Budući da su nas Golden State Warriorsi sve oduševili sjajnim ulaskom u sezonu u kojem su spojili odličnu košarku i impresivne rezultate stekli su nesvakidašnju privilegiju da im posvetim nekoliko redova i upoznam cijenjeno čitateljstvo s njihovom igrom i igračima.
Ej ej, čekaj. Nemoj još kliknuti taj „x“ u gornjem desnom kutu nakon ove nimalo inventivne uvertire u tekst. Ne dok se ne pohvalim da sam uspio riješiti misterij nadimka Golden State Warriorsa.
Otkad je brzog interneta čitam po američkim sportskim portalima kako se u kontekstu franšize iz Oaklanda koristi naziv Dubs. Kako sam poprilično lijena osoba nikada nisam dobio poriv da istražim zašto ih zovu Dubsima kada imaju tako moćan naziv – Warriors, ili po naški Ratnici. Iskreno, nije me ni zanimalo previše niti sam poput Martina Heideggera pokušao proniknuti u bitak tog naziva. Sve do prije nekoliko dana kada sam švrljao po internetu istražujući upravo temu koju čitate. Da skratim. Prvo slovo naziva Warriors je „W“, koje se izgovara kao „double-u“. Budući da je pragmatičnim Amerikancima to „Warriors“ predugo za izgovarati jer ipak treba jesti Big Mac, onda su odlučili složiti naziv samo od prvog slova te riječi. Dubs! A i lakše je s tribina navijati „Let’s go Dubs!“, nego „Let’s go Warriors!“.
Spontani aplauz za Sherlocka.
Preacher
Bilo je jako dobrih Warriorsa i prije ovih odličnih Warriorsa. Rick Barry Warriorsi, Run-T.M.C. Warriorsi, „We Believe“ Warriorsi, „Monta Ellis“ Warriorsi. Ali kako ovo nije pregled era Warriorsa nego priča o sadašnjim pozabavit ću se Splash Brothers Warriorsima.
Ona je počela dolaskom Marka Jacksona na mjesto glavnog trenera, 6. lipnja 2011. Nije počela idealno jer je u prvoj sezoni Jackson s ekipom ostvario score 23-43. A onda je počelo čišćenje. Iz kluba odlaze Monta Ellis, Nate Robinson, Dorell Wright i Jackson ostaje s mladim Stephenom Curryjem i Klayom Thompsonom, uz veteransku podršku Davida Leeja, Andrewa Boguta, Carla Landryja, Jarretta Jacka i ostalih.
U toj sezoni 2012/13. ulaze u playoff s već tada proglašenim najboljim šuterom u povijesti košarke Curryjem i u prvoj rundi na sveopće iznenađenje izbacuju Nuggetse Georgea Karla, hit momčad te sezone. U polufinalu konferencije uz častan otpor ispadaju od Spursa. Prošle sezone od njih se očekivao korak više, barem polufinale. S omjerom 51-31, te četvrtom najboljom obranom u ligi ulaze u doigravanje, ali bez stožernog obrambenog igrača Boguta u tijesnoj prvoj rundi ispadaju od Clippersa.
Izostanak rezultata i sukob s upravom, koji je postao javna tajna, koštali su posla baptističkog pastora (koji ima svoju crkvu u Kaliforniji) Jacksona. Trener je to koji je na glasu kao vrhunski motivator, što ne iznenađuje zbog svojih oratorskih sposobnosti utreniranih u crkvi gdje propovijeda. Igrači su ga obožavali, dok su u upravi bili sumnjičavi prema njemu zbog tvrdoglavosti i nereda koji je unosio otpuštajući ili degradirajući svoje asistente, a kap koja je prelila čašu bio je sukob s jednim od članova upravnog odbora koji se zove ni više ni manje nego Jerry West. Da, Logo. Njemu je prema nekim informacijama Jackson zabranio dolazak na treninge Warriorsa i nakon toga je zapečatio svoju sudbinu u Oaklandu.
Košarkaška javnost mu je najviše zamjerala slabo ili loše korištenje napadačkog potencijala momčadi. Warriorsi su u njegovom periodu prečesto igrali izolacije, napad je stagnirao, bio sterilan i previše ovisan o genijalnostima Curryja i Thompsona, a Jackson, nekada sjajan playmaker Pacersa i Knicksa (4. najbolji asistent NBA lige u povijesti) koji je volio igru leđima u napadu to je isto tražio praktički od svih osim od Stepha Curryja. U zadnje dvije sezone Warriorsi su imali 11. i 12. napad lige, a prošle su sezone bili najlošija momčad po broju dodavanja na utakmici, samo 245,8. Osim toga, Curry je bio premalo korišten kao catch and shoot opcija, pojedini igrači nisu bili uključeni u napad ili jesu na krivi način, a i Bogut je iskazao nezadovoljstvo s Jacksonom.
Danas, kada Warriorsima ide dobro Jacksona se ipak malo previše demonizira kao da je u njegovo vrijeme sve bilo užasno. Nije. I on nije idealan trener, ali je vrlo dobar. Ipak je on taj koji je u Dubse usadio defenzivne principe kojih se i danas pridržavaju, afirmirao je Curryja, Thompsona i Draymonda Greena, ostvarivao je odlične omjere u regularnoj sezoni, dok ga u playoffu obje godine nisu poštedjele ozljede (prvo Lee, pa Bogut) koje su barem u drugoj protiv Clippersa ozbiljno narušile šanse Golden Statea da naprave dobar rezultat.
