Prvi krug doigravanja: Los Angeles Clippers-Utah Jazz

Da nije ovogodišnjih transcendentalnih izdanja dvojice glavnih kandidata za MVP nagradu, ova serija bi zasluženo ponijela titulu najneizvjesnije i one u kojoj je sve moguće. Ali s obzirom da je sudbina htjela da Russell Westbrook i James Harden odmjere snagu u prvoj rundi izvjesno je da će njima pripasti ta čast i oči javnosti će biti uprte u MVP-jevsko „šamaranje“. Barem dok akcija ne počne. Svejedno, nemojmo podcijeniti ovu seriju Jazza i Clippersa. Moglo bi biti vatreno, jer jedni su željni dokazivanja, drugi su skloni brain fartovima, ne vole se međusobno (koja ekipa voli Clipperse uopće?) i budućnost franšiza (ugovori za Gordona Haywarda, Chrisa Paula i Blakea Griffina na ljeto) uvelike ovisi o ovoj seriji.

Clippersi su završili sezonu na četvrtoj poziciji, ispred Jazza koji je bio peti, iako su imali identičan omjer 51-31. Presudilo je to što su Clippersi bili bolji u 3 od 4 međusobna duela tijekom regularne sezone. Napad je i ove sezone bio bolji segment momčadi iz Los Angelesa, završili su kao peti u ofanzivnom rejtingu, te dvanaesti u defanzivnom rejtingu. Clippersi su odlično ušli u sezonu, ostvarili 14 pobjeda i samo 2 poraza u prvih 16 utakmica i činilo se da su napokon sazrjeli kao momčad i da su spremni postati prvi izazivač Warriorsima. Ali onda su uslijedile ozljede Griffina (zahvat na koljenu) i Paula (palac) koje su izbacile Clipperse iz dobrog ritma i srozale ih na ljestvici. Jednom kada su se opet kompletirali nakon All-Stara opet su zaigrali jako dobro, završili sezonu sa 7 pobjeda u nizu i potpuno zdravi dočekuju Utu.

Još jedna turbulentna sezona je iza Jazzera pak. Odradili su sjajan posao preko ljeta, s par veterana pojačali mladu jezgru, s Georgeom Hillom riješili problem playmakera iz prošle sezone i očekivali smo da ova momčad, sa specifičnim stilom igre, igra važnu ulogu na Zapadu. Na kraju su završili kao peti, s trećom najboljom obranom lige, s dvanaestim napadom lige i najsporijim tempom u ligi. Ostali su nam Jazzeri malo „dužni“ jer ih zbog tereta ozljeda, koje ih muče cijelu, ali doslovno cijelu sezonu, nismo vidjeli u punom svjetlu. Ali zato su u ovom jazz sastavu vrhunske solo dionice imali Rudy Gobert za saksofonom i Hayward na trubi. Prvi je praktički preko noći postao najbolji defanzivni centar i jedan od najboljih obrambenih igrača lige, a drugi je legitimni kandidat za uvrštenje u neku od 3 All-NBA postave.

Mogu li Clippersi iskoristiti svoje iskustvo i više igračkog talenta na rosteru, ili će Jazz odbaciti saksofon i trubu i u ruke uzeti bubnjeve i gitare te rasturiti do kraja ovu generaciju Clippersa? Možda ova tri ključna faktora otkriju odgovor.

Tri ključna faktora

1. Zdravlje Jazza

Matematički zadatak: Hill 33 + Hood 23 + Hayward 9 + Favors 32 + Gobert 1 = ?

(uzimam mobitel u ruke, tražim kalkulator da zbrojim ovo)

Rješenje: 98

Ovo je startna petorka Jazza. Brojevi pored njih označavaju broj utakmica koji su propustili. Kao što možete vidjeti jedina dva igrača koja su konstantno mogla nastupati su Gobert i Hayward, ostali su tijekom cijelog perioda sezone imali ozbiljne probleme s ozljedama što je posljedično ostavilo traga na rezultatima Jazza kao i na učinku ove startne petorke. Ova starterska jedinica odigrala je samo 152 minute zajedno na parketu i pri tome su ostvarili negativan net rating od -4, što je posve i razumljivo za ekipu koja stalno mora mijenjati startere i udarna postava se ne stigne uigrati i uhvatiti ritam. Primjera radi, startna petorka Clippersa Paul-J.J. Redick– L.R. Mbah a Moute-Griffin-DeAndre Jordan odigrala je čak 871 minutu i ostvarila net rating +16.

