Odgovor je da. Ako je jedan igrač bio oličenje sistema zadnjih 15 godina, onda je to Chris Paul i ako je jedna momčad bila oličenje sistema, onda su to Warriorsi.
Chris Paul je najbolji razigravač naše generacije, odnosno zadnjih 15-ak godina u možemo slobodno reći zlatnoj eri playmakera. Na prvu će prosječni NBA fan skočiti i reći kako je to moguće s obzirom na sve ono što je postigao Stephen Curry u zadnjih desetak godina. Netko tko ima drugačiju perspektivu će reći da Paul nema ni izbliza individualna dostignuća kao Russell Westbrook, a ima i onih koji će kazati kako je Rajon Rondo podjednako dobar razigravač koji uz to ima ono što Paul nema – dva NBA prstena.
STVARI IPAK NISU TAKO CRNE I BIJELE. NITKO IZ ZLATNE ERE RAZIGRAVAČA NEMA TAKVU SPOSOBNOST BITI FLOOR GENERALOM KAO STARI LISAC CHRIS
Ključna riječ u uvodu ovog teksta je RAZIGRAVAČ. On je definicija pozicije broj jedan – igrač koji savršeno kontrolira tempo svoje ekipe na terenu, ima vrlo dobar vanjski šut, dribling kojim izbacuje sporije čuvare i solidnu obranu gdje čita protivničke akcije i svojom lukavošću nadoknađuje manjak u centimetrima. I na to sve čudesan pregled igre gdje savršeno čita pick and roll igru, gdje osjeća ulaske u prazan prostor cutera, ali i one lucidne pasove gdje iz ničega napravi nešto.
Nitko više puta od njega nije predvodio ligu po asistencijama sve od 2005. godine kad je ušao u ligu. Napravio je to čak pet puta (idući je Westbrook s tri takva učinka). Ali to nije sve jer CP3 ima i šest titula za najboljeg “kradljivca” lige. Po tome mu nitko nije ni blizu i može se konstatirati kako je Paul zapravo podcijenjen kada se spominju najbolji two-way igrači lige.
Opet, s druge strane Paul, recimo, nema one “prave”, opipljive nagrade kao što je titula MVP-a lige (Curry 2x, Westbrook, Rose), a nema niti naslove (Curry 4x, Rondo 2x, Irving 1x, Lowry 1x).
Što se estetike tiče Paul je tu opet nekako ostao u sjeni jer Curry i Lillard su vas dizali iz sjedala svojim dalekometnim tricama u serijama, Irving nestvarnim driblinzima i cirkusantskim završnicama na obruču, a Westbrook, Rose i Wall divljačkim zakucavanjima preko igrača. Paul je uvijek bio kao neki robot koji je izašao iz laboratorija samo da obavi posao. Daleko od toga da Paul nije znao crossoverom “polomiti” gležnjeve suparniku ili pak fenomenalnom asistencijom zalediti cijelu obranu, ali u rangu spektakularnih poteza on je tu ipak malo u sjeni.
Stvari ipak nisu tako crne i bijele. Nitko iz zlatne ere razigravača nema takvu sposobnost biti floor generalom kao stari lisac Chris. Godinama ga je uz LeBrona krasio najveći IQ u cijeloj ligi. Od ničega je pravio nešto. Sezonu prije nego što je došao u Clipperse momčad iz Los Angelesa je završila na 13. mjestu Zapada s omjerom 32-50. Instantno je pogurao ekipu iduće sezone na peto mjesto Zapada s omjerom 40-26 i samo pobjedu su bili udaljeni od treće pozicije Zapada. U ukupno šest sezona koliko je proveo u Clippersima oni su redom bili peti, treći, treći, četvrti, četvrti, četvrti. Sezonu prije njega su završili 13. i sezonu nakon njega 10.