Stephen Douglas & co.
Kerr je peterostruki šampion kao igrač s Bullsima i Spursima te rookie trener čije su Warriorse svi jedva čekali vidjeti na djelu. S obzirom na to da je Kerr u karijeri učio i od Phila Jacksona i od Gregga Popovicha bilo je jasno da će njegova momčad izgledati u napadu bitno drugačije od one Marka Jacksona. Uklonio je statični napad, rekao zbogom izolacijama, i uveo pokretni napad koji ima glavu i rep i koji je, tko bi rekao, kombinacija Popovog motion napada Spursa i Philovog trokuta odnosno nekih njegovih elemenata. Lopta je u pokretu, igrači su u pokretu, traži se igrača koji je u najboljoj poziciji za postići koš, svi igrači su uključeni, igra se na extra pass, traže se cuteri s high posta itd. O svemu tome nešto više kasnije.
U trenutku pisanja ovih mudrolija Golden State sigurno drži prvu poziciju na Zapadu s omjerom 19-2, i u nizu su od 14 uzastopnih pobjeda. Ekipa je 8. u ligi po napadačkom rejtingu, ali i uvjerljivo najbolja obrambena momčad. Kerr je uspio u onome u čemu nije Jackson – njegova momčad igra jako zabavno i pobjeđuje. Warriorsi su uz to 6. po broju ubačenih trica, 5. po uspješnosti s trice, imaju 2. najbolji FG%, 3. su po prosječnom broju dodavanja, igraju najbržim ritmom u ligi i zabijaju najviše u ligi iz kontre. Atraktivna momčad koju je zabavno gledati.
Momčad ostvaruje 60 dodavanja više nego lani po utakmici s čim su i igrači zadovoljni jer su svi uključeni u napad: „Ako lopta kruži možeš dobiti neke lagane poene i svi su uključeni u napadački proces što nas sve čini zadovoljnijima. I onda, znate, naša momčad može ubaciti 130 poena“, rekao je Bogut koji je u Jacksonovoj eri bio jedan od igrača koji se redovito nije sastajao s loptom u napadu i po nekoliko uzastopnih posjeda.
Njemu i ostalima Kerr je našao prave uloge. Bogut služi prvenstveno kao screener i handoff (igra uručivanja) partner je svojim bekovima a zbog odličnog pregleda terena razigravač je s visokog posta. Curry i Thompson puno manje igraju igru izolacije i za sebe imaju nacrtane akcije koje realiziraju kretanjem bez lopte, a novi trener pokazao je i veliku dozu hrabrosti uvrstivši u startnu petorku mlade i puno manje plaćene igrače poput Harrisona Barnesa i Greena umjesto skupih veterana Andrea Iguodale i Leeja kojima je karijera u silaznoj putanji. Lee je ozlijeđen ali kada se vrati ima osiguranu poziciju šestog igrača, Iggy je sekundarni playmaker, Festus Ezeli radnik pod obručem, Marresse Speights visoki gunner s klupe, a Shaun Livingston razigravač i missmatch opasnost za sve bekove u ligi zbog kvalitetne igre leđima na niskom bloku.
Svi igrači su postavljeni u prave uloge i svi sudjeluju i u napadačkim i obrambenim zadacima. Curry i Thompson su i dalje na vrhu napadačke piramide ali nije im problem odreći se ponekog posjeda ili šuta koji onda pripadne Barnesu, Curry je prihvatio ulogu u kojoj više nije dominantni ball handler koji nabija statse asistima, a sve to u ime boljitka momčadi i svoje nove šuterske role, više ga se ne skriva u obrani već on čuva Lillarde i Paule ovoga svijeta, Lee i Iguodala bez problema su podnijeli selidbu na klupu. Momčad očigledno ima kemiju i Kerr je za sada odradio sjajan posao na svim razinama – od geometrije igre, podijeljenih rola i minuta, sređene rotacije do međuljudskih odnosa i timske kemije.
Svejedno, bilo bi nepravedno i neodgovorno s moje strane da sve zasluge za ovo pripadnu isključivo Kerru jer u ovom procesu on nije Pale sam na svijetu već ima možda i najbolje pomoćno osoblje uz sebe u ligi. Golden State je ozbiljna franšiza, a takve teško da će rookie treneru dopustiti da posve samostalno vodi momčad koja može osvojiti titulu. Svi dobri treneri, bez iznimke, imaju ili su imali i vrhunske pomoćnike, od kojih su učili ili koje su učili, ali su s razlogom bili uz njih.
