NBA je jedan od najvećih i najbrutalnijih biznisa na svijetu, i kada igrač ima sjajnu godinu ozljede znaju sputati cijele perspektivne karijere. Tradeovi i promjene rostera odvedu igrače iz optimalne situacije u okolinu gdje njihove vještine nisu posebno izražene. Ponekad talent koji je igrač u određenom trenutku pokazivao nestane u sekundi. Ovo je 10 najvećih jednogodišnjih senzacija u povijesti NBA lige.
Jeremy Lin (2012)
U kratkom periodu 2012. godine Jeremy Lin je bio glavna priča NBA lige nakon što je pokupljen od strane Knicksa koji su samo tražili bilo kakvog razigravača nakon serije ozljeda na rosteru. Linov boravak u New Yorku imao je usporen početak, tijekom prvog mjeseca s Knicksima nastupio je u samo 9 utakmica. Ali sve se promijenilo 12. veljače, Lin je ušao s klupe i zabio 25 poena i tome dodao 7 asistencija. Dva dana kasnije protiv Jazza isporučio je 28 poena i 8 asistencija. A onda u Madison Square Gardenu protiv Lakersa predvođenih Kobeom Bryantom pojam Linsanity je skovan. Lin je eksplodirao s 38 poena na 13/23 iz polja i odveo je Knickse do 4. pobjede u nizu. Odmah je postao senzacija, sezona Knicksa koja je izgledala beznadno zbog ozljeda Carmela Anthonya i Amarea Stoudemirea postala je najveća priča lige. U 26 utakmica te sezone Lin je bio na prosjeku od 18.5 poena i 7.6 asistencija, čak se nekim čudom našao na naslovnici časopisa Time kao dio 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Linsanity nije potrajao, Rocketsi su iskrcali veliku količinu novca da bi ga doveli u free agencyu, ali ozljede i loše šutiranje su mu osigurali direktnu kartu za klupu i nakon te avanture razmijenjen je u Lakerse i povlačio se od franšize do franšize da bi na kraju završio u Kini. Danas i dalje traži svoj povratak u najveću ligu na svijetu te je nedavno stigao u razvojnu ligu.
Michael Carter Williams (2013)
Kada je Michael Carter Williams došao u NBA kao 11. pick od strane 76ersa odmah je izgledao kao buduća NBA zvijezda. Bio je na prosjeku od 16.8 poena po utakmici što mu je osiguralo nagradu za novaka godine. U to vrijeme je izgledao je kao franšizni igrač. Ali njegovo vrijeme u Philadelphiji je bilo kratkog vijeka. Nije nikako uspio nastaviti svoje sjajne predstave iz rookie sezone te su ga 76ersi razmijenili u Buckse i njegova NBA karijera započela je svoj streloviti pad. Michael je i dalje u ligi te nastupa za Orlando Magic, ali većinu vremena igra kao rezervni play te nije pokazao nikakve naznake igrača kakav smo svi mislili da će postati nakon sjajne prve sezone.
TYREKE EVANS (2009)
Ubrzo nakon što su Sacramento Kingsi izabrali Tyrekea Evansa kao četvrti izbor na draftu, proizvod sveučilišta Memphis izgledao je kao buduća NBA zvijezda. Kao rookie bio je na prosjeku od 20 poena, 6 asistencija i 5 skokova. Time je ušao u odabrano društvo Michaela Jordana, LeBrona Jamesa i Oscara Robertsona kao jedinih novaka koji su bili na prosjeku od minimalno 20 poena, 5 skokova i 5 asistencija. Ali nakon ovako sjajne sezone, obrane su pronašle način da ga zaustave i njegov nedostatak vanjskog šuta iza linije za 3 poena postao je veliki problem u drugoj sezoni i nikada nije postao stvarno učinkovit strijelac. Imao je poprilično uspješnu NBA karijeru koja se proteže duže od jednog desetljeća ali nikada nije povratio slavu koju je uživao u stvarno povijesnoj rookie godini.
MIKE JAMES (2005)
U trenutku kada se Mike James pridružio Torontu, smatralo se da je prošao svoj vrhunac i da se približava smiraju svoje karijere. James je osvojio naslov s Detroit Pistonsima u 2004. i smatralo se da će Toronto biti jedna od njegovih posljednih postaja prije mirovine. Umjesto toga James je vratio sat unazad i imao najbolju godinu karijere s Raptorsima na prosjeku od 20 poena, 6 asistencija i 3.3 skoka po utakmici dok je šutirao na najboljem prosjeku karijere, 47 posto iz polja te 44 posto za 3 poena. Ali Jamesova revitalizacija je ipak bila kratkog vijeka i nikad više nije došao blizu tim brojkama. Ipak je odigrao još 7 sezona u kojima je igrao za 6 različitih ekipa, čak je odigrao jednu sezonu u Turskoj prije nego se konačno umirovio 2014. godine.