Hill, Hood i Favors, igrači koji su najviše izostajali od ovih 5 startera su ujedno i treći, četvrti i peti najbolji igra na rosteru Jazza. Quin Snyder nema bolja rješenja na klupi da ih nadoknadi. Sva trojica bi trebali biti spremni startati u prvoj utakmici protiv ekipe iz LA-a, ali upitno je u kakvom su stanju. Igrači zbog velikog uloga i zato što je to playoff često znaju isforsirati povratak i igranje velikog broja minuta, što se osjeti na njihovim izvedbama. Jednostavno se osjeti da nisi 100%, a ako nisi 100% i ako nemaš dobru zamjenu ili trenera da te zamaskira, onda nisi za playoff.

Ono što je otežavajuća okolnost za Jazz u ovoj situaciji je da će Hill, Hood i Favors imati pune ruke posla protiv Clippersa. Prvi mora paziti na Paula koji je mozak igre svoje ekipe, drugi naganjati Redicka u obrani, a treći igra protiv drugog najboljeg igrača Clippersa u obrani. Da su svi potpuno zdravi, ja bih s optimizmom gledao  u šansu da ovi zadaci protiv Clippersa budu izvršeni. Ali kako nisu i kako svi moraju nositi dosta veliki teret na sebi onda je tu stvar dosta kompliciranija. Istina je da neće igrati utakmice svaki dan, i da će imati vremena za regeneraciju nakon svake kao i to da nešto mogu napraviti na račun svježine (barem u prve dvije utakmice npr.), ali ipak utakmice tijekom regularne sezone, uigravanje i treninge nije lako nadoknaditi, a posebno je teško igrati playoff ako još vučeš ozljedu ili si nedovoljno zaliječen. To se jednostavno osjeti a protivnik je predobro pripremljen za tebe da to ne iskoristi. Playoff je rat u kojem nema ženevskih konvencija i nitko ne uzima zarobljenike.

Na drugoj strani, da spomenem i to, Paul i Griffin su kombinirano propustili 42 utakmice, ali oni više ne osjećaju probleme s ozljedama, njihove ozljede su bile praktički na početku sezone i stigli su se oporaviti i ponovno uhvatiti ritam, što se ne može reći za ozlijeđene u Uti. Ali onda opet, to su Clippersi. Nemojmo se iznenaditi ako Paul doživi neku novu frakturu zbog high fivea s Jordanom ili Raymond Felton pretuče Griffina jer mu je maznuo krafnu.

2. Matchup dueli

Ova utakmica diljem parketa nudi jako jako intrigantne obračune od kojih bi neki mogli biti presudni. Ovo je i jedna od onih serija u kojima znamo da će u većini slučajeva playmaker čuvati playmakera, centar centra, a nisko krilo nisko krilo. Prema svemu sudeći ne bi trebalo, barem na startu, biti onog cross matchinga iako treba vidjeti kakve će strategije treneri primijeniti. Obje ekipe imaju ipak ključne duele. Clippersi očekuju dobre stvari od 1-5 pick and rolla Paul-Jordan, dok se Utah nada kako će moći iskoristiti napadačke talente Haywarda protiv Mbah a Moutea.

Pick and roll igra Paula i Jordana ključna je akcija Clippersa jer iz nje proizlazi 5 drugih akcija. Nakon picka Paul može šutirati s trice ili poludistance (1) ili baciti lob pass za DJ-a (2). Nova opcija je pronalazak Griffina na visokom postu (3), Redicka koji se kreće kroz blokove (4) ili Mbah a Moutea koji radi cut ili čeka tricu u korneru (5). Šesta, sedma i osma akcija Clippersa su izolacije za Paula ili Griffina, „divljanje“ Jamala Crawforda i tranzicija koju povlači Griffin nakon uhvaćenog skoka u obrani.

Sada kada znamo cijeli playbook Doca Riversa možemo pogledati zanimljive statističke podatke o Clippersima kada napadaju kroz pick and roll i Jazzu kada se brani. Dvije su opcije, roll igrač (Jordan ili Griffin) koji završava na obruču i ballhandler (Paul) koji uzima šut ili napada obruč s loptom.

Ove brojke nam ukratko govore da su Clippersi izrazito efikasni (ppp i percentile) kada vrte pick and roll, s tim da puno češće (freq) igraju akciju u kojoj igrač s loptom završava akciju šutom.

Pogledajmo sada kako Jazz brani ove pick varijante.

