonathan Isaac, 211 centimetara visoko krilo s FSU-a kojeg se trenutno projicira oko sedmog mjesta. Isaac je vješt i inteligentan igrač koji može pokriti obje krilne pozicije – a može igrati i centra u super niskim postavama – i može se uklopiti u bilo koju momčad zbog svoje kreativnosti te kombinacije visine i šuta. U Stevensovu ekipu bi odlično legao kao moderna četvorka koja može učestvovati u igri na mnogo načina.
Malo skromniji ulov od Isaaca bi bio Indianin OG Anuoby, fascinantan prospekt koji u idealnom scenariju može izrasti u rasno all-round krilo, ali za takav ishod bi jako puno stvari trebalo leći na pravo mjesto. OG je trenutno jako sirov igrač čiji je fizički talent neosporan, ali ga koči nedostatak tehničkog aspekta igre, konkretno dodavanja i šutiranja. Hajde, to se još i može utrenirati, ali povreda prednjih križnih ligamenata koju vuče je velika crvena zastavica i ekipe se boje da bi mu mogla oduzeti njegov najveći adut – fizičku moć. Ako, pak, pokaže da je ta povreda iza njega, onda u njemu čuči igrač koji može braniti svih pet pozicija, hvatati gomilu skokova i kažnjavati poenima iz tranzicije. Nimalo loš ulov na, recimo, desetom ili jedanaestom picku.
Pada na pamet, kao veliki long shot, i Dukeov Jayson Tatum, ali on bi vrlo lako mogao nestati s ploče već u prvih pet izbora pa bi takav trade bilo teško izmanevrirati.
Sva tri nabrojana igrača su odlični prospekti koji bi fino pasali u Boston, ali bi zaista bilo iznenađenje da se uprava Celticsa odluči na trade ovakve prirode. Takve stvari se vrlo rijetko rade kada u džepu imate prvi pick, bez obzira koliko dubok bio draft. Stoga je ova opcija najmanje vjerojatna od tri navedene, ali svaki iole ozbiljan GM će istražiti svaku opciju i prevrnuti svaki kamen prije nego što odigra svoju kartu. Sjetite se da je Ainge povukao niz nevjerojatno riskantnih poteza kako bi složio Veliku trojku 2007. godine, a onda je šest godina kasnije rasturio bez imalo oklijevanja. On nije čovjek koji se boji rizika, ali je isto tako dovoljno iskusan da se maksimalno proračuna. U svakom slučaju, bit će ovo vruće ljeto u Massachusettsu…