Kao što je većini poznato, salary cap je porastao do nebeskih granica, NBA liga je potpisala najunosniji ugovor u povijesti i omogućila igračima uzdržavanje nekoliko nadolazećih obiteljskih generacija jednim potpisom. Glavni čovjek lige, Adam Silver, očekivao je kako će to povećati konkurentnost, a evo nas 3 mjeseca prije početka nove sezone i već možemo gotovo sigurno odrediti sudionike NBA finala (navijači Chicago Bullsa, ne, Bullsi neće igrati finale). Kevin Durant je od već rekordne momčadi Golden State Warriorsa učinio mega super ekstra momčad, kako god hoćete, s kojim god prefiksom kažete- nećete pogriješiti. Silver je napomenuo kako i nije baš suglasan s tom odlukom, ali da se tu ništa ne može (navijači Los Angeles Lakersa, ne, situacija s Chrisom Paulom nije bila ista kao i ova, nisu svi udruženi protiv vas). Cleveland Cavaliersi su osvojili naslov i vrlo vjerojatno će ga i braniti u NBA finalu sljedeće sezone, po mom skromnom mišljenju.
Naravno, ne treba isključiti faktor ozljeda, kemije unutar ekipa i faktor iznenađenja poput Dallas Mavericksa iz 2011. godine. ali nema te osobe koja me može na papiru uvjeriti da trenutno postoji ekipa koja može parirati ovoj ekipi Dubsa. I sad se postavlja ključno pitanje, da li je povijesno velikim ugovorom otvoren put mega momčadima poput navedene umjesto da potakne razvoj manjih i manje privlačnih franšiza u svrhu povećavanja konkurentnosti? Ili je pak ovo samo prijelazno razdoblje i već za dvije sezone će svaka zvijezda imati 30 milijuna i vratit će se neki balans? Koliki će biti sljedeći ugovor i vodi li sve ovo k eventualnom ekonomskom slomu? Hoće li NBA liga i lov za prstenom postati pre skup za vlasnike? Da li je kvantitet počeo mijenjati kvalitetu?
Tehnološkim napretkom sve više ljudi može pratiti NBA, zato se i povećao salary cap, porasla je potražnja, interes, okreću se veliki novci. Međutim hoće li ljudi gledanjem eventualnih super ekipa izgubiti interes tj. hoće li NBA izgubiti kredibilitet o kompetitivnosti? Mislim, neki NBA fanatici nikad neće izgubiti interes, uvijek će nas zanimati nešto, tipa kako će Ben Simmons i Dario Šarić funkcionirati skupa u Philadelphiji 76ersima, tko će biti potencijalna krađa drafta, hoće li Danny Ainge izlaskom Pokemon GO igrice početi skupljati prave Pokemone, a ne izbore na draftu , tko će idući osramotiti Brandona Knighta, i takve stvari. Međutim, većina pred svoje oči stavlja samo one elitne utakmice. Logikom dolazimo do zaključka da što je više super momčadi, manje je elitnih utakmica te iako se zbog povećanog interesa povećao kolektivni ugovor to može lako voditi- smanjenju interesa zbog nekompetitivnosti. Začarani krug? Mislimo li da zbog injekcije novca liga raste i napreduje, a zapravo to može voditi potpunom kolapsu?
Durant, MVP 2014. sezone, Stephen Curry, MVP posljednje dvije sezone i najbolji šuter svih vremena, Draymond Green, mogući MVP NBA finala 2016. godine u slučaju pobjede Warriorsa, Andre Iguodala, MVP NBA finala 2015. godine, Klay Thompson, vlasnik rekorda po broju trica u jednoj playoff utakmici, Anderson Varejao, dobitnik Oscara za najbolji flop 2016.godine – svi u istoj ekipi. Moje je osobno mišljenje da liga nikad nije imala više talenta i da igra nikad nije bila razvijenija, a eto nas opet u situaciji u kakvoj jesmo, šanse za naslov su debelo na strani jedne ekipe, eventualno dvije. Doduše dominantne momčadi su različito primljene kod javnosti, recimo ona ekipa Bullsa iz 90-ih s Michael Jordanom je podigla ligu do neviđenih razmjera, gledanosti i popularnosti i finala tog razdoblja su bila najpraćenija sve do nedavno (finalne utakmice Cavsa i Dubsa su srušile te rekorde gledanosti) iako su bile iznimno dominantne. Ipak, one poput Lakersa iz početka 2000- ih nisu primile toliku zainteresiranost kao ni Miami Heat / San Antonio Spurs saga iako se (arguably) tada mogla vidjeti najljepša košarka u povijesti. To se može objasniti time da većina više voli „kultne“ borbe, Air Jordan je privlačio ljude, kao i njegove bitke protiv Johna Stocktona i Karla Malonea, Charlesa Barkleyja, Detroit Pistonsa tj. Bad Boysa itd. Sljedeći koji je naslijedio tu titulu ikone lige bio je Kobe Bryant zajedno s Timom Duncanom, ali ni jedan nije dovoljno dugo ili konstantno dominirao s 1 momčadi (Spursi recimo nisu nikad osvojili 2 uzastopna naslova, Kobe kao glavni igrač bi izostao iz doigravanja) i nisu uspjeli zainteresirati većinu kao Jordan.
