U NBA ligi često svu slavu pokupe oni igrači koji postižu najviše poena i oni koji igraju na način najatraktivniji ljudskom oku. No vrlo se zanimljive priče kriju i kod igrača koji prolaze ispod radara nekog tipičnog pratioca ovog sporta i najjače lige na svijetu. Svi oni tzv. igrači uloge – obrambeni specijalisti, šuterski specijalisti, skakači, glue guysi ( savršeni primjeri ovakvih igrača nazvanih po ljepilu su Draymond Green i Boris Diaw). Jedan od tih role playera je i igrač Memphis Grizzliesa – Tony Allen.
Allen je izabran kao 25.pick prve runde drafta 2004. od strane Boston Celticsa s kojima je 2008. osvojio naslov prvaka iako tada u doigravanju nije bio dio rotacije. Svoje mjesto u rotaciji je izborio 2010. kada mu je Doc Rivers povjerio ulogu obrambenog specijaliste te mu ponudio način kako da pronađe svoje mjesto pod suncem i ostavi trag u ovoj ligi.
Od tada je od sezone 2010./11. izabran u drugu, a nakon toga dva puta zaredom i u prvu obrambenu petorku lige. Osim velikoj pripremi za utakmice, svoju obrambenu sposobnost Allen duguje i fizikalnim predispozicijama. Jedan je od članova trenerskog stožera Grizzliesa za njega izjavio : „On je u odličnoj formi te je vrlo snaža. Ima nevjerojatnu mobilnost u kukovima i lateralnu brzinu kretnji. On je daleko ispred mnogih. Jednostavno je skroz drukčiji tip atlete. Mogao je igrati bilo koji sport.“
Da ne duljim previše u uvodu i pređemo što prije na Allenovu iznimnu zanimljivu kolumnu o igranju obrane dovoljno je nešto spomenuti da bi shvatili o kakvom se obrambenom igraču radi. Kobe Bryant je u prošloj sezoni bio vrlo ohrabren poslije tek šeste utakmice nakon povratka od ozljede Ahilove tetive koja ga je držala van parketa 8 mjeseci. Naime, Grizzliesima je zabio 21 poen. Izjavio je : „Smatram da ako mogu doći do svojih najdražih pozicija na parketu protiv Tonya, onda to mogu protiv bilo koga. Sada se osjećam se poprilično dobro u vezi sa svojim limitacijama.“ To je samo jedna u nizu pohvala koje je Kobe iznio na Allenov račun za kojeg tvrdi da je čovjek koji ga najbolje brani u cijelog ligi.
(Sljedeću kolumnu Tonya Allena smo preveli točno onako kako ju je on napisao, u prvom licu.*)
Evolucija Allenove obrane
Kada sam 2004. godine draftan od strane Bostona smatrao sam da ću biti scorer. No budući da su u momčadi bili neki igrači pod max ugovorima,a i nakon moje ozljede prednjeg križnog ligamenta 2007., morao sam pronaći svoju prednost i svoje utočište. Paul Pierce mi je tada pomogao rekavši : „ Ako možeš čuvati mene na treningu svaki dan, možeš čuvati bilo koga.“ To mi je podiglo samopouzdanje. On je uvelike utjecao na moju igru jer ne postoji nitko tko se bolje priprema za utakmicu od njega. Također sam pomno pratio radne navike Ray Allena i Kevina Garnetta.
Doc Rivers je usadio obrambenu rolu u mene neposredno prije nego što sam se suočio s Kobeom Bryantom u finalu 2010. Stavio je Duracell bateriju u mene i rekao: „ Trebaš nam kao obrambeni stoper.“ Vjerovao sam mu. To je bilo prvi put da me uvrstio u rotaciju u doigravanju. Rekao je da vjeruje u mene i da se ne brinem oko ničega u napadačkom dijelu igre, već da budem najbolji što mogu biti u obrani.