Steve Kerr ima dva takva. Koordinatora za napad, Alvina Gentryja i asistenta za obranu, defenzivnog gurua Rona Adamsa. Gentry je samostalno vodio četiri NBA momčadi, kronološki: Miami (jednu sezonu), Pistonse (3 sezone), Clipperse (3 sezone) i Sunse (5 sezona). Ukupni omjer pobjeda i poraza: 335-370. U svojoj trenerskoj karijeri ispekao je zanat radeći za velike trenere od kojih je učio. Na sveučilištu Kansas bio je pomoćnik velikom Larryju Brownu s kojim je kasnije otišao i u Clipperse te Spurse gdje je surađivao s Popovichem, još jednim trenerom s Brownovog trenerskog stabla. S Popovichem se opet sreo početkom drugog milenija kada mu je bio pomoćnik pola sezone u Spursima. Od 2003 do 2008. godine asistent je veličanstvenom brku Mikea D’Antonija u Sunsima, a prošle sezone Gentry je bio desna ruka Docu Riversu u Clippersima koji su imali najbolji napad lige lani. Treba li reći da je to najveća zasluga upravo Gentryja? Treba li reći da su visoki tempo Warriorsa kojega forsiraju ove godine (hint: 7 seconds or less Phoenix) kao i pokretni napad itekako potpis Gentryja?
Ron Adams nema tako bogat CV kao Gentry ali i on je u karijeri radio npr s Georgeom Karlom u Bucksima i tamo bio zadužen za razvoj mladih igrača i individualni rad s njima. Dvije sezone je proveo i sa Scottom Brooksom slažući obranu Oklahome, tri godine (2010-2013) je zatim slagao obranu Bullsa s Tomom Thibodeauom, a prošle sezone je bio mentor mladom Bradu Stevensu u Bostonu. Danas ga smatraju jednim od najboljih obrambenih koordinatora (pomoćnika) u ligi.
Klay Alexander
Za početak malo Thompsonovih brojki da usporedimo ovu i prošlu sezonu u kojima je igrao u dva različita konteksta koja sam objasnio. Prvo ide prosjek ili postotak od ove sezone a u zagradama brojke od lanjske sezone: 21,2 (18,4) poena, 3,7 (3,1) skokova, 3,5 (2,2) asistencija, 1,3 (0,9) ukradenih lopti, 2,2 (1,7) izgubljenih, šut iz igre 44,7% (44,4%), za tricu 43,1% (41,7%).
Ako ste se izgubili Klay je u svim golim box score statsima bolji u odnosu na lanjsku sezonu. Ili u gotovo svim. Ima više izgubljenih lopti, a uzrok tome je nova rola koju mu je namijenio Kerr. Thompson više nije samo promatrač u kreaciji napada što potvrđuju i asistencije, više ne napada samo iz low posta kada ima povoljan matchup, već Thompson sada puno više napada iz driblinga. Isto tako, manje šutira preko ruke sa završnicom napada kao što je bio slučaj u vrijeme Jacksona.
Ta preobrazba počela je još za vrijeme trening kampa pred početak sezone u kojemu je pao njegov dogovor s trenerom. „Razgovarao sam s njim za vrijeme trening kampa kako da unaprijedimo njegovu napadačku igru, da više ne bude jednodimenzionalan strijelac. Zatražio sam da više napada obruč i iznuđuje više slobodnih bacanja“, rekao je Kerr.
Što je trener tražio to je i dobio. Thompson je lani na liniju za bacanja izlazio 2,3 puta, a ove sezone izlazi 4,1 puta po utakmici. A da je Thompson agilniji i u kreaciji napada Warriorsa možete vidjeti običnim gledanjem utakmice kada Curry više ne mora uvijek prevoditi loptu preko centra već to sada radi i Thompson, a brojke kažu da u ovoj sezoni šuter Golden Statea ima i 5,8 driblinga prema obruču prosječno po utakmici, a prošle sezone je imao samo 3 drivea prema obruču.
Nova uloga dakle učinila ga je jednostavno rečeno opasnijim igračem, i oslobodila prostor njegovim suigračima da više igraju bez lopte što je do tada bila njegova dužnost. Ono gdje još Klay ima prostora za napredak je kreacija šuta. Svi znamo da je Thompson sjajan strijelac koji vjerojatno negdje na ruci ima snajpersku optiku, ali ono što ga za sada odvaja od rasnog beka šutera i scorera je činjenica što je još uvijek ovisan o asistencijama suigrača. Premda je i tu napredovao u odnosu na lani. Prošle sezone Klayu je bilo asistirano 75% poena, samo 25% ih je kreirao sam sebi, dok mu je ove sezone asistirano 65% poena što nije baš malen napredak.
I šlag na kraju. Od potrošnje role playera od 22% napada Warriorsa kada bi lani bio na parketu Thompson se uzdignuo na potrošnju druge napadačke opcije i kada je na parketu troši 27% napada Ratnika. A što je najbolje, nije mu zbog toga pala efikasnost, dapače, porasla je za 2% (TS%) što je sjajno.
Da zaključim, iako je ovo uzorak na samo 20-ak utakmica, napredak je očit. Thompson je bolji igrač nego lani. U novoj ulozi pokazuje da može biti još korisniji nego što je bio, i više nije samo spot up ili catch and shoot strijelac već je distributer, pokretač napada i strijelac koji može biti koristan čak i ako ne zabija.
Wardell Stephen
Glavna misija Stevea Kerra po pitanju Stepha Curryja bila je osloboditi ga dijela playmakerskih dužnosti koje je sve sam nosio na svojim leđima i omogućiti mu da radi ono u čemu je najbolji – u postizanju poena. Gomile poena. To je nešto što je npr. Mark Jackson jako dobro radio prije dvije sezone kada je uparivao Jacka i Curryja u backcourt tandem pri čemu bi se njih dvojica izmjenjivala u playmakerskoj i šuterskoj roli kada bi se našli zajedno na parketu.