Kod Jazza Synergy brojke kažu sljedeće. Njih protivnici puno manje napadaju kroz roll igru iako im tako zabiju više poena po posjedu. Ali Jazz je u tom području malo iznad prosjeka lige (percentile – banalno rečeno, što je broj bliži 100 to si bolji). Kroz ball handlera ih protivnici puno više napadaju, zabijaju manje poena po posjedu, ali kako je i više posjeda (freq) u pitanju dolazimo do izračuna da Jazz ima jednu od najslabijih obrana ball handlera u ligi. Kako je to moguće? Kako je moguće da momčad s Gobertom tako loše to brani? Moguće je. Evo kako…

Jazz igra konzervativnu obranu picka gdje visoki igrač stoji u zoni i čuva obruč, ne izlazi previše prema lopti, ostavljaju otvoren šut s poludistance, ali na ovaj način i jako kvalitetno zatvaraju tricu jer se ne povlače u reket na pomoć i zatvaranje. Prevedeno: Rudy Gobert nosi ogromni teret na svojim leđima i Jazz se pouzdaje u njega i njegovu sposobnost da se pravilno postavlja i čita igru. On definitivno nije krivac za ovako slabe brojke, to je jednostavno stvar trenerskog izbora. Jedni izlaze visoko s visokim igračima i riskiraju na trici, drugi zatvaraju tricu i reket a ostavljaju poludistancu. Snyder se odlučio za ovo drugo i to je legitimno.

Pitanje je ipak hoće li ostati vjeran ovoj taktici sada u doigravanju kada protiv sebe ima Chrisa Paula koji je jedan od najboljih šutera s poludistance u ligi. Hoće li Gobert izlaziti više prema njemu da ga zatvori? Može li Gobert to uopće odraditi? Ako i može, tko pomaže Gobertu zatvoriti lob pass prema Jordanu, je li takva obrana uigrana?

Na drugoj strani, Hayward je u ovoj sezoni izrastao u fantastičnog all-round igrača, efikasnu prvu napadačku opciju koja može ponijeti veliki teret u napadu. Hayward se dokazao i u spot-up roli šutera, kao sekundarni kreator iz driblinga, ili primarni razigravač kada ima slobodu vrtjeti pick nad roll. On će u ovoj seriji imati jako težak zadatak jer će na njega paziti Mbah a Moute kojemu je jedini zadatak na terenu upravo to – zaustaviti Haywarda. On je čovjek s misijom.

Hayward je ove sezone odigrao 3 utakmice protiv Mbah a Moutea, četvrtu protiv Clippersa nije igrao i Jazz je poražen 13 razlike.

Odmah upada u oči druga utakmica u kojoj je Hayward isporučio 27. To je i jedina utakmica koju je Jazz kod kuće dobio. U ovim ostalima vidimo da obrana Clippersa na čelu s LRMaM-om može biti jako nezgodna za Haywarda koji nema previše playoff iskustva, posebno iskustva u roli prve napadačke opcije. Mbah a Moute je brz, atletičan i jedan od najboljih defanzivaca na perimetru u ligi. Nije slučajno u petorci Clippersa a potrošnja lopti mu je na bijednih 11%. Ako Jazz želi bilo što napraviti u ovoj rundi morat će dobiti prave partije od Haywarda. Upitno je u kakvom su stanju Hill, Favors i Hood, Gobert nije egzektuor u napadu, a Joe Johnson više nije mlad. Kao što je veliki teret na Gobertu u obrani tako je veliki teret i na Haywardu u napadu.

Od ostalih matchupova želim vidjeti može li Hood iskoristiti svoje driblerske sposobnosti i prednost u visini protiv Redicka ili će ga nekadašnji snajper Dukea izrešetati nakon izlaska iz bloka. Da je Favors 100% fit obračun njega i Griffina bio bi jako zanimljiv jer obojica vole kontakt igru. Favors je u idealnom scenariju odličan flaster za Blakea ali ozljede su vjerojatno učinile svoje. Inače, obratite pozornost na Blakeovu tricu. U zadnja dva mjeseca sezone bio je prosječan šuter za 3, ako može nastaviti u tom ritmu to će biti jako dobro za Clipperse. Gobert i Jordan će voditi duele u skoku i natjecati se koji će od ove dvojice imati više zakucavanja i bolji šut s linije za slobodna bacanja. Ostao nam je još dvoboj playmakera. I Hill i Paul su sjajni defanzivci, Paul je ipak nešto bolji šuter i kreator i zato njemu prednost.