Kobe je najbolji igrač protiv kojeg sam ikada igrao – točka. Strašan je. U mojoj prvoj sezoni me prisilio da napravim šest osobnih pogrešaka u osam minuta. Isključio me iz utakmice. Srećom, u finalu 2010., sam odradio prilično dobar posao na njemu. Natjerao sam ga da šuta približno 25 puta po utakmici i u drugoj ga zadržao na samo 21 poenu. Iako su Lakersi pobijedili u sedmoj utakmici, osjećao sam se dobro. Nakon čuvanja Paula svaki dan na treningu i dobivanja prilike čuvanja Kobea u finalu NBA lige rekao sam si: „ Bez obzira o kojem se igraču radi, maksimalno ću se truditi u obrani i pokušati biti najbolji.“ Otada se ne osvrćem.
Obrana i energija koju sam sa sobom donio u Memphis poprimila je efekt lavine i proširila se momčadi. The Grindhouse je sada dio naše kulture – srce,želja i hrabrost. Grit and grind. Tu sam frazu skovao nakon pobjede protiv Thundera, 8.veljače 2011., kada sam postigao 27 poena i imao pet ukradenih lopti. O.J. Mayo je znao govoriti da sam uvijek „ gladan kao vuk“. No jedan od mojih fanova na twitteru je to najbolje sročio i nazvao me The Grindfather.
Pripremom do savršenstva
Dan prije utakmice mi video koordinator Grizzliesa, Dan Hartfield, na iPadu pripremi isječke igrača kojeg ću čuvati iz prošle dvije-tri utakmice. Želim vidjeti kako postiže poene kako bih bio spreman za te napadačke akcije. Uvijek znam napamet sve akcije ekipe protiv koje igramo.
Kada prepoznam da se određene akcije počnu odigravati u sebi mislim: „ Izaći će iz ovog picka te ću zatim dobiti leđni blok točno ovdje tako da moram biti niže ako ga želim izbjeći. Ili kada krene akcija i moj igrač dobije taj prvi blok za otvaranje, pravit ću se da ću biti blizu njega i pratiti ga, a zapravo ću zbog poznavanja akcije pokušati zaobići blok i ukrasti loptu.“ Momčadi imaju jedan cilj, a to je da moj igrač dobije loptu jer je scorer. Proučavanjem različitih setova dolazim do informacija gdje se kretati kako bi mu uvijek bio blizu i možda ga prisilio da učini nešto što nije istrenirao. Moje antene su cijelo vrijeme podignute.
Prije nego što trening započne, prva stvar kojoj se momčad posveti u video-sobi jest obrana. Obrana na treningu postaje stvar ponosa. Ima puno trash-talka tipa : „ Ne možeš zabiti preko mene, nema šanse.“ No to nas sve čini boljima. Nakon toga ću raditi na raznim vrstama polaganja koja bih mogao iskoristiti u utakmici jer puno poena postižem u tranziciji poslije ukradenih lopti.
Nakon treninga nastavljam s vježbom još 30-ak minuta kako bih tijelo i jezgru održao snažnom. Obrana je stvar truda i vrlo je naporna, lako se umoriti. Teretana mi pomaže da budem spreman igrati obranu pod svaku cijenu.
Volim vježbe za cijelo tijelo jer njihovu korist mogu osjetiti u utakmici. Ne želim da me drugi igrači guraju na postu ili bilo gdje drugdje na parketu kada igraju leđima. Nakon tih vježbi imam osjećaj da bih i ako bi me netko tko nije u mom vidnom polju iznenada gurnuo, brzo ulovio ravnotežu i bio spreman napasti nazad. Moje tijelo je spremno i za sudar s mnogo jačim igračima poput LeBrona Jamesa, Joe Johnsona i Carmela Anthonyja. LeBron mi je najteži zadatak. On je zaista snažan, no ja posjedujem unutarnju snagu.