Kerr se odlučio za malo kompleksniju strategiju za doći do istog cilja. Umjesto da radi rošade u rotaciji odlučio je uspostaviti sistem igre koji više neće biti ovisan o tome je li se (banaliziram) Wardell ustao na lijevu nogu. Ako je, onda ni Thompson, ni Barnes ni Ognjen Kuzmić neće dobiti svoje zicere i napad će patiti. Uspostavljanjem sistema igre smanjuje se i ovisnost o jednom igraču.
Dubsima u novom kontekstu više ne treba Wardell sa svojim asistentskim čarolijama jer se od svih traži da kreiraju i driblaju, i sada je najbolji igrač Golden Statea u poziciji da više razmišlja o postizanju poena nego o njihovoj kreaciji drugima.
I za njega je Kerr nacrtao neke akcije kao i za Thompsona , više ga je uključio u igru bez lopte, u kretanje kroz blokove, i tražio je od njega da bude agresivan u napadanju obruča, kao i u šutiranju s poludistance.
„On je sjajan razigravač i sjajan strijelac. Koji god plan igre postavite pred njega on će ga provesti u djelo. Nevjerojatno je koliko ima ideja u glavi kako organizirati napad. Međutim, zbog toga mu se ponekad teško fokusirati na scorerski dio svoje igre u napadu. To pokušavamo promijeniti uključivši ga u jednostavne pick and roll akcije, akcije nakon timeouta i kretnje bez lopte kroz blokove“, izjavio je Kerr misleći pritom na napadačku igru Curryja.
Curryjev napredak u igri nije statistički mjerljiv ili barem izražen kao Thompsonov. Gotovo sve brojke su ostale identične osim što je smanjio broj izgubljenih lopti što je posljedica rekli smo novog sustava igre i njegove nešto manje playmakerske role. Uz to se veže i popravljanje Assist to Turnover Ratia koji je lani iznosio 2,27, a ove je godine na 2,37.
A da je on manje ovisan o kreaciji svoga šuta i da ove sezone ima podršku u suigračima koji ga traže najčešće u catch and shoot akcijama govori brojka da je Wardellu ove sezone kreirano 40% poena koje je zabio, a lani mu je bilo kreirano samo 30% koševa.
Wardell je cool ime. Wardell for threeeeee! Wardell from downtooown!
Andrew Michael
Australski Hrvat je pak od svih igrača doživio najveću preobrazbu u novom sistemu Golden Statea. Kod Jacksona se njegova uloga svodila na postavljanje blokova u napadu, na tu i tamo kupljenje otpadaka i finiširanje oko obruča, i držanje obrane na visokom nivou kao rim protector i grdosija koja pazi na reket.
Kerr koji očito prati košarkaške trendove kao i njegovi pomoćnici znao je da se to više ne smije događati. Bogut ne smije biti igrač manje u napadu. Igrač manje u napadu jedne momčadi uglavnom znači igrač više na tvojim najboljim napadačkim opcijama. Liga kada uoči tendencije, navike i slabosti jedne momčadi nema milosti nego ih eksploatira kao Amerikanci naftu u Iraku. Da bi Bogut postao ravnopravan igrač u napadu ostalima Kerr mu je namijenio tri uloge kojih smo se već ovlaš dotaknuli.
Prvo, budući da je visoki igrač, masivan i fizički moćan, sjajan je postavljač blokova kojeg beku nije lako zaobići dok lovi npr Curryja koji zbog toga ima vremena da se digne na šut čim iziđe iz bloka. Drugo, lopta je puno češće u njegovim rukama. Operira po high postu primi loptu, napravi blok i uruči svom beku loptu koji po nju dolazi u punom sprintu i dok se njegov čuvar opet zabija u Andrijin blok Thompson ili Curry imaju vremena dignuti se na šut ili napadati reket. Ovakva igra (handoff), postala je apsolutni trend u NBA ligi.
Zadovoljan je i Bogut svojom novom ulogom: „Sve je tako jednostavno u našoj igri. Osjećam kao da teče, kao da je u dobrom ritmu. Dolazimo do laganih poena i igramo dobro, igramo timski. Prošle sezone igrali smo jako puno iso akcija za Stepha i Klaya, i u takvim akcijama, kada njima oslobodimo jednu stranu, stavljamo puno pritiska na njih. Ove godine smo Curryja puno više uključili u igru bez lopte, postavimo mu nekoliko blokova i on zabije, i svi dobijemo neke lagane poene. To je puno bolji način igranja u napadu. Sviđa mi se.“
Stao je Bogut i u zaštitu svog suigrača Barnesa koji je lani bio žestoko kritiziran,a pohvalno se izjasnio i o svom novom treneru: „Prošle sezone u petorkama smo znali imati igrače koji po 10-15 napadačkih posjeda ne bi dotaknuli loptu. Harrison je bio jedan od tih igrača. To je nedopustivo. I kada bi napokon dobio loptu, šutnuo i promašio svi bi rekli ’on je loš šuter, pogledaj mu postotke’, a odjednom ove sezone sve se mijenja. Harrison dobije loptu u korneru nakon čega se čuje samo ’clank!’ jer pogađa te šuteve… Trener (Kerr) je vrlo studiozan na treninzima i pazi da se poštuju osnove igre, ali prvo i osnovno, sjajan je čovjek. Ima i jako dobre pomoćnike, i pretpostavljam da ovako izgledaju Popovi i Philovi treninzi i sistemi igre. Mislim da je uzeo ono najbolje iz oba svijeta i tako nas pokušava trenirati.“
Treća stvar je možda i krucijalna za napadački sistem Golden Statea ove sezone jer gotovo svi njihovi ofenzivni setovi počinju s istim ulaskom u akciju a to je Bogut na high postu što ću objasniti uz pomoć videomaterijala nešto kasnije.