U periodu od 2011. do 2017. Clippersi su eri Paula imali ukupan omjer 313-163 (65%) u regularnom djelu sezone što je dovoljno za drugi najbolji omjer cijele lige (San Antonio Spurs – 353-123 – 74%). Staviti jednu no name franšizu u sam vrh NBA lige odmah po svom dolasku i održavati je tamo godinama je podvig koji ne može bilo tko ostvariti. Koliko je Paul genijalan pokazuje činjenica da je od Deandrea Jordana napravio jednog od pet najboljih centara lige, a svi znamo koliko mana ima Jordan.
S ROCKETSIMA JE BIO NA PRAGU RUŠENJA MOŽDA I NAJBOLJE NBA EKIPE SVIH VREMENA, NO NAŽALOST SE OZLIJEDIO
Uslijedio je prelazak u Houston Rocketse, jednu od najeksplozivnijih ekipa NBA lige u to vrijeme na čelu s Jamesom Hardenom na terenu i Mike D’Antonijem na klupi – dvojcem koji obožava napad i ne preferira toliko obranu. Sezonu prije Chrisa su bili treći i on se napokon našao u situaciji da je potpisao za contendera i da ne mora graditi ekipu i sustav iz temelja. Bio je u najboljim igračkim godinama i uparen s jednim od najboljih igrača lige Jamesom Hardenom.
Paul je otišao do NBA konferencijskog finala po prvi put u karijeri gdje su ga čekali Warriorsi, branitelji naslova. Ulaskom u utakmicu broj pet, serija je bila izjednačena rezultatom 2-2 prije nego što je Paul doveo Houston do pobjede postigavši sedam poena u četvrtoj četvrtini što je omogućilo seriju od 10-5 i dalo Rocketsima vodstvo koje nikada nisu ispustili. Međutim, Paul je ozlijedio tetivu koljena pred kraj utakmice, i s njim izvan igre do kraja serije, Houston je eliminiran iz postsezone uz uzastopne poraze. S Rocketsima je bio na pragu rušenja možda i najbolje NBA ekipe svih vremena, ali se ozlijedio.
Tko je tada gledao utakmice bio je svjestan kako je Houston bolja ekipa. Jednostavno je bekovski duo Paul-Harden pojeo bekovsku liniju Warriorsa, a onda ih je ozljeda Paula udaljila od krune karijere.
SUNSIMA JE ON BIO POSLJEDNJI DIO SLAGALICE, PODIGNUO JE FRANŠIZU IZ MRTVIH SVE DO VELIKOG NBA FINALA
Uslijedila je osrednja sezona u OKC-u sve dok ga nisu potpisali Phoenix Sunsi, ekipa koja prije njega nije ravno deset godina igrala doigravanje! Još jedna franšiza koju instant s dna lige odvodi do drugog mjesta Zapada s omjerom 51-21. U tri godine koliko je tamo proveo Sunsi su bili drugi, prvi i četvrti na Zapadu, a igrali su finale konferencije i veliko NBA finale.
Vrhunac je ekipa trebala doživjeti ove sezone kada je Paulu, Bookeru i Aytonu došao Kevin Durant. Da vam je netko 2015. godine rekao da će KD i CP3 udružiti snage, pripisali bi im barem jedan naslov. Nažalost, godine su kumovale još jednoj ozljedi koja ga je izbacila iz serije s Nuggetsima, a izgubio je na brzini, lateralnim kretnjama i obrambenoj čvrstini.
Da ukratko rezimiramo, Chris Paul je u šest sezona s Clippersima vodio tu ekipu do ukupno drugog najboljeg omjera cijele lige, u dvije sezone s Rocketsima njegova ekipa je imala najbolji omjer cijele lige, isto kao i u tri sa Sunsima. Uzorak nije malen, dapače, radi se o 11 punih NBA sezona gdje su njegove ekipe imale omjer 591-245 što čini fenomenalnu uspješnost od čak 70%! Niti jedan igrač u istom periodu nema veći postotak pobjeda od njega, čak niti LeBron i Curry.