Na dan utakmice ne vježbam jer moram održati tijelo svježe. Jedino se istežem u svlačionici i malo radim s otpornicima, i to dok gledam prošlu utakmicu našeg protivnika. Također njihove utakmice pogledam i doma preko League Passa. Prije no što izađemo na teren samo kažem svojim momcima: „ Spremni smo, idemo!“ Udarim sve po prsima i podsjetim ih da moramo igrati borbeno i hrabro.
Red na terenu
Suce prije utakmice uvijek upozorim: „ Hej, ja sam ovdje došao igrati obranu.“ Ako im to tijekom utakmice nastavim pokazivati i ako sam od početka blizu svog igrača, suci mogu razumjeti moju agresivnost, u suprotnosti s tim da jedno vrijeme igram malo lakše i slabije, a onda pojačam agresivnost. Tada je vjerojatnije da će mi sudac svirati osobnu pogrešku. Također, ako krenem agresivno i fizikalno od početka, moj će se suparnik ranije umoriti i kako se utakmica bliži kraju mu šut više neće biti tako tečan kao na početku.
Volim način na koji su igrali Bad Boys Pistonsi, no suci to većinu vremena ne dozvoljavaju. Zbog toga moram biti mudar inače ću se rano nakrcati s osobnim pogreškama. Jasno, kada smo u bonusu, ne smijem biti jednako agresivan. Tada se samo trudim zasmetati i otežati šut.
Još neke stvari oko kojih morate biti oprezni su flopovi i držanje ruku na protivniku prilikom prodora jer suci to ne vole. Ono što ja radim je da prilikom praćenja igrača u stavu postavim podlakticu na njega pri početku prodora i na taj način rano ostvarim kontakt. Ako se pomičem lateralno u stavu tik uz igrača i dogodi se kontakt prsima, taj kontakt je legalan.
Kod igrača kao što je Kevin Durant koji ima 2.05 m, u usporedbi sa mnom koji imam 1.93 m, najbolje je igrati ispred njega i praktički sjediti na njegovoj prednjoj nozi kada me pokuša postati i osloniti se na Marca Gasola, najboljeg obrambenog igrača lige 2013., da će mi doći pomoći. Znam da će KD ako uhvati loptu na postu ili zabiti, ili asistirati ili izvući osobnu pogrešku. On je postupno tijekom karijere postajao sve agresivniji tako da mu moram otežati hvatanje lopte, posebno zbog toga što će me pokušati nadmudriti s njegovim fadeawayom s jedne noge. Tijekom naših borbi u doigravanju prošle godine, prilikom jednog njihovog napada je par sekundi prošlo samo na to što sam bio ispred njega i ne dozvoljavao mu da me posta. Na kraju sam ukrao loptu skočivši u zrak za njom. Na tome sam puno radio u Bostonu. Bryan Doo, kondicijski trener Celticsa, mi je uvijek pripremao vježbe eksplozivnosti gdje je bacao loptu i odbijao je od parket, a ja sam morao potrčati, skočiti i uhvatiti je. Zaljubio sam se u tu vježbu.
U toj sam seriji doigravanja malo otežao posao Durantu. Malo sam ušao u glavu na period od dvije-tri utakmice, no KD je KD, čovječe, ne možeš ga zaustaviti. Napravio sam neke dobre poteze u obrani, no on zapravo i nije bio moj matchup. Ja sam bek i uskakao sam samo u slučajevima kada je Tayshaun Prince upao u probleme s osobnima, i radio štogod je potrebno za moju momčad.
Puno radim i na otežavanju – contestu šutera bez fauliranja. S atletskim sposobnostima koje imam, mogu blokirati takav šut ako je igraču mehanika prespora. Tada puno igrača ili šutne prebrzo ili pokušavaju izbaciti nogu kako bi me zakačili i izborili osobnu pogrešku na što sam spreman pa skočim u suprotnom smjeru. U slučaju da ste prošli pokraj mene pomoću finte glavom, uvijek izbacim nogu kako bih zaustavio loptu. To resetira vrijeme za napad na 14 sekundi. Međutim, moram biti oprezan jer sam jednom čak bio i suspendiran zbog toga.
