Gregg Popovich o Spursima nakon Duncana

Navijači San Antonio Spursa i Los Angeles Lakersa dijele nešto zajedničko slijedeće sezone: i jedni i drugi prolazit će kroz period prilagodbe u kojem će se morati priviknuti na činjenicu da brojeva 21, odnosno 24 više nema na parketima AT&T i Staples Centra. Tim Duncan i Kobe Bryant oprostili su se na potpuno različite načine. Prvi je to učinio na sebi svojstven, pomalo i „dosadan“ način te se u nekom smislu može činiti kao da ga nitko nije ozbiljno shvatio. Kobe je, s druge strane, od svake utakmice pravio cirkus, kao da se košarka prestaje igrati nakon njega. Međutim, to uopće ne umanjuje njegovu košarkašku kvalitetu.

Gregg Popovich, dekan fakulteta u San Antoniju, godinama unazad sve je češće i sve teže morao izlaziti na kraj s novinarskim piskaralima i pitanjima kako će se osjećati jednom kada se Big Fundamental ostavi košarke. Taj dan je napokon došao i prošao, a Popovich je opet klasični Coach Pop. „Nema ga više i ne mislim više na to. Ista kultura, ista filozofija. Znam ono što znam, počinjemo od obrane. Samo, više nemamo najbolje visoko krilo svih vremena u našoj ekipi.“

Stare navike teško umiru, a Popovich je dao Duncanu do znanja kako se može kretati oko ekipe koliko god on to želi. Možda i nauči Pau Gasola još pokoji trik ili dva. „Ukoliko želi ići skautirati, može. Ako pak želi svoju vlastitu poziciju na trening kampu, imat će ju. Može mi točno reći što želi raditi. Ali neću mu platiti niti centa.“

Jedna od brojnih anegdota koja nam toliko toga govori o povezanosti Popovicha i Duncana veže se uz njihova putovanja na gostujuće utakmice. Poput brižnog oca, kada bi otišao na večeru sa članovima stručnog stožera, prije kraja objeda, Popovich bi naručio mali kolač od mrkve za van. Zatim bi ga ostavio ispred Duncanove hotelske sobe. Znao je da Timmy obožava taj kolač. Isprva je to bila sasvim jednostavna gesta. Ipak, izvori govore da je to postao ritual koji se održao godinama, a gesta je postala simbol partnerstva i zahvalnosti.

Dani dostave u sobu sada pripadaju prošlosti, iako Popovich govori „da više ne misli na to“, nekako smo uvjereni da je to nemoguće.