Uz to je odigrao tri finala konferencije i jedno veliko NBA finale u tom periodu što svakako jedan gubitnik (stigma koja ga prati kroz čitavu karijeru) nije u stanju napraviti. Uspješna karijera i velik igrač nije samo karakteristika onoga koji je osvojio prsten, jer Paul je relativno male franšize pretvarao u contendere na duže staze, nakon njegovog dolaska te su ekipe napokon pronalazile smisleni sustav koji je održiv i koji ima smisla.
CHRIS PAUL ĆE SE UKLOPITI U WARRIORSE, NJEGOVA CIJELA KARIJERA SE TEMELJI NA IGRI U ORGANIZIRANOM SUSTAVU, A GSW JE IDEALNA SREDINA ZA TO
Chris Paul je samo pola godine mlađi od LeBrona Jamesa, ali razlika u produkciji je ogromna. LeBron igra kao da mu je 25 dok se kod Paula osjeti veliki pad na obrambenom djelu parketa gdje ga protivničke ekipe ciljano traže kroz izolaciju, dok je u napadu ostala ubojita poludistanca, osjećaj za asistenciju i zatvaranje utakmica, ali u nešto manjoj mjeri.
U sustavu Warriorsa on i Curry bi bili preveliki obrambeni minusi zajedno na parketu, stoga bi Paul bio idealan da predvodi klupu Warriorsa, ali i da se upari kroz neke minute s Curryem, Klayom i Greenom. To bi moglo biti u početcima utakmica kada može igrati na svježinu i ponekad u završnicama jer je pokazao kako i dalje ima taj clutch gen, ovisno o situaciji.
Chris Paul će se uklopiti u Warriorse, njegova cijela karijera se temelji na organiziranom sustavu, a GSW je idealna sredina za to. Odgovor na pitanje hoće li se CP3 uklopiti u sustav Kerra je da. Ako je jedan igrač oličenje sistema onda je to Chris Paul i ako je jedna momčad oličenje sistema onda su to Warriorsi.
Zaista nema sustava igre u koji se Paul ne može uklopiti, njegov košarkaški IQ je jednostavno toliko velik i on će odgovoriti na svaki zadatak, a uz to je i rođeni pobjednik koji teži samo jednom cilju – osvajanju naslova, baš kao i momci koji će ga dočekati u svlačionici. Neće ga dočekati klasična petica koja rola iz picka prema košu ili pak čeka na dunker spotu neki lob, ali bi mogao odigravati pick na vrhu reketa s Greenom gdje će Draymond popati i iz svoje omiljene pozicije s high posta čekati Stepha i Klaya kako izlaze iz blokova po catch and shoot trojke/poludistance. Tu je elitan. U takvoj postavci stvari Paul ne mora toliko biti primarni asistent koliko floor general. Zadatak floor generala je da zna svakog igrača na terenu staviti u njegovu omiljenu poziciju.
To je jedan set akcija koji se može odigravati. Drugi je svakako ulazak Wigginsa iz drugog plana jer sustav Warriorsa jednostavno traži od igrača da se konstantno kreću bez lopte i traže poziciju za zabiti koš. Wiggins je agresivan na obruču i svakako će u takvim postavkama stvari tražiti loptu iza leđa suparnika utrčavanjima jer će u tom trenu biti čak tri ball handlera na parketu i nema potrebe da Wiggins ima loptu u rukama.
Uloga veterana s klupe nekoć je pripadala Shaunu Livingstonu koji je igrao sjajno u minutama s klupe, uništavao je protivnike svojim šutom s poludistance i to je upravo ono što bi se moglo tražiti i od Chrisa Paula, kao i veteranska ruka koja daje mirnoću na terenu, liderski gen i iskustvo. Klupa Warriorsa je tanka i mršava u najmanju ruku, a ako netko može od ispodprosječnih igrača napraviti korisne NBA igrače, onda je to košarkaški mastermind Chris Paul.