Pratim Boguta kroz cijelu njegovu karijeru, doslovno. Od prvog puta kada sam pročitao da se u Australiji pojavio neki ultratalentirani klinac koji će uskoro u NBA nisam ga ispustio iz vida. Ako možda ne znate, Andrew Bogut je prije dolaska u NBA stilom igre bio sličniji Toniju Kukoču nego teškom NBA centru. Trice (da trice) je u mlađim uzrastima, sve do odlaska u NBA gađao u seriji, odlikovao se visokim košarkaškim IQ-om i sjajnim osjećajem za igru koji se najčešće očitovao sjajnim dodavanjima i pregledom terena. Zato što se morao prilagoditi NBA pravilima koji otprilike kažu „tko jači, taj tlači i čuva reket“, a onda i zbog ozljeda koje su ga uništavale, Bogut je izgubio cijeli napadački arsenal koji je imao i više nije u stanju pogoditi koš s veće udaljenosti od 3 metra.
Međutim, ostao je inteligentan igrač s osjećajem za asist. Kerr ga je u napadu instalirao na high post po sredini reketa, ili na laktove gdje prima loptu i onda je distribuira. Traži Curryja ili Thompsona na šutu, igra handoff igru s njima ili recimo traži Barnesa ili Iguodalu koji rade cut prema obruču. Odjednom, Andrija je od najnebitnijeg igrača u napadu postao jedan oko kojega se vrti dobar dio napada Warriorsa, i nema akcije u kojoj ne sudjeluje na ovaj ili onaj način i bez suzdržavanja ga možemo nazvati point centrom.
Kerr je oduševljen Bogutovom ulogom kojom je od njega napravio napadačko oružje: „Andrew Bogut je jedan od najboljih centara asistenata u ligi. Zapravo, ne samo centara, nego visokih igrača. Možda i najbolji kojeg sam ja ikada vidio. Imati njega u handoff igri, ili na laktovima gdje asistira svojim suigračima lagane poene za nas je neprocjenjivo.“
Australski centar u novom kontekstu bilježi ove sezone 3 asistencije što mu je rekord karijere, a na parketu provodi 25 minuta. U projekcijama na 36 minuta kada bi ih Bogut bio u stanju odigrati, broj dodavanja porastao bi na 4,2 što je sjajno za centra.
Zanimljivost: Bogut već ove sezone ima 6 utakmica u kojima je imao 5 ili više asistencija. Znate li u koliko je utakmica Bogut imao 5 ili više dodavanja u dvije godine druženja s Jacksonom? Imao je ukupno 6 takvih utakmica zadnje dvije sezone.
Za kraj, hoću li pretjerati ako kažem da je Bogut, a ne Curry ili Thompson ključ uspjeha Warriorsa ove sezone? Ne podcjenjujem Stepha i Klaya, dva genijalna igrača, ali napadačke posjede uvijek nekako možeš podijeliti i koševe izmisliti, ali Bogutov utjecaj na obranu Warriorsa nemoguće je nadomjestiti. Pa čak i ako bi Leeja Kerr bacio na centra i sve dao u napad, ili ako bi klasični fajter i radnik Ezeli uskočio u tu rolu, izostanak ključnog defenzivca itekako bi Warriorsi osjetili. Zadnja njihova utakmica koju sam gledao bila je ona protiv Rocketsa koju Bogut nije igrao. Velike probleme su Warriorsi imali s obranom reketa i James Harden im je napravio pravi nered napadajući obruč. Ni u napadu bez Boguta nisu izgledali tečno, previše se soliralo i vratilo starim navikama, a utakmicu je dobio Kerr poslavši na parket u zadnjoj četvrtini small ball petorkom s Greenom na petici i Barnesom na četvorci.
Draymond Jamal & Harrison Bryce Jordan
O Draymondu Greenu ste imali prilike nedavno čitati na našem portalu. Igraču s koledža Michigan, kojeg su upravo tamo prozvali Dancing Bear zbog ponekog kilograma viška i unikatne fizičke konstitucije, ovo će biti treća godina u ligi a može se pohvaliti da je već dogurao do starterske role na power forwardu i s Bogutom čini dvojac komplementarnih visokih igrača. Usprkos manjku visine i atleticizma Green je našao svoje mjesto pod suncem u Oaklandu, dok je njegovu ulogu u ekipi teško opisati. Green zapravo svaštari. Glumi stretch četvorku (36% za 3 ove sezone, najbolji postotak u kratkoj karijeri), bori se u reketu najčešće s većim četvorkama, kao i Bogut odličan je asistent (3 asista po utakmici) i skakač (7,7), a izgleda i kao dobri duh svlačionice, netko tko će te nasmijati nakon gadnog poraza ili ti ubaciti zmiju u ormarić.