RICHARD DUMAS (1992)
Priča Richarda Dumasa je jedna koja bi trebala biti pouka mnogim mladim NBA igračima. Bio je izabran na draftu od strane Sunsa 1991. godine ali je suspendiran tu cijelu sezonu zbog kršenja pravila protiv korištenja opojnih sredstava. Otputovao je na drugu stranu svijeta i igrao u Izraelu gdje je imao određenog uspjeha. Godinu dana kasnije bio je natrag u NBA ligi za svoju rookie sezonu gdje je eksplodirao sa 16 poena i 5 skokova i pomogao je Sunsima da dođu do 62 pobjede u regularnoj sezoni i nastupa u NBA finalu. Čak je nagrađen izborom u drugu ekipu najboljih rookie igrača te sezone. Ali Dumas je opet posrnuo sljedeće sezone jer suspendiran ponovo zbog korištenja nedozvoljenih sredstava. Odigrao je ukupnih 54 utakmice za Sunse kroz sljedeće dvije godine. Nakon toga 76ersi su pokušali oživjeti Dumasovu karijeru, ali bez većih uspjeha.
DANA BARROS (1994)
Dana Barros proveo je prve 4 sezone svoje NBA karijere u Seattleu većinom kao rezerva. Igrao je manje od 10 minuta po utakmici, ali 1994. je poslan u Philadelphiju gdje je procvjetao, tijekom te sezone igrao je fenomenalno, zabijajući 21 poen na sjajnim postotcima šuta iz polja i iza linije za 3 poena. Izabran je u All-Star momčad te godine i zaslužio je nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Barros je na osnovu te sezonu dobio dobar ugovor s Boston Celticsima ali nikako nije uspio prenijeti sjajne igre koje je pružao u 76ersima. Barros je regresirao i pao ponovno na ispod 10 poena po utakmici.
AARON BROOKS(2009)
Aaronova najbolja godina došla je u njegovoj tek trećoj sezoni kada je poprilično niski razigravač bio starter u svih 82 utakmice za Houston Rocketse. Bio je na 19.6 poena po utakmici i igrao je 35.6 minuta po večeri i osvojio je nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Brooks nikada više nije došao ni blizu tih brojku u ostatku svoje karijere koja je trajala 11 godina.
DEVIN HARRIS(2009)
Peti pick drafta 2004. godine. Harrisova karijera započela je poprilično razočaravajuće, zabijao je ispod 10 poena tijekom svoje 3 sezone s Dallas Mavericksima, ali tijekom tradea u sredini sezone u New Jersey Netse 2008. godine napokon je počeo pokazivati svoj talent. Bio je na prosjeku od 15.4 poena za Netse te sezone i 21 poen po utakmici godinu kasnije uz 7 asistencija po utakmici. Naposljetku Harrisove brojke su opadale, i pale su na 15 poena 2011. godine te na 10 poena 2013. godine. Imao je dugu i donekle uspješnu NBA karijeru ali njegovo vrijeme na vrhuncu kratko je trajalo.
DON MAY (1970)
Davne 1970. godine Don May je nakratko izgledao kao da će biti važan kotačić N.Y. Knicksa koji su osvojili naslov te godine. Knicksi su izabrali Mayja u trećoj rundi drafta nakon što je proveo 3 sezone na sveučilištu Dayton gdje je bio na prosjeku od 22 poena po utakmici. Iako je May bio dio ekipe Knicksa koja je osvojila naslov, njegovo vrijeme na terenu je bilo poprilično ograničeno, bio je na prosjeku od 6 minuta po utakmici. Ali nakon što su ga Buffalo Bravesi uzeli na ekspanzijskom draftu tog ljeta May je bio sjajan. Bio je na prosjeku od 20 poena, 7 skokova i 2 asistencije po utakmici. Sa samo 25 godina činilo se da May ima dugu i uspješnu karijeru ispred sebe. Ipak trade u Atlantu ograničio je njegove mogućnosti i unutar par godina spao je na samo 2 poena u 5 minuta u prosjeku. Umirovio se kao šampion 1975. godine ali nikada nije mogao nastaviti na nevjerojatno produktivnoj sezoni 1970.
BOBBY SIMMONS (2004)
Izbor druge runde od strane Seattlea 2001. godine Bobby Simmons je ubrzo razmijenjen u Wizardse i nakon toga u Clipperse 2003. godine. Tijekom sezone 2004/2005. proigrao je zabijajući 16 poena uz 6 skokova po utakmici, brojke koje su mu donijele nagradu za igrača koji je najviše napredovao te godine. Ta sjajna sezona donijela mu je dobar ugovor s Bucksima za koje je sljedeće godine bio na prosjeku od 13.3 minute po utakmici. U sljedećoj sezoni je usljedila ozljeda koljena nakon koje više nije bio isti igrač, igrao je još 5 godina nakon toga dok se nije umirovio 2015 godine.