Kada sam ostavljen jedan na jedan protiv igrača kao što je Kobe, ne gledam njegove noge, već ga usmjeravam u jednu stranu. Kroz svoju studiju prethodnih utakmica i njegovih poteza, znam u koju ga stranu trebam usmjeriti. Ranije ove sezone u jednoj akciji sam usmjerio Kobea prema sredini što inače ne radimo jer se kosi našoj momčadskoj filozofiji. Ali u prethodnoj utakmici protiv Clippersa je Kobe okrenuo Matta Barnesa te prošao uz aut liniju i zakucao. Tako da sam rekao sebi: „ Nećeš na meni izvesti Matta Barnesa.“ Usmjerio sam ga u sredinu i na kraju je izgubio loptu.
Također volim držati ruke nisko jer Kobe voli prebaciti loptu s jedne na drugu stranu. Na isti način sam nedavno branio i Chandlera Parsonsa i ukrao mu loptu.
Međutim, jedan igrač kojeg još nisam u potpunosti shvatio je James Harden. On je poprilično vješt i lukav. Nisam impresioniran s njegovom kontrolom lopte, no njegova sposobnost završavanja je strašna. Iako je ljevak, ako ide desno sakriti će loptu i izboriti osobnu pogrešku. Teško ga je čuvati jer se ne želite rano nakrcati osobnima zato što onda morate smanjiti agresivnost.
Analiza, bez analitike
Kada protivnička ekipa dolazi u napad, pomažem suigračima tako što izvikujem ime napadačke akcije koju postavljaju, kako bi obrambeno svi bili na istoj valnoj duljini. Ili mi moji suigrači dovikuju: „ Pazi Tony, dolazi ti pick s leđa, kreni!“ Nekad se kockam kako bih ukrao loptu, a za to je vrlo bitno znati protivničke napadačke akcije.
Suparničkom igraču nikada ne govorim ništa, znam da je ovo isključivo posao. Netko sa suparničke klupe uvijek priča i nešto dovikuje. Tada im samo kažem da pogledaju moje uspjehe i da sam stalni član prve obrambene petorke lige.
Kada nekoga čuvam, ne igram se s postotcima. Mrzim analitiku i Synergy jer puno puta čujem trenera kako govori : „ Ovaj igrač ne šutira dobro, ne može ovo, ne može ono.“ A na kraju nam taj igrač učini najviše štete. Tijekom utakmice često pogledam semafor, ali ne radi svojih poena, već kako bih vidio koliko je igrač za kojeg sam zadužen zabio. To me održava motiviranim.
Proučavam protivnike na svoj način, utakmicu po utakmicu. Imam kratkotrajno pamćenje, dan po dan. Nakon utakmice sve zaboravim. Jedino što mi je ostalo u dugotrajnom pamćenju je blokada na Pau Gasolu u petoj utakmici finala 2010. u kojoj smo na kraju izborili pobjedu.
Nakon utakmice pogledam statistiku i koliko je poena zabio suparnički igrač. Nedavno je Monta Ellis protiv nas postigao 25 poena. Kada sam ja izišao iz igre u prvoj četvrtini, na kontu je imao 3 poena. Na kraju poluvremena – 11 poena. Kada sam napustio igru u drugom poluvremenu i dalje je bio na tih 11. Nisam se vraća u igru i završio je s 25 poena. Gledao sam u statistiku i razmišljao: „ Monta Ellis je postigao 25 poena. To je moja krivica.“
Znam da kada igram obranu najbolje što mogu, suparnički igrač ne može postići 25 poena. Cilj mi je ne prestati igrati dok igrač za kojeg sam zadužen ne izađe iz igre. Želim ostaviti svoj trag u ovom sportu. To je sve o čemu brinem. Ne zanima me što ljudi govore o meni, ne želim da mi se itko ulizuje. Sve o čemu se brinem je kako je prošla današnja utakmica i tko nam je idući protivnik.
Ako želite još bolje upoznati Tonya Allena pročitajte ovaj naš tekst.