Zatim se stvorila mega momčad Boston Celticsa predvođena Paulom Pierceom, Kevinom Garnettom, Ray Allenom i Rajonom Rondom na jednoj strani i Kobe s Lakersima na drugoj strani i to je donekle opet povećalo zainteresiranost ljudi jer su se najveći rivali ponovno sukobljavali. Međutim, Celticsi su stvaranjem te ekipe donekle smanjili kompetitivnost Istoka što je indirektno vodilo do pridruživanja LeBrona Jamesa i Chrisa Bosha Miami Heatu i Dwyane Wadeu i time se već slabiji Istok dodatno izmrcvario te iako je bilo dobrih bitka između Celticsa i Heata, Celticsi su brzo nestali s mape, što zbog godina, što zbog lošije kemije i samo je jedna ekipa ostala kao glavni favorit za naslov na Istoku. Na Zapadu je bila bolja situacija, puno kompetitivnija, uvijek sveprisutni Spursi, Lakersi, Oklahoma City, Clippersi, Warriorsi, bilo tko je mogao igrati finale. Ali desilo se najgore za ligu, LeBron nije prepoznat kao „nasljednik“ Jordana, vidljiv je izostanak intenziteta i zainteresiranosti za finala zbog manjka kultnih borbi i kompetitivnosti.
To se sve promjenilo povratkom LeBrona u Cleveland i izlaskom Warriorsa na scenu, jedna mega momčad protiv druge, rekordi gledanosti rastu, napokon se javlja neka bitka zanimljiva gledateljima u LeBronu i Curryju, pojavio se rivalitet, a uz to je Zapad pokazao da može parirati Dubsima, a Istok neke znakove oporavka. No, Durant se pridružio Warriorsima i iako će vrlo vjerojatno iduće finale pokidati sve rekorde gledanosti i stvoriti veći rivalitet ostavljen je dojam kako se mega momčadi mogu pobjediti samo jačom mega momčadi i gomilanjem zvijezda. Što bi u krajnjem slučaju moglo rezultirati smanjenjem kvalitete lige, igrači će se svoditi na odluku, biti glavni igrač, pokazati sve kvalitete ili prihvatiti manju ulogu, ali biti u većoj šansi za prsten. Nemojte me krivo shvatiti, prsten jest najvažniji, ali NBA liga je postala najpopularnija upravo zbog ikona superzvijezda koje su pokazivale svu raskoš svog talenta redovno. Kada od 30 ekipa u ligi samo dvije svedete na borbu za naslov, kada vlasnici krenu keširati ogromne svote za super ekipe, ostali da bi bili konkurenti mogu samo mogu iskeširati isto. A ako nemate popularnu lokaciju za igrače i navijače možda ste jednostavno predodređeni na propast. I po meni sve to vodi do smanjenja određene kvalitete lige što se tiče kvaliNBAtete utakmica i općenito vrijednosti naslova kao osobne satifiksacije za ego neke superzvijezde.
Umjesto da se porastom capa poveća razvodnjenost lige, što više ekipa sa superzvijezdama koje mogu ispunjavati sav svoj potencijal, na neki način se desilo obratno. Mislite da bi Jordan cijenio prsten osvojen sa Scottijem Pippenom jednako kao da je osvojio uz još par zvijezda? Što mislite da li Kobe više cijeni threepeat sa Shaquillom O´Nealom ili „svoj“ repeat? Da li je LeBronu vrijedniji prsten s Heatom ili Cavsima? Mislim, na kraju je 1=1 i prsten je prsten i ako se pozovete na to, sasvim ste u pravu. Ali, zar ona glad za tim da sam dodeš do tog nije ono što je tjeralo sve ikone ovog sporta na rad? Da pobjediš nekog boljeg od sebe, ne pridružiš mu se da bi skupa pobjedili nekog drugog boljeg jer ne vrijedi svugdje „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“. Zar se na ovaj način ne stvara neka iluzija napretka općenito u kvaliteti? Ovdje pričamo isključivo o psihološkoj strani i podlozi na koji se mega momčadi mogu odraziti na ligu u budućnosti i zamjene kvalitete kvantitetom. Bit će uvijek više toga za pogledati, uvijek neke „bitke“ zvijezde i manje zvijezde, talenta s talentom, ali koliko će kvalitetne biti ako će blowout biti očit na poluvremenu i brojke će se uglavnom pumpati u prazno na jednoj strani, a na drugoj će se pokušavati zadovoljiti ego zvijezda u supermomčadi?
Već sljedeće sezone javljaju se novi preduvjeti za stvaranjem novih supermomčadi, Paul i Blake Griffin su slobodni igrači i vrlo lako se može desiti raspad kako-tako konkurentne ekipe Clippersa i recimo odlazak Paula u Spurse, a Griffina kući kod Westbrooka, dok na Istoku Serge Ibaka možda napusti mladu momčad Orlando Magica i pridruži se Raptorsima. U svakom slučaju ima puno takvih kombinacija, ali jedno je sigurno, prije je prioritet igračima bio biti glavni igrač momčadi oko kojeg se gradi, a sada je izgradnja odmah konkurentne momčadi za naslov. I to je u redu. A gdje će to dovesti ligu još nam preostaje za vidjeti.