Možda je njegovu ulogu najbolje opisao njegov trener: „On je rođeni pobjednik i s njim na parketu imamo dimenziju više. Kada imate igrača s kojim možete igrati pick and pop otvarate prostor drugim igračima i to je neophodno našoj momčadi. Zato nam je Green sa svojim šutom za tri jako bitan.“
Kao i Greenu i Barnesu je ovo treća NBA sezona i do sada najbolja u karijeri s tim da mu je rookie sezona bila bolja od sophomore sezone. Barnes se nije snašao u Jacksonovim izolacijama i statičnom napadu i iz igre je šutirao samo 39%. Ove sezone Barnes šutira 53% iz igre, 45% za tricu i puno više sudjeluje u napadačkim akcijama. Osim toga, polivalentan je igrač kojeg se može koristiti i na poziciji četvorke, a u Kerrovom napadačkom sustavu zadužen je za spot up rolu i cuteve prema obruču što mu do sada donosi 11,6 poena po utakmici.
Playbook
U ovom poglavlju pokušat ću uz pomoć videouradaka ukazati na neke osnovne napadačke akcije Warriorsa i objasniti na kojim postavkama im se temelji obrana. Ovaj dio ujedno ne predstavlja moj trenutak inspiracije kao ovaj prethodni koji ste pročitali jer nisam sam kreirao videa koja ću prikazati već sam se poslužio dobrim ljudima s američkog portala SB Nation koji su to napravili za nas, njihove čitatelje.
Ali za početak, kao uvod i da zaokružimo sve napisano, uz pomoć Coach Nicka možete pogledati kako su Warriorsi izgledali s Jacksonom, a kako izgledaju s Kerrom.
Triangle
Već sam napisao kako je Kerr uveo neke setove triangle napada u svoj napadački sustav. Budući da na rosteru ima nekoliko igrača koji mogu organizirati napad kroz post-up igru nije problem složiti nekakve trokutaste akcije.
Ovdje Warriorsi klasično otvaraju akciju loptom na visokog igrača (Boguta) koji onda odlučuje gdje s njom. On je opet vraća na desnu stranu gdje tri igrača stvaraju trokut formaciju. Sigurno vam je promaklo razmjena blokova Leeja i Thompsona kojemu je cilj Leeja dovesti u povoljnu low post poziciju za primanje lopte. Klay se spušta u korner, prima loptu, vraća je Leeju na blok i on sada ima mogućnost napadati iz igre leđima ili tražiti cutera. Budući da je ovo bila dogovorena akcija Lee je sjajno pronašao Barnesa koji je pogodio, s tim da je Thompson prije egzekucije i Barnesovog cuta namjestio blok za Harrisona koji je trebao izići na vanjsku stranu, prema perimetru što je očekivao i Barnesov čuvar koji kada prekasno shvatio što se događa. Tko bi rekao da se toliko toga dogodi u jednoj akciji.
Evo još jedne trokut akcije:
Loptu na lijevoj strani ima Iguodala, dok je Livingston na niskom bloku u idealnoj situaciji da nižeg igrača (Lillarda) napadne svojom specijalkom, igrom leđima. Međutim, igrači Portlanda ne znaju da ovo nije akcija za Livingstona nego Klaya Thompsona. Obratite pozornost na igrača s brojem 31, Ezelija, što on radi tu? Visoki igrač koji ne šutira ni mid range ni trice? On je čekao Thompsona da mu postavi screen u pravom momentu kada se Thompson zatrči. To se i dogodilo, Klay malo oklijeva na perimetru gdje se zadržava sekundu, Blake, njegov čuvar ga već gubi i Livingston upisuje asistenciju. Klasična post trokutasta akcija.
Motion setovi
Počnimo s ovom jednostavnom akcijom koja nam pokazuje koliko je jednostavno graditi akcije za Curryja i koja pokazuje koliko je Bogut uključen u napad.
1. Curry prenosi loptu preko centra i vraća je Bogutu na njegovo obitavalište high posta
2. Barnes (broj 40) oslobađa prostor na lijevoj strani i odlazi u drugi korner
3. Barbosa (br. 19) radi kretnju kao da će igrati handoff akciju s Bogutom
4. …ali neće, jer Bogut vraća loptu u korner, Chris Paul je neoprezan a Curry „ubojica“.
Sljedeća akcija je najtipičnija „San Antonio Spurs akcija“, u kojoj protivnik samo misli da zna gdje će lopta i za koga je namijenjena a ona zapravo završi kod nekog trećeg.
1. Akcija opet počinje inicijalnim passom prema Bogutu
2. Bogut spušta loptu prema Iguodali na lijevom krilu
3. Pronađite Curryja koji prima blok od Greena (crvene tenisice) i sprinta prema obruču kao da je akcija za njega
4. Curry je samo mamac, iz kornera sa „slabe“ strane dolazi Klay Thompson
5. Igrač koji juri Thompsona, Redick, mora probiti 2 bloka (Greenov i Bogutov) da bi došao do Klaya koji ima sve vrijeme na svijetu da se digne na šut.
U videu koji slijedi možemo vidjeti i malo flex akcije kojoj je cilj iz pozadine oslobađati šutera.