3. Snyderova fleksibilnost i Docova tvrdoglavost

Bez Favorsa kao klasičnog visokog igrača Snyder je tijekom sezone morao malo promijeniti sistem napadačke igre svoje momčadi. Umjesto klasičnih akcija preko laktova gdje su Favors i Gobert mantinele a bekovi se oslobađaju bez lopte, Snyder je implementirao sistem puno više baziran na standardnim pick and roll akcijama gdje su opet Hayward (0,98 poena po posjedu kao ball handler u picku) i Gobert (pretvorio se u sjajnog screenera) ključni faktori.

Ako je Favors relativno spreman za ovaj playoff zanima me hoće li Snyder zadržati ovu fleksibilnost i kako će raspodijeliti minute postavama s dva klasična centra i small ball petorkama. Gobert i Favors kada su zajedno igrali na parketu ove sezone rasturali su obrambeno, ostvarivali net rating od +11, gdje je defanzivni rejting bio čak 96, što je elitna razina obrane. Na drugoj strani, postave koje uključuju Joea Johnsona na četvorci također su bile jako korisne. Gotovo sve ove small ball varijante s Iso Joeom na četvorci ostvarivale su pozitivnu koš razliku (za razliku od onih s Borisom Diawom).

Snyder će ovdje morati dobro balansirati. Favors nudi obrambenu moć, small ball postave napadačku, gdje Hayward ima više prostora za napadanje. U visokim postavama igra se vrti kroz horns formacije, u small ballu Hayward ima loptu u rukama a tada je Jazz napadački najopasniji.

Ne znam slažete li se sa mnom ali Clippersi su u ovoj seriji favoriti. Samim time Snyder ne treba prezati od čarobiranja i povlačenja poteza koji na momente mogu izgledati suludo. Ako takvi potezi upale Doc će morati odraditi prilagodbe, a Rivers ipak nije genijalan taktičar kao što je psiholog. Ako Snyder uspije izvući Riversa svojim potezima s klupe iz zone ugode Utah će napraviti ogroman iskorak. Rivers voli ustaljene rotacije, ustaljene akcije, obrambene i napadačke sheme. To se mijenja jedino u slučaju velike opasnosti.

Snyder je vjerojatno bolji šahist (možda griješim, zalijećem se jer čovjek još nije dobio ni playoff utakmicu) i njegova sposobnost da se prilagodi ili miksa dok ne pronađe pravo rješenje biti će jako važni. Recimo, ako Quin pronađe small-ball postavu koja funkcionira, koji je Docov potez? Griffin na petici? Clippersi gotovo nikako nisu igrali s takvom postavom u regularnoj sezoni i Jazz tu sada ima prednost.

Postoji još jedna situacija u kojoj Jazz može tražiti prednost, a to je početak druge i četvrte četvrtine kada Rivers na parket šalje najčešće postavu bez ijednog startera: Austin Rivers, Felton, Crawford, Wes Johnson, Mo Speights. Ova postava odigrala je 251 minutu (druga najkorištenija nakon startne postave) ove sezone i ostvarila net rating od minus 1,1. U ovoj postavi gomila je gunnera i haklera čije forice najčešće ne prolaze u playoffu, protiv obrambene mašinerije Jazza možda će i još gore prolaziti. Ovdje Utah mora potražiti šansu. Kada udarni četverac Clippersa sjedi Snyder mora smisliti zeznutu petorku koja može nabiti prednost. Rivers je previše tvrdoglav. On godinama odbija razdvojiti minute Paulu i Griffinu kao što to recimo Steve Kerr radi s Klayom Thompsonom i Stephom Curryjem ili Terry Stotts s Damianom Lillardom i C.J. McCollumom, na način da je jedan igrač uvijek na parketu, nikada ne odmaraju zajedno. Opet je to legitiman trenerski izbor koji ima pokriće ali godinama ova taktika i tvrdoglavost Riversa košta upadanja u rupe tijekom utakmica ali Rivers i dalje ostaje Rivers. Valjda zato (između ostalog) nikada ova generacija nije (a očito ni neće) vidjeti finale konferencije.

Zaključak

Clippersi su iskusniji, zdraviji, talentiraniji i imaju manje upitnika oko sebe. Da je Jazz u punom pogonu, da orkestar neumoljivo izvodi najbolje stvari od Louisa Armstronga i Johna Coltranea prognozirao bih 7 utakmica u ovoj seriji. Kako su Jazzeri ipak dosta usporeni ozljedama i ipak nemaju previše playoff iskustva moram prognozirati prolaz Clippersa u 6 utakmica.