1. Ulazak u akciju je već svi znamo – klasika, Bogut na high postu
2. Bogut je vraća Curryju na desnu stranu
3. Klay i Lee igraju cross screen akciju u reketu kojima je opet zadatak dovesti Leeja u povoljan položaj za primanje lopte
4. Thompson se vraća na perimetar, prima blok od Curryja i odlazi na njegovu poziciju i opet neometano šutira dok njegov čuvar Wade biva zaustavljen u Curryjevom bloku.
Horns
Horns ili „rogovi“ akcija nisu možda popularni u svijetu košarke kao neke druge akcije tipa pick and roll ali učestalo se koriste, i sve ekipe ih koriste. Pogledajmo prvo kako su to igrali Jacksonovi Warriorsi 2012. godine.
Vrlo zabavna akcija iz koje možete izvesti 100 varijacija, a da su igrači uvijek na istim početnim pozicijama. U čemu je fora i koja je njihova svrha? Kao što ste vjerojatno zapazili u akciji „rogovi“ bek s loptom dolazi na vrh trice, dva visoka igrača su na laktovima reketa, a drugi bek i krilo su u kornerima, dakle tipični raspored igrača za akciju „rogovi“. Nakon toga bek koji je donio loptu, predaje je visokom igraču na laktu, i odlazi dati off ball screen svom suigraču u jednom ili drugom korneru. Iz toga možete raditi bezbroj različitih shema: da se igrač iz off ball screena izvuče na perimetar i šutira, da visoki na laktu traži cutera, da se igraju cross screenovi, da se bek koji je predao loptu opet vrati po nju i šutira itd itd. Mogućnosti je bezbroj što ste mogli vidjeti po akcijama Warriorsa iz 2012. g., a svrha je biti nepredvidljiv, kao i u svakoj drugoj akciji, a akcija „rogovi“ za to pruža velike mogućnosti.
Možete li prepoznati što su Warriorsi ovdje upravo odigrali?
I Kerrovi Warriorsi kao što vidite imaju horns akcije, ali su Steve i Gentry nepredvidljivost podigli na jedan novi dio u odnosu na ostatak lige i dobro zamaskirali ovu akciju. Njihov početni raspored nije ball handler na vrhu trice, dva visoka na laktu, bek i krilo u kornerima, nego:
1. Opet visoki igrač (Lee) prima loptu na vrhu trice
2. Kratko je kod Thompsona na desnoj strani, pa opet kod Iguodale na vrhu trice, a za to vrijeme se Lee i Bogut namještaju na laktove i Lee ponovno prima loptu
3. Barbosa je u jednom korneru, Thompson blizu drugog i opet imamo akciju „rogovi“
4. Iggy dotrčava do Klaya, namješta screen, drugi screen je od Boguta na laktu, Matt Barnes već gubi korak i Thompson ubacuje lagane poene.
Defense
Budući da je Ron Adams radio i s Brooksom i s Thibodeauom čija se obrana može opisati američkim nazivom packing the paint za očekivati je bilo da će i obrana Warriorsa biti usmjerena na zatvaranje reketa, i igranje zonske obrane na weak sideu što je također postao trend u ligi.
Zanimljiv je način na koji Warriorsi brane pick and roll. Zašto baš pick and roll? Zato što je to osnovna napadačka akcija svake NBA momčadi i bez kvalitetne obrane picka najčešće nema ni kvalitetne obrane.
Warriorsi se odlučuju za takozvanu „Ice“ obranu picka. Pogledajte položaj tijela beka (Iguodala) Warriorsa:
Znao je na koju stranu će visoki (Ed Davis) igrač Lakersa doći postaviti blok svom ball handleru (Price) i njemu je okrenuo leđa istovremeno navlačeći Pricea na visokog igrača Warriorsa Speightsa. Lijeva strana je sada Priceu zatvorena tijelom Iguodale i ako krene na nju riskira gubitak lopte, a ako krene prema Speightsu može biti blokiran jer napada visokog igrača. Najviše što ovdje Price može napraviti je šutnuti s poludistance, a toga se danas valjda više nijedna momčad u ligi ne boji i svi puštaju takve šuteve koji su okarakterizirani kao najneefikasniji.
Znam, sada ćete reći: „da je tu bio Ryan Anderson umjesto Davisa to je mogla biti trica“. Istina, dobar pick and pop visoki igrač bi ovo mogao kazniti s trice, ali prvo njemu bek mora prebaciti loptu preko svog čuvara (Iguodale), a ni Speights nije tako daleko od perimetra i stigne pokriti te ne ostavlja previše vremena visokom igraču da se namjesti na šut.
Evo još jednom „Ice“ obrana picka, ovaj put je Curry u glavnoj ulozi. Obratite pozornost na uigranost Curryja i njegovog visokog igrača koji mu pazi leđa.
Ova obrana picka pokazuje nam i kako Warriorsi barikadiraju reket. U jednom momentu su četvorica u reketu i pogledajte kako Barbosa u desnom kutu ekrana skoro pa ignorira šutera u korneru da bi zatvorio prilaze reketu, a Iguodala na drugoj strani pomaže (malo i previše) u obrani picka.
Ništa ovo nije slučajno što rade Barbosa i Iguodala niti je to njihov trenutak nepažnje. To je timska obrana i njen koncept kojemu je cilj zatvoriti prilaze reketu i onemogućiti lagane poene. Ovdje se dakako riskira da ti protivnik „proda“ backdoor cut ili ostane predugo sam na trici jer tvoj igrač pomaže u reketu, ali tu se Warriorsi očito pouzdaju u pravodobno rotiranje prema perimetru (jedan od najtežih defenzivnih zahtjeva) i brzinu svojih igrača pri izlasku prema šuteru.
Pogledajmo sada kako je ovaj put Lillard naletio na bedem od 5 igrača u reketu dok u pozadini od komentatora slušamo pohvale na račun Rona Adamsa i obrane Warriorsa:
Zaključit ćemo pregled napadačkih i obrambenih setova s videom koji nam pokazuje da su Warriorsi spremni, ovisno o matchupu i protivniku, pa i vremenu u kojem se nalazi protivnički napad preuzimati u obrani jer imaju atletski i fizički sjajnu momčad, u kojoj recimo Klay, Harrison i Green mogu čuvati po nekoliko pozicija.
Green preuzima Batuma, Barnes ostaje na Aldridgeu.
Umjesto zaključka…
… zamjerke. Kakav bi to tekst bio bez malo pokazivanja i slabosti ekipe koju se secira?
Warriorsi igraju jako dobro, imaju najbolji omjer u ligi u trenutku pisanja, međutim statistički, odnosno da budem precizniji, prema napadačkom rejtingu nisu baš tako dominantni u odnosu na prošlu sezonu. Odigrali su 21 utakmicu i na 100 posjeda ubacuju 109 poena što ih čini 8. najboljim napadom lige. Dakle nisu ni u TOP 5. Lani su na kraju sezone imali 12. napad lige i ubacivali su 107,5 poena na 100 posjeda. Razlika je u 1,5 poen, ni u 3, ni u 4, ni u 5, već u 1,5 što nije baš tako drastična razlika.
Naravno, sada je kontekst drugačiji i Dubsi imaju sustav unutar kojeg operiraju i trebat će vjerojatno još uvijek vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali u ovom trenutku, maaaaalo se ipak precjenjuje njihov napad (što sam i ja napravio kroz tekst vjerojatno).
Malo više ih uoće precjenjujem(o) ako znam(o) da su od svih ekipa na Zapadu oni imali jedan od najlakših rasporeda (ovisi koji SOS gledate, Hollingerov ili onaj na Basketball Referenceu) koji je uključivao 7 utakmica protiv ekipa s Istoka, a onda recimo i 5 utakmica protiv Lakersa, Ute, Wolvesa i Oklahome bez Duranta i Westbrooka. Ne trebamo ih podcjenjivati, trebalo je i te utakmice dobiti i ne poskliznuti se, ali ne trebamo ni precjenjivati ovu ekipu jer još uvijek nisu bili realno testirani, pa čak se možemo i priupitati jesu li zbog ovakvog rasporeda mogli biti i napadački uvjerljiviji.
Moj problem s Warriorsima je i to što još uvijek ovise previše o šutu u napadu. I Thompson i Curry su dobili „naredbu“ da budu agresivniji u driblanju prema obruču. Ali budimo realni. Ni Klay ni Steph nikada neće biti pravi slasheri. Zapravo, pravog slashera, nekoga tko može zabijati oko obruča na rosteru nema. Pokazuje nam to i broj izlazaka na liniju za slobodna bacanja. Warriorsi ih izvode 21,4 po utakmici što je 7. najgori rezultat u ligi. Iz ovog se da zaključiti da će itekako biti večeri u kojima ćemo u kontekstu Dubsa koristiti onu babilonsku: „tko od šuta živi, od njega i umire“.
Još sam malo zabrinut zbog njih, ovoga puta zbog klupe. Nema dileme da je to vjerojatno najbolja klupa u ligi, poimenično, ali malo im nedostaje „vatrene moći“. Nemaju pravog strijelca na njoj zbog čega Speights dobije gomilu lopti koje troši. E sad, to će se vjerojatno promijeniti povratkom Leeja ali ne možeš Speightsu dozvoliti da troši svaki treći napad kada je na parketu sa svojim mid range šutevima i fadeaway jumperima. Ne možeš. Nije zdravo. Ok, ima fine postotke šuta i dobio je utakmicu protiv Hornetsa ali ta sreća neće dugo trajati.
Livingston ako nema missmatch nije strijelac u kojeg se možeš pouzdati, Iguodala nikada nije mogao kupiti koš i najbolji je kao sekundarni razigravač, Barbosa također. Kerr ovo pokušava riješiti ubacivanjem Thompsona da predvodi drugu postavu, ali pomalo je indikativno da su Warriorsi zainteresirani za Raya Allena koji bi im donio tu šutersku dimenziju s klupe koja im nedostaje.
Zadnja moja briga vezana uz Warriorse je timska kemija kada se vrati Lee. Znam, previše detaljiziram i tražim dlaku u jajetu ali David Lee navikao je biti druga napadačka opcija u momčadi. Više to nije i neće biti. Sada je to Klay Thompson.. Drugo, Lee je skupo plaćen i naviknuo je na starterske minute i startersku poziciju. Više ni jedno ni drugo nema zagarantirano. Može li njegovo potencijalno nezadovoljstvo narušiti svlačionicu pa onda i igru i rezultate Dubsa ostaje da vidimo.